What do you think?
Rate this book
El ángel del atentado
El archiduque austrohúngaro Francisco Fernando, desde el otro lado de la sepultura, le dicta a su secretario póstumo Ferdinand Berchtold su visión del atentado de Sarajevo, sus causas y consecuencias. Con un humor e ironía inagotables, Basara vacía de sentido y ridiculiza las tópicas interpretaciones históricas y, a través del imposible diálogo entre los dos protagonistas de esta novela, ofrece una verdad artísticamente plausible sobre los cruciales acontecimientos que desencadenaron la Primera Guerra Mundial. Burlándose lo mismo de la trapacería y la belicosidad balcánicas que de la decadencia y la arrogancia germánicas, la crudeza de su mensaje deja en evidencia tanto a las naciones grandes como a las pequeñas en los albores del siglo xx. El ángel del atentado es una novela sobre la falta de sentido de la historia, sobre la historia como un tabloide, sobre la destructividad de los nacionalismos y la estrecha conexión que existe entre la cultura europea, la barbarie y las oscuras fuerzas capaces de arrasar todo a nuestro alrededor y que nosotros, ignorantes, consideramos progreso.
270 pages, Paperback
First published January 1, 2015
4 people are currently reading
78 people want to read
About the author
Svetislav Basara
66 books142 followersSvetislav Basara (Serbian cyrillic: Светислав Басара) is a Serbian writer and columnist.
He is the author of more than forty literary works, including novels, story collections, and essays. For his novel Fuss about Cyclists (Fama o biciklistima) David Albahari said: "After the appearance of The Fuss about Cyclists, one can safely say, the Serbian prose has never been the same, just like Basara has never been the same author, just like I have never been the same reader again."
Basara received the NIN Prize, a prestigious Serbian literary award for the best novel, twice. In 2006 for 'Uspon i pad Parkinsonove bolesti' (The Rise and the Fall of Parkinson's Disease). and in 2020 for the novel Kontraendorfin (Counter-endorphin).
He was the ambassador of FR Yugoslavia (Serbia and Montenegro) in Cyprus from 2001 to 2005.
He is the author of more than forty literary works, including novels, story collections, and essays. For his novel Fuss about Cyclists (Fama o biciklistima) David Albahari said: "After the appearance of The Fuss about Cyclists, one can safely say, the Serbian prose has never been the same, just like Basara has never been the same author, just like I have never been the same reader again."
Basara received the NIN Prize, a prestigious Serbian literary award for the best novel, twice. In 2006 for 'Uspon i pad Parkinsonove bolesti' (The Rise and the Fall of Parkinson's Disease). and in 2020 for the novel Kontraendorfin (Counter-endorphin).
He was the ambassador of FR Yugoslavia (Serbia and Montenegro) in Cyprus from 2001 to 2005.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 7 of 7 reviews
April 1, 2022
То је веома лепа књига, надвојвода Франз Фердинанд говори однекуд тренутно даје преглед онога што му се догодило, не оклевајући да изнесе снажно мишљење о многим темама од интереса данас, помало освежавајући контроверзну историју Европе и све њене последице. Веома је забавно читати, лако и брзо, пуно је хумора, мислим да морате знати неки контекст да бисте разумели хумор и апсурдност многих ситуација, али са мало приче можете заиста уживати.
March 15, 2021
La primera parte es una genialidad
September 24, 2022
Ne mogu se sjetiti tko je izjavio da je povijest samo zanimljivo ispričan trač, ali Basarin "Anđeo atentata" me podsjetio na tu rečenicu. Izvrsna ideja o duhu Ferdinanda, koji svome anđelu u čistilištu objašnjava da je u sarajevskom atentatu zapravo počinio samoubojstvo, pretvara se u ogovaranje Habsburške monarhije, Franje Josipa, Katharine Schratt i raznih događaja u povijesti.
Uličnim rječnikom, ironično i satirično, te "tabloidnim" obradama pojedinih epizoda, roman je kod mene izazvao osjećaj kao da u zadimljenom "bircu" ili "kafani" (kavana je ipak nešto drugo :) ) slušam pijanog nadvojvodu Ferdinanda. Ferdinanda koji filozofira o svjetskim događajima, pa osim o stanju uoči I svjetskog rata, ismijavanja austrougarske dekadencije i balkanske aljkavosti priča i o "gluposti uvođenja heliocentričnog sustava u znanost", otrovnoj francuskoj kulturi ili prevarantskom proboju Wagnera na kulturnu scenu. Spominju se tu i Krleža i Crnjanski, a ide sve do izmišljenih pisama američkog i sovjetskog ambasadora svojim vladama o odnosu Tita i Jugoslavije prema njima tijekom IB rezolucije ili predviđanja ratova devedesetih.
