Knjiga je u celosti dostupna u docx formatu na sledecoj adresi: http://www.antologijasrpskeknjizevnos... Bakonja fra Brne je roman koji je 1892. objavio srpski književnik Simo Matavulj. Radnja je smještena u Dalmatinsku zagoru oko 1870. godine, a naslovni junak mladić koji, slijedeći porodičnu tradiciju, postaje jedan od franjevačkih redovnika u samostanu Visovac. Roman se odlikuje realističkim prikazom tadašnjih prilika, ali i humorom; inspiraciju autoru su pružila vlastita iskustva u pravoslavnom manastiru Krupa.
Simo Matavulj (Šibenik, 12. septembar 1852 – Beograd, 20. februar 1908) je bio srpski pisac iz Dalmacije, koji pripada epohi realizma. Njegova najpoznatija dela su roman Bakonja fra Brne i pripovetka Pilipenda.
Matavulj kao regionalni realista najbolje je opisao mentalitet ljudi iz svog zavičaja, Dalmacije. U ovom delu prikazan je razvojni put lika dečaka Ive Jerkovića Bakonje koji je odabran da postane 25. fratar iz svete loze Jerkovića. Inteligentan, živahan i snalažljiv, Bakonja će se održati u nesvakidašnjoj atmosferi katoličkog manastira, gde vlada izobilje u hrani, piću, nemoralnostima, a fratari su duhovno zapušteni i gledaju svoju korist u svemu. Kroz roman provejava mediteranski humor, tako da neke epizode baš izazivaju glasan smeh. Prikazan je život u manastiru, ali i život izvan njega, a tom kontrastu doprinose razlike (ili zapravo sličnosti) između katolika i pravoslavaca. Bakonja će podleći ljudskim strastima, ali to ga neće sprečiti da bude dobar i voljeni fratar, baš kao što su ga dali Bog i ljudi.
BAKONJA FRA BRNE-SIMO MATAVULJ ✒️"Он је пак сам о себи говорио: -Сви кажу да сам добар човик, а ники ка- жу да сам рђав фратар! Може бити и једно и друго! Кад сам се родија, ја нисам избира шта ћу бити, а садак сам каква ме дадоше бог и људи!" 😄Malo podsećanje na lektire koje sam volela 😄Skoro sam zaboravila koliko je Bakonja zabavan #7sensesofabook #bookstagram #knjige #readingaddict #literature
Tematika nije nešto što bi me inače privuklo ali šta se mora mora se - obavezna literatura za fakultet je ova knjižica. Nema komplikovanja ovde, radi se o doživljajima glavnog lika kroz koje prolazi dok je na putu da postane fratar. Ono što mi se dopada kod ove knjige jeste da ima dosta humora unutar ove realistične priče o fratarstvu.
Pored toga ne bih rekla da ću se vraćati ovoj knjizi jer kao što ranije napisah nije po mom ukusu.
Dogodila se ona najbolja vrsta slučajnosti: vozim dijete prema Visovcu, u zbirci Knjižnica grada Zagreba naletim na zvučnu verziju Matavuljeva klasika, “hajde da probam do otoka”, i — tres! — potpuno očaranje. Ostatak tjedna mjerila sam vožnje ne kilometrima nego stranicama: jedva sam čekala svako novo paljenje motora, čak i usred dalmatinskog toplinskog udara.
Lučevljev je glas nenametljiv, a snažan. Ne “glumi” nego živi tekst: ritam rečenice, sitna ironija, topli humor i ona gorko-slatka nostalgija koja Matavulja čini živim i danas. Svaki lik dobije nijansu, ali bez karikature; pripovjedni tijek drži sigurnim tempom, s pravim pauzama i fino pogođenim naglascima.
I sad - produkcija. Zvučni su efekti predobri: pažljivo odmjereni ambijenti, suptilne podloge i prostornost miksa stvaraju osjećaj mjesta i vremena, ali nikad ne preuzimaju priču. Općenito, book&zvook je u zadnje vrijeme zašao u produkcijsko polje koje rijetko srećem čak i slušajući zvučne knjige na engleskom jeziku. Sve se više približavaju radio-drami, ali s mjerom - nastaje novi hibridni oblik koji spaja precizno čitanje i zvučnu dramaturgiju u predivan način uživanja u priči. Ako vas brine da bi efekti mogli odvlačiti pozornost: ne, ovdje su u službi pripovijedanja i emocije, nikad kičasti ni nametljivi.
Što se samog romana tiče, fascinantno je koliko se Bakonja fra-Brne dobro sluša u 2020-ima. Matavuljev nježan, duhovit i povremeno ubadajuće oštar pogled na odrastanje, zvanje i ljudske slabosti u monaškom okruženju dobiva novu svježinu u audioformatu. Detalji svakodnevice, humor kao obrambeni mehanizam, susreti s autoritetima, snalaženje između norme i želje - sve je tu, jasno i živo, a Lučev sve to pretvara u iskustvo koje vam ostaje u uhu i nakon što ugasite motor.
Ako ste mislili da je ovo “samo lektira” ili “stari klasik” za koji nema vremena — dajte mu šansu u audioobliku. Mene je iznenadio, razveselio i vratio vjeru u to da sjajno pripovijedanje može premostiti stoljeća. Ukratko: maestralno izvedeno i prekrasno za slušanje. Preporuka od srca; Lučev je car, a ekipa iz book&zvooka se tek zakuhtava, nadam se, i u budućnosti nas čeka još ovakvih dragulja.
Pisano je dalmatinskim narečjem pa je bilo dosta izraza koje nisam razumeo i gde čak ni guglanje nije dalo rezultate, tako da sam morao njihovo značenje da pretpostavljam na osnovu konteksta što je činilo čitanje napornijim. Nema nekog zanimljivog zapleta niti se išta posebno dešava u knjizi što bi pomenuti napor opravdalo.
Matavuljev prikaz svakodnevnog života u primorskim krajevima zabavno je dočaran kroz kontrast života u manastiru i života izvan njega. Ipak, po mom mišljenju, Matavulj je uspešniji u kraćim formama. Pripovetke su beskrajno interesantne, bogate folklorom i fabularno koherentnije.
Koliko god sam u početku smatrala da ću se namučiti dok je pročitam (misleći da je dosadna) - u hiljadu puta većoj mjeri me knjiga razuvjerila i nasmijala :)