What do you think?
Rate this book
Arsen - Čovjek kao on
Čovjek kao on portret je umjetničkog djela velikog Arsena Dedića u kojem se Zlatko Gall - glazbeni kritičar i višegodišnji Dedićev suputnik te autor brojnih bilješki za njegova diskografska izdanja - osvrće na cjelokupni Arsenov glazbeni opus. Naravno, nije izostavljena ni njegova poezija, glazba za kazalište, film i televiziju te opsežan opus pjesama za djecu. Uz Gallove osvrte na albume i najznačajnije koncerte, Čovjek kao ja nudi dubinski uvid u fenomen jedinstvenog pjevača, kantautora, glazbenika i pjesnika, niz biografskih podataka najuže vezanih uz Arsenov umjetnički opus te izvatke iz brojnih Dedićevih intervjua, autobiografskih tekstova te najrelevantnijih zapisa o svim segmentima njegova umjetničkog djelovanja.
256 pages, Unknown Binding
Published August 17, 2020
2 people are currently reading
11 people want to read
About the author
Zlatko Gall
28 books7 followersZlatko Gall rođen je 1.12. 1954. u Splitu. Povijest umjetnosti i arheologiju diplomirao 1978. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija objavljivao teme s područja likovnosti, stripa i rocka u omladinskom tisku, a od 1979. profesionalni novinar u Slobodnoj Dalmaciji. Do odlaska iz Slobodne Dalmacije 1995. bio urednik kulture, kolumnist i komentator Slobodne i Nedjeljne Dalmacije. Tijekom devedesetih bio politički kolumnist Vjesnika i Vijenca, te stalni kolumnist mjesečnika More. Od 1995. do 2001. u Slobodnoj Dalmaciji obavlja posao glazbenog kritičara i komentatora; bio novinar Tjednika, a potom Feral Tribuna. Bio glavni urednik glazbenog mjesečnika Feral Music. Autor glazbenih projekata Prst u more i Čovjek od soli za koja je 2005. i 2006. dobio i diskografsku nagradu Porin.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
August 4, 2025
Ova posthumna biografija, objavljena s velikim publicitetom, najavljena je kao “sveobuhvatni pogled” na Arsenov život i delo - no ono što sam imao u rukama nije bila biografija u užem smislu reči, već nešto između spomenara i dobro organizovanog press-clippinga, uredno poređanog po poglavljima, ali bez autorskog glasa koji bi sve to uistinu povezao.
Zlatko Gall je, naravno, legitimno i očekivano lice da se bavi ovom temom — bio je neposredni svedok, kritičar, neko ko je Arsena poznavao. Tim pre je ova knjiga nedovoljno dobra: uprkos svom tom iskustvu, Gall se u njoj odriče prava da istinski tumači Arsena. Njegove intervencije u kolaž tuđih citata, odlomaka iz recenzija, intervjua i novinskih napisa svode se na opšta mesta, na superlative, na prideve bez poređenja. Sve je “sjajno”, “izuzetno”, “jedinstveno”, ali ni u jednom trenutku ne znamo — naspram čega? U kom smislu?
Pitanje konteksta i poređenja se, zapravo, stalno nameće — ali ne zato što je Gall dobar analitičar, već zato što se neumorno trudi da Arsena uporedi sa (uglavnom anglosaksonskim) velikanima tipa Dilan i Koen, ili dovede u vezu sa nekim stilskim verzijama rokenrola, poput psihodeličnog roka ili Jethro Tulla... Nisu to nužno neumesne paralele, ali je način na koji su navedene više izraz kritičareve želje da Arsen pripada jednom kulturnom panteonu, i približi se ličnim favoritima kritičara, nego rezultat ozbiljne stilske, tematske ili formalne analize. Paradoksalno, ono što bi trebalo da potvrdi Arsenovu jedinstvenost deluje kao rezultat kalemljenja tuđih obrazaca, a to sigurno nije bila Gallova namera.
Knjiga je hronološki uredna, i kao takva može poslužiti kao uvod u Arsenovu diskografiju, koncertne nastupe, porodični život. Tu su svi potrebni fakti — od ranih šansona i festivala, do ploča sa Gabi i Matijom — ali ono što nedostaje jeste ono što bi pravi biograf morao da uradi: da tumači, selektuje, izoštri perspektivu, uđe u kontradikcije. Umesto toga, čitamo katalog.
