"San o ljubavi i smrti", novi roman Filipa Davida, magična je knjiga, diptih sastavljen od "Kratkog romana o ljubavi" i "Kratkog romana o umiranju". San o ljubavi i smrti
Kratak roman o ljubavi govori o mladome židovskom učenjaku Jakovu kojega u snovima opčinjava djevojka, njegova savršena druga polovica, te on tragajući za njom kroz svjetove živih i mrtvih, prolazi krajolicima istočne Europe, družeći se s ljudima i demonima, da bi se na koncu sjedinio s njom u tajanstvenom obredu posmrtnog vjenčanja.
Kratak roman o umiranju prati čudesnu i čudnovatu sudbinu autista Erika Vajsa rođenog 31. listopada 1933., koji biva zatvoren u nacističku ustanovu za proučavanje paranormalnih fenomena, nakon rata završava u ludnici i naposljetku 1993. na metaforičnom i stvarnom brodu luđaka.
U oba kratka romana zrcale se i prepleću religijsko, mistično, onostrano, filozofsko i povijesno iskustvo, a fantastično i realno prožimaju se na sasvim nov način. Magijska snaga Davidovih rečenica, istodobno jednostavnih i natopljenih erudicijom, s mnogo simbolike govori o najvećim pitanjima čovjekova postojanja, ljubavi i smrti. Romanom San o ljubavi i smrti Filip David daje čitatelju jednu od najljepših književnih poslastica u kojoj je na malo stranica i bez velikih riječi ostvario još jedan antologijski roman.
Filip David was a Serbian writer and screenwriter, best known for penning essays, dramas, short stories and novels. In 1987, he was awarded the Andrić Prize for his short story collection Princ Vatre, and in 2015 he won the NIN Award for best Serbian novel of the year 2014 for his novel Kuća sećanja i zaborava ("The House of Remembering and Forgetting").
Naziv knjige je ˝San o ljubavi i smrti˝, a sastoji se od dva fantastična romana: ˝Kratkoga romana o ljubavi˝ i ˝Kratkog romana o umiranju˝.
Prvi roman govori o besmrtnoj ljubavi, o putovanju (metaforičkom i stvarnom) te je prepun fantastičnosti, mistike i religijskih promišljanja. Sama ljubavna priča, mada je tako i ne mogu nazvati, nekako je previše nerealna za mene.
Drugi roman je znatno bolji. Rekla bih čak izvrstan spoj realnosti i fantastike. Ovdje nema u tolikoj mjeri fantastičnih događaja tj. svi ti događaji imaju svoje mjesto u stvarnom svijetu te se mogu objasniti iz perspektive ˝normalnih˝. David u ovom romanu spaja dva svijeta luđaka, one metaforičke i stvarne, ali i stvarne povijesne okolnosti i fikciju.Glavni lik je dječak koji posjeduje ˝magične moći˝ zbog kojih biva zatvoren u nacističku ustanovu gdje se proučavaju sva njemu slična djeca.
,,Sama pomisao da postoje više i manje vredni ljudi jeste zlo”.
Myślę o tych gwiazdkach od wczoraj... Że co najmniej cztery - to bez dwóch zdań; co do piątej - nieco mnie zawiodło zakończenie, dosłownie tych kilka ostatnich stron. Ale może po prostu powinienem wkrótce przeczytać "Sen..." ponownie? Może to najbardziej zawiodły czasy, w których zakończenie się dzieje? Bo czy ktokolwiek urodzony w Europie po wojnie mógłby sobie wyobrazić sceny z Bośni, Chorwacji czy Kosowa?
Niezwykłej mocy jest ta książka; niemal jak dwa uderzenia, wręcz: porażenia, były dla mnie jej pierwsze dwie części. Zachodzę w głowę jak napisał FD część pierwszą - jakbym czytał braci Singer czy Alejchema. Rzecz przecudnej urody i wyobraźni.