Deux farces mettent en scène Jacques, un jeune homme anticonformiste, qui refuse de manger des pommes de terres et de se marier. Sous le comique de situation perce la finitude de la condition humaine et la certitude du mal à l'œuvre dans la création. Refusant de perpétuer la vie, Jacques cède malgré tout à la puissance du désir sexuel et à la pression familiale et accepte de couver des œufs.
Eugène Ionesco, born Eugen Ionescu, was a Romanian playwright and dramatist; one of the foremost playwrights of the Theatre of the Absurd. Beyond ridiculing the most banal situations, Ionesco's plays depict in a tangible way the solitude and insignificance of human existence.
مسرحيتين عبثيتين مكملتين لبعضهما بنفس الشخصيات .الأولى اسمها 'جاك أو الامتثال' والثانية 'المستقبل في البيض'. في الأولى يونسكو لم يعرض فكرة واضحة، غير أن للأسرة عادات غريبة وأن لجاك طلبات غريبة في شريكة حياته. أما في الثانية فقد انتقد ثقافة الإنجاب من أجل الإنجاب والزيادة أعجبتني المسرحية الثانية
This isn't one of Ionesco's best. The beginning is rich and infuriating in the right way, but as the play moves on the fierceness is left to aimlessness. The play shoots it's wad early and then teeters on through images and chaos. The drive is lost in this one.
Ionesco je zaslužio/učvrstio asocijativnu titulu prototipnog/reprezentativnog/premijernog mračnog genija/književnika u mom imaginariju. Riječju, majstor. „Naturalistička komedija“ (autor travestira već u samom 'autoodređenju' žanra koje nema veze gotovo ni sa čim- osim sa spomenutom travestijskom funkcijom i prisutnošću humornih elemenata u komadu) „Jacques ili pokornost“ izrazito je lucidna i zabavna. Osim spomenutog žanrovskog određenja, travestiraju se koncepti koji i obično bivaju travestirani kod određenih avangardističkih (usp. dadaizam) i egzistencijalnih strujanja čiji je Ionesco, jasno, jedan od najistaknutijih svjetskih predstavnika. Ovdje je riječ o implicitnom podrivanju koncepata kao što su obitelj, nacija, čast, tradicija i običaji te, konkretno, društvenih konvencija kao što su udvaranje i prosidba. Naravno, moje je mišljenje da sve valja promatrati s kritičkim odmakom. Ipak, nedvojbeno sam ostao frapiran svježinom i originalnošću Ionescove ideje i dosjetaka, kao i iznimnošću stila. Riječ je o nadaleko otkaćenom, bolje rečeno izopaćenom (ipak ne preko neke krajnje granice ukusa, što je izuzetno važno! (usp. Frljić)) humoru, o živom šou. Tu su i karakteristični meta komentari, ludističke jezične igre uz primjese nonsensa i širokim mogućnostima interpretacije. Dakle, antologijska travestija. 100- igra s tzv. estetikom ružnog-doslovno. 101- travestija biblijske Pjesme nad pjesmama.