U tom smislu, Arsen: Čovjek kao on više govori o ambiciji autora da od Arsena napravi spomenik, nego o samom Dediću. Kao da je Gall svesno odlučio da ne uznemirava mit. Rezultat je knjiga u kojoj se veliki umetnik pojavljuje samo kroz tuđe reči, dok autor knjige ostaje čudno povučen — ili zarobljen vlastitim idolopoklonstvom.
Zanimljivo je da mnoge kritike hvale knjigu baš zbog tog “obimnog materijala” i “velikog poštovanja prema subjektu”, ističući Gallovu “kompetenciju” i “emocionalnu posvećenost”. Ipak, ako od biografije tražimo uvid, interpretaciju, a ne samo dokumentaciju — onda ova knjiga ostaje ispod crte. U tom smislu, između biografa i kompilatora Gall je odabrao gore.
Tako Arsen: Čovjek kao on ostaje zbirka fakata i citata, korisna kao uvod, ali ne i kao delo koje će nam Arsena učiniti bližim, razumljivijim, složenijim. Kao neko ko Arsena smatra ne samo najvažnijim kantautorom jugoslovenske kulture, već i ključnom figurom poetske emancipacije popularne muzike, ostajem razočaran što tu emancipaciju Gall nije umeo da artikuliše — već ju je samo prikazao. A to je, ipak, premalo za čovjeka kao Arsen.
Zlatko Gall je, naravno, legitimno i očekivano lice da se bavi ovom temom — bio je neposredni svedok, kritičar, neko ko je Arsena poznavao. Tim pre je ova knjiga nedovoljno dobra: uprkos svom tom iskustvu, Gall se u njoj odriče prava da istinski tumači Arsena. Njegove intervencije u kolaž tuđih citata, odlomaka iz recenzija, intervjua i novinskih napisa svode se na opšta mesta, na superlative, na prideve bez poređenja. Sve je “sjajno”, “izuzetno”, “jedinstveno”, ali ni u jednom trenutku ne znamo — naspram čega? U kom smislu?
Pitanje konteksta i poređenja se, zapravo, stalno nameće — ali ne zato što je Gall dobar analitičar, već zato što se neumorno trudi da Arsena uporedi sa (uglavnom anglosaksonskim) velikanima tipa Dilan i Koen, ili dovede u vezu sa nekim stilskim verzijama rokenrola, poput psihodeličnog roka ili Jethro Tulla... Nisu to nužno neumesne paralele, ali je način na koji su navedene više izraz kritičareve želje da Arsen pripada jednom kulturnom panteonu, i približi se ličnim favoritima kritičara, nego rezultat ozbiljne stilske, tematske ili formalne analize. Paradoksalno, ono što bi trebalo da potvrdi Arsenovu jedinstvenost deluje kao rezultat kalemljenja tuđih obrazaca, a to sigurno nije bila Gallova namera.
Knjiga je hronološki uredna, i kao takva može poslužiti kao uvod u Arsenovu diskografiju, koncertne nastupe, porodični život. Tu su svi potrebni fakti — od ranih šansona i festivala, do ploča sa Gabi i Matijom — ali ono što nedostaje jeste ono što bi pravi biograf morao da uradi: da tumači, selektuje, izoštri perspektivu, uđe u kontradikcije. Umesto toga, čitamo katalog.
U tom smislu, Arsen: Čovjek kao on više govori o ambiciji autora da od Arsena napravi spomenik, nego o samom Dediću. Kao da je Gall svesno odlučio da ne uznemirava mit. Rezultat je knjiga u kojoj se veliki umetnik pojavljuje samo kroz tuđe reči, dok autor knjige ostaje čudno povučen — ili zarobljen vlastitim idolopoklonstvom.
Zanimljivo je da mnoge kritike hvale knjigu baš zbog tog “obimnog materijala” i “velikog poštovanja prema subjektu”, ističući Gallovu “kompetenciju” i “emocionalnu posvećenost”. Ipak, ako od biografije tražimo uvid, interpretaciju, a ne samo dokumentaciju — onda ova knjiga ostaje ispod crte. U tom smislu, između biografa i kompilatora Gall je odabrao gore.
Tako Arsen: Čovjek kao on ostaje zbirka fakata i citata, korisna kao uvod, ali ne i kao delo koje će nam Arsena učiniti bližim, razumljivijim, složenijim. Kao neko ko Arsena smatra ne samo najvažnijim kantautorom jugoslovenske kulture, već i ključnom figurom poetske emancipacije popularne muzike, ostajem razočaran što tu emancipaciju Gall nije umeo da artikuliše — već ju je samo prikazao. A to je, ipak, premalo za čovjeka kao Arsen.
Displaying 1 of 1 review