Dnevnik srbske gospodinje je pomemben kamenček v mozaiku literature, ki poskuša ubesediti stisko in tragično usodo malih ljudi ob razpadu nekdanje Jugoslavije. Poleg osebne izpovedi nam natančno izriše sociološko podobo srbske družbe ob prelomnih dogodkih s konca dvajsetega stoletja. Slovenskim bralcem, ki so odraščali v Titovi Jugoslaviji, razkriva paleto že skoraj pozabljenih podob, zvokov, vonjev in okusov. Ob podoživljanju smešnih, veselih, žalostnih in pogosto tudi travmatičnih prizorov tistega časa spoznavamo, da smo odraščali ob enakih ritualih in da imamo z nekdanjim »bratskim narodom« več skupnega, kot bi si hoteli priznati.
Roman je kljub navidezno preprosti zgradbi in neizbrušenemu, skoraj pouličnemu jeziku moč brati večplastno. Kljub poudarjenemu političnemu in sociološkemu kontekstu, je Dnevnik srbske gospodinje predvsem zgodba o odraščanju, iskanju identitete in z njo povezanih vrednot.
Roman je kmalu po izidu postal velika prodajna uspešnica, ki je v Srbiji doživela osupljivih 53 ponatisov in je bila doslej prevedena v francoščino in italijanščino.
Iako srećom nisam imala prilike da proživim ovaj period u Jugoslaviji od 60ih godina 20. veka, preko bombardovanja 1999. koje jesam, ali ga se ne sećam, ova knjiga je verovatno jedan od najvernijih prikaza kako je to izgledalo za ljude koji su rođeni tih godina i koji su proživljavali mnogobrojne užasne trenutke tog perioda. Autorka prikazuje kontrast između mišljenja koja su usađena generacijama rođenim u Jugoslaviji tih godina i toga na šta se ona kroz devedesete godine svela. Sve vreme govorila je o životu tada kroz razne teme, pa nekako nije imala tok i radnju, već je samo smenjivala teme kojima se bavi. Poslednje poglavlje imalo je konkretnu radnju koja razbija tu malu dozu monotonosti i koje me je nateralo da promenim ocenu sa 4 na 5. Gorka, ali tako istinita. Mislila sam da je jedna od tralala knjiga, ali je sve osim toga!
Very interesting story about a decade of life in a country with complicated political situation. Serbia in the 1990's. Nobody can't pretend that politics doesn't influence him. Likewise, the author, Mirjana Bobić becomes a Serbian nationalist. Writes a story of a decade, that I would say was a decade of mist opportunities.
If you think this is just a serbian version Diary of Briget Jones, you are wrong. Because it is much more. Through the life of an ordanary girl you can understand Serbia in 90s. And to understand Yugoslavia in 90s...well you had to be there, cuz things were happening that you can not put them into words.
Great stuff! Since I lived some of the same experience it is so funny to recollect. Mirjana writes with passion and not just rationale which I think is the only way to understand those days as well as the country. It gives the truth but without judging, just sometimes mourning the fate. A great read, although I do not know how non-ex-Yu citizens would understand this. But hey, give it a try and judge for yourself!
Roman koji sam nedavno završila čitati, ostavio je dubok utisak na mene, posebno jer se dotiče perioda koji je oblikovao i moju ličnu istoriju. Prvi deo knjige pažljivo sam čitala, preplićući niti sopstvenog sećanja sa narativom koji govori o SFRJ u vreme Tita, preko nemira i konfuzije koji su obeležili početak raspada Jugoslavije, pa sve do surovog života u doba Miloševićevog režima.
Kao neko ko je odrasla u komunističkoj porodici, bilo mi je izuzetno lako povezati se sa dušom glavnog lika.
Iako je knjiga pisana na osnovu događaja od pre više decenija, neki odlomci odzvanjaju bolnom aktualnošću, kao da su pisani danas. Ova knjiga nije samo literarno delo; to je odjek jedne epohe koji i dalje odzvanja u srcima onih koji su je proživeli, ali i u onima koji tek treba da je upoznaju kroz stranice istorije.
Političari se smenjuju, taktika im je ista, a nas jadni narod … ponosno trpi i nažalost slepo veruje …
This book was also in my summer library surprise bag.
The main character is generation of my parents. It was interesting to read about her (and also my parents) youth, teenage years. Some things, about Serbia were a little too political.
Anđelka je srbska nacionalistka, ki to morda sploh ne bi bila, če je ne bi njen zaročenec udaril. Ker je takrat slišala govoriti Slobodana Miloševića, da jih ne sme nihče tepsti, je postala zelo zavzeta in dovzetna za vse informacije, ki jih je slišala in prebrala. Zaradi svojih nasprotujočih si prepričanj, sta z materjo, ki je odločno proti Miloševiću, konstantno v konfliktih.
Z razpadom Jugoslavije se prične dolg boj ljudi, ki jih situacija pahne globoko v revščino. Skozi knjigo nam avtorica prikaže usodo, ki nikomur ne prizanaša. Obstajata samo dve vrsti ljudi - tisti, ki so na pravi strani in tisti, ki niso.
Knjigo sem po 70.tih straneh odložila. Niti ne vem zakaj sem jo težko brala. Po skoraj enem mesecu sem z branjem nadaljevala in nisem je mogla odložiti. Napisana je v lepem jeziku, sem menja, da je prevajalec opravil zelo dobro delo.
Knjiga je dobra, ali mogla je da bude mnogo bolje napisana Poslednja 4 poglavlja su bolja od ostatka knjige bar duplo jer je radnja lepo razvijena Prisutno je dosta ponavljanja i nekih tema koje se ponavljaju iz poglavlja u poglavlje iako zapravo ne pretstavljaju glavnu temu nego samo jedan njen segment Sve u svemu je solidno, ali se neću vraćati na ponovno čitanje ove knjige
Мени је ова књига изузетно изненађење... Иза медијског лика списатељке и наслова који наводи на Базар литературу, крије се потресна прича о колективној трауми, издајству и нашој трагедији. Мирјана се показује као велики писац, уживао сам и књига је оставила дубок утисак на мене, као да је пише неко мени близак и драг.
Dnevnik srpske domaćice nije baš moj stil – mnogo je fokusiran na svakodnevne običaje i detalje koji meni nisu bliski. Možda bi se moja mama više pronašla u ovoj knjizi, jer verujem da bi uživala u tim pričama. Meni je, iskreno, bilo teško da je završim, ali cenim trud autora da dočara život domaćice tog vremena.
Одлична, веома занимљива, чита се у једном даху и доста можемо да научимо их ње о животу и разним профилима људи у Југославији пре и после рата. Дефинитивно ћу читати још нешто од Мирјане Бобић Мојсиловић.