Zmajevi koji ne lete potresna je, ali i katarzična priča o trojici prijatelja koji se koncem osmoga razreda osnovne škole upuštaju u konzumaciju sintetske droge poznate pod nazivom Osvježivači. Priča ispričana riječima glavnog lika Marijana itekako podsjeća na niz istinitih događanja o kojima smo mogli čitati u tisku, a događala su se diljem gradova Republike Hrvatske, nažalost s tragičnim završetkom u Osijeku i Zagrebu, i govori o tipično dječjoj, mladenačkoj potrebi za isticanjem u društvu, za položajem vođe unutar dobne skupine, ali i o potrebi za ljubavlju, koja dovodi do ruba tragedije. Priča je to o takozvanim prijateljstvima, ali i o obiteljima čiji raspadi dovode do osnovnih pitanja glavnih junaka: Gdje pripadam? Tko me voli?
Potresna priča o upitnoj snazi koja je zapravo nemoć što vodi prepuštanju ovisnosti i o borbi za povratak u svakodnevni život.
Rođena u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam je godina živjela u Belgiji, gdje je završila studij francuskoga jezika. Godinu dana radi kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već šest godina aktivno se bavi književnim prevođenjem. Suradnik brojnih književnih revija. Napisala zbirku poezije na francuskome jeziku Saint Espoir koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) zbirku je proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine. Godinu dana pisala kolumnu u Magazinu osječkog Glasa Slavonije. Kolumne su kao eseji objavljene u knjizi I past će sve maske. Članica DHK.
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Kako nam na koricama romana piše: „Potresna je ovo, ali i katarzična priča o trojici prijatelja koji se koncem osmoga razreda osnovne škole upuštaju u konzumaciju sintetske droge poznate pod nazivom Osvježivači.“ to je samo, barem što se Marijana, glavnog lika romana tiče, posljedica puno dubljeg i tužnijeg uzroka.
Solidan roman za mlade, iz kojeg i mi malo stariji možemo prepoznati situacije, ili rubove situacija u kojima smo možda bili mi ili naši prijatelji. To ne mora biti ništa ekstremno poput korištenja teških opijata, to mogu biti i slična lažna prijateljstva utemeljena na krivim razlozima, koja se često i raspadnu pod bilo kakvim manjim pritiskom, gdje shvaćamo kako netko koga smo smatrali prijateljem, u stvarnosti to nije.
Jedina mala zamjerka, osobno, je jednodimenzionalni lik majke, koja recimo čak ni pred autoritetom ne ustukne i promijeni/sakrije ponašanje, barem malo snizi ton. Možda se to samo meni čini tako, ali nasilnici njenog tipa obično ustuknu pred nekim "jačim" i zašute, pa naknadno prosipavaju tu žuč u privatnosti vlastitog doma, pred onima koji se ne mogu ili ne znaju braniti.
Knjiga je mogla lako završiti i u pesimističnom tonu, ali meni se svidio kraj koji je zapravo novi početak za glavnog lika i ljude oko njega.
Ivana Šojat, poznata i priznata osječka književnica, nakon mnogih predstavljenih romana hrvatskoj čitateljskoj publici, prihvaćenih i nagrađivanih ne samo u Hrvatskoj, svibanj je neobične 2020. godine obilježila objavom romana za mlade metaforičkoga naslova Zmajevi koji ne lete. Iako svrstan u romane za mlađu populaciju, sadržajna složenost i tematska obrada aktualnih zbivanja iz perspektive tinejdžera Marijana ovaj prozopis može svrstati u žanr modernog obiteljskog romana koji bi ponajprije trebali pročitati ne samo mladi već i svi roditelji. Alarmantna dijagnoza postavljena ovom prozom ne odnosi se, dakako, na sve tinejdžere i roditelje, ali razotkriva uzroke, posljedice, promjene te zahtjeve odrastanja s kojima se suočavaju pripadnici mlađe generacije, djeca dvijetisućitih. Marijan na kraju romana ipak zaključuje da je „bolje biti izopćenik nego budala“ te da je „bolje biti sam, nego s pogrešnim ljudima, na pogrešnom, zlom mjestu“. Refreširati je da to katkad i odrasli trebaju ponoviti i primijeniti žele li biti valjani primjer onima koji za njima ostaju i nasljeđuju svijet.
Kad bih jednom riječju morala opisati ovu knjigu to bi bila riječ UH. Uh, ljudi moji, kakva knjiga! Magija u manje od 170 strana. Priča o tome kako nebrigom za djecu, ne shvaćanju posljedica kojima njihovo ponašanje može dovesti, roditelji klince mogu odvesti na sam rub. Priča o konzumiranju sintetičke droge zbog dokazivanja u društvu. Zbog osjećaja bola za kojeg napokon znaš odakle dolazi. Priča o ranama protagonista Marijana koji se upušta u svijet droge zbog istog, a koje su posljedica upravo roditeljskog ponašanja iz njegovih najranijih pa do sadašnjih dana. U samo 164 strane koliko ima ova knjiga, svaki je lik toliko dobro profiliran,a skoro svaka situacija izaziva grč u želucu. I sada, kad razmišljam o pročitanome, ne mogu pronaći dovoljno riječi da pohvalim ovu knjigu.
Vrlo bliska tema pa sam možda i subjektivna. Ivana je odlično prikazala stvarne živote mnogobrojnih osječkih obitelji - razvedeni i posvađani roditelji, dijete koje pati, roditelj koji ne može pomoći zbog sustava u kojem su se našli. Prezirem tematiku droge i drogiranja, ali osvježivači su jedno vrijeme bili toliko u uoptrebi na našem području da se činilo da smo otupili na vijesti o njihovom korištenju. Pored obiteljskih odnosa Ivana je odlično prikazala i odnose s prijateljima, kad se dijete pokušava povezati s nekim kako bi stvorilo kakvu takvu normalu u svom životu. Definitivno dobar odabir kao djelo za obavezno čitanje i raspravu za osnovnoškolce, ako ne i za srednjoškolce, baš me zanimaju njihova mišljenja iako ih je jako, jako teško dobiti.
Knjiga o mladima, o labirintima u njihovim glavama u kojima se gube, traže i pronalaze svi oni koji čine mozaik njihova života. Na trenutke okrutna, ali opet u najvećoj mjeri realno prikazana svakodnevica srednjoškolaca i izazova s kojima se sureću, tek na kraju je dodan ružičasti tračak nade. Tjera na na razmišljanje...
Zanimljiva knjiga za tinejdžere i njihove roditelje, ali 2. izdanje ima previše tipografskih grešaka (posebno od 90. do 120. stranice) koje su me par puta zbunile i izbacile iz same priče...
"Drugi ti ne određuju vrijednost..." * "Svijet je sad bio glazba koju sam htio slušati. Čak i kad mi nije po volji. Učim svoj svijet mijenjati riječima i odlukama."
Zmajevi koji ne lete, Ivana Šojat
Potresna i divna knjiga. Čitajte. Fascinantno je koliko roditeljski krivi potezi u malenom svijetu djeteta mogu učiniti kaos. Čitajte. Spriječite kaos.