Poleđina knjige uopšte ne opisuje dobro o čemu se ovde radi. Sama premisa koju sam očekivao se dogodila tek pred sam kraj dok je ostatak dela nešto sasvim drugo. Ima radnje koja je u dovoljnoj meri zanimljiva ali je "Sanjar" mnogo više centriran oko razmišljanja mladog čoveka koji pokušava da shvati šta je zapravo ispravno i u šta želi da veruje. Nisam očekivao ovoliku količinu religijske propagande i skepse, koja je na neki način zauzela glavni deo knjige. Dosta me je podsetilo na motive religije koje Dostojevski pokriva u Zločinu i kazni, s tim što mi Čugunovljev stil pisanja uopšte nije legao i bilo je vrlo teško pratiti šta se kad dešava, kao i kome. Naravno bilo je tu i interesantnih delova radnje, mnogo različitih osećanja i potreba koje su rastavljene na delove i izučene, kao i nešto za šta moram da pohvalim ovog autora, a to je sposobnost da ubedljivo argumentuje obe strane neke teme, konkretno u ovoj knjizi – tema hrišćanstva. Da li bih preporučio ikome koga znam ovu knjigu – ne, ali ukoliko neko voli dela koja se bave hrišćanstvom i pravoslavljem, pogotovo u doba represije u SSSR-u, verovatno bi mu se ovako nešto dopalo.