Ne čudi podnaslov knjige "tabloid" jer nema sumnje da bi se u današnjem "žutom tisku" svi povijesni događaji obradili baš na Basarin način. Zvučali bi nam apsurdno, a mnogima bi bili zanimljiviji podaci o tome tko koga guzi umjesto srži događanja, rekli bi da je Basarin prikaz "bliže istini". Na taj je način Basara odmah rekao da roman ne trebamo smatrati ozbiljnim povijesnim djelom, ali se osim događajima, nacionalnim mentalitetima i stereotipima o austrougarskoj hladnoći nasuprot balkanskoj aljkavosti i prpošnosti, narugao i današnjici. Nominalno potaknut Sarajevskim atentatom, zapravo je progovorio o mnogim drugim temama.
Koliko god sam kroz knjigu ponovio povijest Habsburške monarhije, a Basarin izvanredan humor i apsurdi me nasmijali, toliko me filozofski dio znao dobro umoriti. Širenje tema je govorilo da ovako može unedogled, a kraj s diplomatskim prepiskama odveo u raspad sustava. Ako mu je cilj bio interaktivno mi pokazati osjećaj raspada Austrougarske, uspio je, ali sam, u stilu knjige i njegove književne hiperprodukcije, bliži razmišljanju da mu je "dogulilo" pisati ovo djelo. Ipak, ova malo duža, ali izvrsna groteska zaslužuje četiri pljeska.
Uličnim rječnikom, ironično i satirično, te "tabloidnim" obradama pojedinih epizoda, roman je kod mene izazvao osjećaj kao da u zadimljenom "bircu" ili "kafani" (kavana je ipak nešto drugo :) ) slušam pijanog nadvojvodu Ferdinanda. Ferdinanda koji filozofira o svjetskim događajima, pa osim o stanju uoči I svjetskog rata, ismijavanja austrougarske dekadencije i balkanske aljkavosti priča i o "gluposti uvođenja heliocentričnog sustava u znanost", otrovnoj francuskoj kulturi ili prevarantskom proboju Wagnera na kulturnu scenu. Spominju se tu i Krleža i Crnjanski, a ide sve do izmišljenih pisama američkog i sovjetskog ambasadora svojim vladama o odnosu Tita i Jugoslavije prema njima tijekom IB rezolucije ili predviđanja ratova devedesetih.
Ne čudi podnaslov knjige "tabloid" jer nema sumnje da bi se u današnjem "žutom tisku" svi povijesni događaji obradili baš na Basarin način. Zvučali bi nam apsurdno, a mnogima bi bili zanimljiviji podaci o tome tko koga guzi umjesto srži događanja, rekli bi da je Basarin prikaz "bliže istini". Na taj je način Basara odmah rekao da roman ne trebamo smatrati ozbiljnim povijesnim djelom, ali se osim događajima, nacionalnim mentalitetima i stereotipima o austrougarskoj hladnoći nasuprot balkanskoj aljkavosti i prpošnosti, narugao i današnjici. Nominalno potaknut Sarajevskim atentatom, zapravo je progovorio o mnogim drugim temama.
Koliko god sam kroz knjigu ponovio povijest Habsburške monarhije, a Basarin izvanredan humor i apsurdi me nasmijali, toliko me filozofski dio znao dobro umoriti. Širenje tema je govorilo da ovako može unedogled, a kraj s diplomatskim prepiskama odveo u raspad sustava. Ako mu je cilj bio interaktivno mi pokazati osjećaj raspada Austrougarske, uspio je, ali sam, u stilu knjige i njegove književne hiperprodukcije, bliži razmišljanju da mu je "dogulilo" pisati ovo djelo. Ipak, ova malo duža, ali izvrsna groteska zaslužuje četiri pljeska.
February 10, 2016
Da docekamo i ta srecna vremena u kojima ce atentatori biti zreli i mudri, a ciji ce atentati sprecavati ratove umesto da ih izazivaju.
August 30, 2020
Ангелът на атентата иронизира европейската история: http://knigolandia.info/book-review/a...
