Knjiga „Gledajmo se u oči“ svojevrsna je autobiografija vladike Grigorija.
Kroz jedan opširan intervju, on daje odgovore na pitanja o svom životu, odrastanju, ljubavi prema veri, odnosima sa patrijarhom Pavlom, episkopima, ali i o trenutku u kojem se nalazi srpski narod, o položaju crkve, njenom odnosu sa državom, neophodnom pomirenju sa komšijama, odbrani Kosova…
Vladika Grigorije ima mnoge talente i uloge: on je monah i episkop, teolog i pisac, obdaren je za sport, politički i poslovno je pronicljiv, ima razvijenu socijalnu inteligenciju i talenat za prijateljstvo.
„Dobar borac prima udarce i pobeđuje“ – jedan je od životnih principa vladike Grigorija. U ovoj knjizi otkriva kako se borio sa mnogim udarcima, kako je pobeđivao i zašto može sve koji su se našli na tom putu pozvati da se gledaju u oči.
Grigorije (svetovno Mladen Durić; Vareš, 17. decembar 1967) episkop je diseldorfski i njemački. Bivši je episkop zahumsko-hercegovački i primorski (1999—2018) i vikarni episkop humski (1999).
Odlično! Kakvo je samo osvježenje čitati zdravorazumske, realne i prije svega humane stavove u ovom teškom vremenu šizofrenog populizma. Vladika Grigorije shvata svijet u kojem živi i na divan način uspijeva da pomiri moderno i duhovno. Njegovi pozitivni stavovi vraćaju vjeru da do pomirenja svih sa svima uz veliki trud ipak može doći, i da ono ljudsko u nama još uvijek nije izgubljeno. Kamo sreće da imamo više ovakvih lidera.
Није ме привукла да прочитам ову књигу тренутна медијска пажња коју привлачи личност владике Гриторија, већ препорука.
Књига је на мене оставила дубок утисак.
Најпре, добио сам по први пут неки увид у унутрашње функционисање Спц. Мислио сам да тако нешто није доступно јавности. Оно што сам научио ми је, на изненађење улило доста наде. Жао ми је што већина ставова које Владика и, по свему судећи, многи други црквени великодостојници деле, не одражавају се у животу већине верника, а усудио бих се рећи, и мени видљивог свештенства.
Мислим да је начин на који се Bладика критички осврће на свој тј. наш народ прави пример христолике љубави. Он показује добро познавање и разумевање појава о којима говори, зрачи страшћу и бригом у поводом њих, а уз све то нуди критику ослобођену сваке мржње и пуну љубави.
Владика барата језиком врло добро и демонстрира широко познавање културе.
Оно чему сам највише захвалан из ове књиге је што са сваке странице зраче основне Христове заповести - да волимо Бога и да волимо људе - фантастично упаковане да приону души нашег човека.
Потсетило ме је да ,,нам ваља кроз многе патње ући у Царство Божје " и да је наша жртва, на темељу Христове жртве, зарад добра оних око нас и на славу Бога Оца, један од кључних делова нешег хода по земљи.
Kakvo nesebično biće, čestit, otvoren, slobodouman i nepretenciozan. Oduševljena sam, ali i zahvalna što me je delo “Stranac u šumi” upoznalo ne samo sa njegovim pisanjem, već i sa njegovim radom, životom i naposletku, njim samim kao osobom koju je prosto milina slušati i čitati. Knjiga je toliko savremena, pronicljiva i u dodiru sa pitanjima i događajima koji nas zaokupljaju danas, kao da je pisana upravo u ovom trenutku. U njoj se oseća širina pogleda, sloboda mišljenja i jedna retka sposobnost da se vreme u kojem živimo sagleda pre nego što ga u potpunosti razumemo.
Čitajući njegova dela shvatam da sam pronašla čoveka čiji mi je način razmišljanja podjednako zanimljiv kao i njegovo delo.
Bilo mi je izuzetno drago kada je g. Grigorije ustoličen za vladiku. Mišljenja sam da crkvi treba više ljudi kao što je on.
Nakon toga je imao jednu fazu gdje se često pojavljivao u medijima rame uz rame sa političarima i to mi se nije ni malo svidjelo. Međutim, kada se samo malo razmisli, Srpska pravoslavna crkva zavisi isključivo od priloga svojih vijernika što je vrlo malo tj. nedovoljno za neke veće projekte čiji je inicijator bio. Onda ga ne mogu ni kriviti ukoliko je od vlasti pokušao da dobije nešto za opšte dobro. Na kraju krajeva, svi smo mi djeca Božija i svi smo dobrodošli pod Njegovim svodom.
Prvi dio knjige, gdje je direktno intervjuisan mi je odličan i tu dolazi do izražaja sva vladičina mudrost, smirenost, pamet i sve ono što jednog duhovnog vođu čini velikim. Nevjerovatna skromnost i poniznost, ne samo pred Bogom. I ljubav... I prema bližnjima i prema ljudima drugih vjera i prema mjestima gdje je odrastao, školovao se, radio...
Drugi dio knjige je više vezan za njegove propovjedi poslije liturgija gdje šalje snažnu poruku kako da budemo bolji ljudi.
Zbog ovog čovjeka želim vjerovati u bolje sutra i nadam se da će jednog dana doći na čelo Patrijaršije.
Иако дајем само три звијездице, које се више односе на неке техничке ствари, а не на садржај, ову књигу срдачно препоручујем свима који сањају један свијет пун љубави, разумјевања и узајамног поштовања. Да би се дошло до тога, морамо бити такви, јер иначе се то не може остварити. Екуменско ангажирање владике Григорија, значи да се чује и глас православних Срба у форумима, који би иначе без нас тако и тако постојали. Будимо прво Хришћани, па онда Срби је вјеродостојна владичина порука. Као што и Хрват нпр. треба бити прво кршћанин па онда Хрват (тако ја то тумачим). Црква -као мјесто сусрета у свјетлости Христа, без одбијања дијалога са онима који га траже. И можда да парафразирам Кенедија и његовог односа према држави, потпитањем: Не питај што је Црква учинила за тебе, већ што си ти учинио за Цркву?! Владика Григорије има снаге, знања, љубави и вјере да се неке ствари могу промијенити на боље. Нарочито наша матична држава Србија. А то смо ми.
Vladika Grigorije je iskren, hrabar i pravdoljubiv čovek, otvorenog duha i širokih shvatanja. Obrazovan je, elokventan, založen za ekumenizam u svetu i prepun razumevanja za Drugog. Nikome ne ide uz dlaku pa makar taj imao svu crkvenu ili državnu vlast. Možda su ga baš zato i sklonili u Nemačku. Mogu ga slobodno čitati, naročito opsežan intervju s njim, i vernici i nevernici. Zanimljivo je ispratiti taj put od vatrenog demonstranta na studentskim demonstracijama protiv Miloševića do jednog od najuticajnijih episkopa u SPC-u.
Da je ovo knjiga a ne intervju pretočen u knjigu, verovatno bih dao manju ocenu zbog odabira tema (za moj ukus - previše citiranja Biblije - znam, znam, ali opet, pratim ga zbog toga šta ima da kaže a ne religije).
Mogu reći da sam uživao u ovoj knjizi, uz njegov intervju sa Miodragom Zecom, ova knjiga daje uvid u njegova razmišljanja i pogled na puno tema koje muče region i dijasporu.