Dok je u knjizi Antičke izreke upoznao čitaoce sa pozadinom brojnih pametnih misli antičkih pisaca, koje su ušle u svakodnevnu upotrebu mnogih naroda do danas, u zbirci koja je pred čitaocima, Vladeta Janković, izneo je priče o najčešćim latinskim izrekama, izrazima pa i skraćenicama, koji su još uvek u širokoj upotrebi, a o čijem se poreklu, okolnostima nastanka i autorstvu uglavnom malo zaista zna.
Vladeta Janković je rođen 1940. u Beogradu, gde živi i radi. Završio je Klasičnu gimnaziju i Odsek za opštu književnost sa teorijom književnosti beogradskog Filološkog fakulteta, na kojem je zatim prešao put od asistenta-pripravnika do redovnog profesora antičke književnosti i uporedne istorije drame.
Objavljivao je oglede, studije, književnu i pozorišnu kritiku.
Objavio je knjige: Poetska funkcija kovanica Laze Kostića, Beograd 1969; Menandrovi likovi i evropska drama, Beograd 1978; Terencije: Komedije (prevod, komentar, predgovor), Beograd 1978; „Petrijin venac“ Dragoslava Mihailovića, Beograd 1985; Nasmejana životinja – o antičkoj komediji, Novi Sad 1987; Hrosvita: Drame (prevod, komentar i predgovor), Zagreb 1988; Imenik klasične starine, Beograd 1992; Beočug, Beograd 2011.