Slovenska spisateljica Jana Bauer, autorica je zbirke Ding dong priče koja je podijeljena na pola tako da postoje dvije prednje korice. Na jednoj iza vrata stoji djevojčica, a na drugoj se iza vrata skriva dječak. Oboje su glavni likovi u vlastitoj polovici knjige, od koji se svaka sastoji od 6 kratkih priča.
Glavna značajka zbirke je humor i likovi koji su prikazani na humorističan način i nisu ono što bismo očekivali. Primjerice, vitez nije hrabar, kraljevna je pasivna i izbirljiva, gusari nisu odviše pametni, pi-pi govori pi-pi svemirko, vodenjačić jede kolače i pati od loše savjesti, a vještica je opterećena svojom slikom u bajci “Ivica i Marica”…
Dječak i djevojčica su hrabriji, snalažljiviji i razumniji od svih “gostiju” u pričama. Sa svakim novim “diiing dooong!” spremni su za akciju, a na kraju svakog posjeta oni su sada i tu – u stvarnosti s odraslom osobom koja im pripovijeda ove priče.
U pričama dominiraju živahni dijalozi u kojima se ističu izrazi slenga i dijalekta. Opušteni su i pogodni za čitanje djeci svih uzrasta.
Pažnju pre svega privlači činjenica da su priče napisane u međusobno obrnutim smerovima. Knjiga sadrži dva puta po šest priča, s tim da po jedna priča sa svake strane nose isti naslov, ali im se sadržaj delimično razlikuje: jedna je ispričana iz pozicije oca i ćerke i opisuje događaje glavnog lika sa njima dvoma, dok druga donosi priču iz pozicije majke i sina. I korice su načinjene tako da na jednoj, nakon zvona, vrata otvara devojčica, a na drugoj dečak. Radi se o kratkim pričama koje će lako zainteresovati mlade čitaoce nižih razreda osnovne škole, ali i one starije, uključujući i odrasle, ako su spremni da malo uključe maštu. Sve u svemu, knjiga je nesvakidašnja, zanimljiva i neobična, a budući da obiluje ilustracijama, krupnim fontom i proredom, lako se čita.
Super ideja za knjigu! S jedne strane kratke priče ispričane su kroz oči djevojčice, a s druge kroz oči dječaka. Vizualno ovo jako dobro izgleda - knjiga ima dvije naslovnice i sa svake se strane počinje niz priča koje se susreću u sredini. Priče djevojčice i dječaka sličnih su tema - npr. prva priča za za djevojčicu je o princezi, a za dječaka o vitezu. Ostale priče istih su naslova u oba slučaja. Jako mi se svidjelo to što su priče pisane u drugom licu. Ovo je pričama dalo poseban ton jer se ovaj način pisanja ne susreće često. Svaka priča započinje s "Ding, dong, zazvonilo je zvono na vratima." Tada na vrata dolazi lik o kojemu je priča i ti (djevojčica ili dječak) ulaziš s njim u priču.
Priče su kratke i lako se čitaju, ali svojim su sadržajem bogate. Velika preporuka!