Za mene bi bilo mnogo bolje ne objašnjavati kakva je ovo knjiga. Ne bih htjela da pomislite kako ćete uz njenu pomoć naučiti kuhati puding od vanilije, pa kad shvatite da to nije to, krenuti nazad u Lagunu i tražiti povrat novca.
Vedrana Rudan je zakuvala nesvakidašnju zbirku kolumni zbog koje će vam krenuti pena na usta. U svom prepoznatljivom stilu, sočno i pikantno, autorka piše o licemernim sveštenicima, korumpiranim političarima, obespravljenim ženama i životu u doba korone. Šta je to demokratski fašizam, zašto Marija nije abortirala, kako ubijati starce bez hiljadu zašto i kako je biti Evropljanka u Beogradu, samo su neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.
Puding od vanilije je nezaobilazno štivo za sve ljubitelje Vedranine kuhinje i istinske čitaoce-gurmane.
Upozorenje: Ovo nije knjiga za one s osetljivim želucem.
Ples oko sunca je s aspekta knjizevnosti puno bolji uradak. Obzirom su meni tiskana slova i papir, jedino sto citam, blogove pratila nisam pa su me razveselili. Tu je ona Vedrana koja pretjeruje sa razbacivanjem spolnih organa (meni osobno nepotrebno, suvisno), samo da bi skrenula paznju na sve drustvene anomalije. Teme koje obradjuje, cesto su repetitivne i slicne, ali kako nemamo puno takvih Persona u ovom nasem jadnom hrvatskom drustvancu, mozda i treba biti tako. Sa svim se slazem, cesto se nasmijem, jer vidim da se i onda dobro zabavlja (ispuse) dok to pise, iako, nije smijesno. Znacajna osoba za hrvatsko drustvo, neka nam samo pozivi i nek i dalje pise, makar dovjeka reciklira iste drustvene boljke (ali kada se nista promijenilo na bolje nije). Ali i reciklaza je danas popularna..zar ne.
For me, a person only being connected to Croatia via tourism and the language, this book reads a bit sad. It paints a very very negative picture of the state Croatia is in. It does shed light on some comments my Croatian friends make about their country though. So it’s good for understanding the culture and the context in Croatia - but be warned that it’s not a light reading.
Iskren da budem, malo me je razočarala knjiga. Vedrana mi je uvijek interesantna na intervjuima.
Imao sam mnogo veća očekivanja. Na par mjesta Vedrana pravi odlične poente, ali na žalost na mnogim pokazuje svoju internalizovanu mizoginiju i seksizam. Ispada da se vodi parolom: žena je ženi vuk.
Zanimljiva knjiga pročitana uz tri jutarnje kafe, obožavam sarakazm ove žene. Iz BiH sam, pa su mi priče o politici Hrvatske bile mane zanimljive, ostale su ok. Ali, ljuuuubav za ovu ženu! 🫶
Ako ste ikada čitali njezine postove, znate da se Vedrana u svojim tekstovima uvijek raspištolji i na svoje mete navali jedinim mogućim oružjima kojima raspolaže: jezikom i perom. Volite li njezin izravan pristup, nemilosrdnost, otvoren britki um te smisao za crni humor i ironiju, ova će vam knjiga sjesti kao naručena.
I ne samo to, čitajući, postaje jasno da je Vedrana zapravo jedna od nas, s istim boljkama i problemima. Jedina razlika je u tome što je ona o tome voljna glasno progovoriti. Većina nas, pak, živi kroz njezinu hrabrost i čita njezine tekstove u tišini.
Bilo bi nam možda bolje, ili puno drugačije, kad bismo joj bili sličniji.