Не мисля, че мога да предам дори бегло пиршеството от интелектуалност, която Светислав Басара изсипва по тези наглед кратки тристатина страници. Всъщност те са черна дупка, която е изпълнена с хиляди и хиляди страници от други книги (сред които се откроява фикционалната “Тайната история на монархията”), с безподобни размишления, които пародират аристократичната надменност, които обръщат с краката нагоре обичайни за нашето време исторически постулати, с цинични вметки и откровени измислици за животите на популярни личности като Гьоте, Фройд, Вагнер… От името на своя герой Фердинанд с много жлъч създава защита на консервативното, на монархията, на реда и статуквото и се опълчва на свободата на мисълта, на изкуството, на демокрацията, които ги рушат. Басара извършва истинско литературно посегателство над Австро-унгарската империя от името на сръбския народ, истински мастилени куршуми, които да довършат делото на Гаврило Принцип.
Издателство "Панорама"
http://knigolandia.info/book-review/a...
Не мисля, че мога да предам дори бегло пиршеството от интелектуалност, която Светислав Басара изсипва по тези наглед кратки тристатина страници. Всъщност те са черна дупка, която е изпълнена с хиляди и хиляди страници от други книги (сред които се откроява фикционалната “Тайната история на монархията”), с безподобни размишления, които пародират аристократичната надменност, които обръщат с краката нагоре обичайни за нашето време исторически постулати, с цинични вметки и откровени измислици за животите на популярни личности като Гьоте, Фройд, Вагнер… От името на своя герой Фердинанд с много жлъч създава защита на консервативното, на монархията, на реда и статуквото и се опълчва на свободата на мисълта, на изкуството, на демокрацията, които ги рушат. Басара извършва истинско литературно посегателство над Австро-унгарската империя от името на сръбския народ, истински мастилени куршуми, които да довършат делото на Гаврило Принцип.
Издателство "Панорама"
http://knigolandia.info/book-review/a...
September 16, 2022
Hay libros que te cuentan cosas que ni entiendes ni sabes a dónde quiere el autor llegar con ellas, pero que aún así no puedes dejar de leer porque, en el fondo, te sientes atraído por eso que estás leyendo. Bueno, pues este es uno de esos libros.
Quien nos habla desde las páginas de esta novela es el heredero del Trono Imperial Francisco Fernando para explicarnos, según él, los orígenes y consecuencias de su muerte en el atentado de Sarajevo que dio inició también a la IGM. Ya directamente este planteamiento narrativo deja al lector noqueado: un fantasma narrándole a un secretario privado igualmente imaginario una visión general del Imperio Austro-Húngaro (su decadencia y declive, sus vicios y pocas virtudes, sus pecados y lascivias, su tiempo). Con una narración tan caótica como lo es la mente de cualquier persona y pasando de un tema a otro, mezclando en la misma narración referencias al presente (aparece hasta ETA mínimamente) y vidas de Hitler, Wagner, Nietzsche, Céline...
Es tal el batiburrillo de temas y análisis realizados en este libro que no sé muy bien qué me ha contado y para qué. Lo que sí sé es que no quería salir de la narración. Me he sentido fascinado por la forma de narrar y contarme, aunque sigo sin saber qué he leído (cosa que no tiene que ser necesariamente malo).
Quien nos habla desde las páginas de esta novela es el heredero del Trono Imperial Francisco Fernando para explicarnos, según él, los orígenes y consecuencias de su muerte en el atentado de Sarajevo que dio inició también a la IGM. Ya directamente este planteamiento narrativo deja al lector noqueado: un fantasma narrándole a un secretario privado igualmente imaginario una visión general del Imperio Austro-Húngaro (su decadencia y declive, sus vicios y pocas virtudes, sus pecados y lascivias, su tiempo). Con una narración tan caótica como lo es la mente de cualquier persona y pasando de un tema a otro, mezclando en la misma narración referencias al presente (aparece hasta ETA mínimamente) y vidas de Hitler, Wagner, Nietzsche, Céline...
Es tal el batiburrillo de temas y análisis realizados en este libro que no sé muy bien qué me ha contado y para qué. Lo que sí sé es que no quería salir de la narración. Me he sentido fascinado por la forma de narrar y contarme, aunque sigo sin saber qué he leído (cosa que no tiene que ser necesariamente malo).
Displaying 1 - 7 of 7 reviews