Ovo moje secanje nece i ne moze promeniti nista. Rusevina, sa koje sam pisao, moja je rusevina, a ja sam zatrpani i prvooptuzeni. I tuzilac sam i svedok protiv sebe samoga. Zavirivao sam jedino u svoje misli i kosmare, a svima ostalim se primicao onoliko i onako koliko su se i kako oni primicali meni. Voleo bih, ipak, da ova ispovest o tome sta je bilo pomogne i saznanju zasto je tako bilo. Vreme koje ce doci i sve nas zatrpati, imace konacnu rec i, ko je ko bio, zapisati u svojoj enciklopediji. Svi smo se slikali za taj trajni pasos, a jednom ce se i u Srbiji, cak i u Srbiji, svoditi pravi racuni. Nesaglediva je razdaljina izmedju ljudi i Boga. Bez te razdaljine ne bi bilo zlocina, patnje i nepravde. Bog je taj koji coveku daje veru u Boga, a covek je taj koji, u ime Boga, cini zla.
Vuk Drašković (1946, Međa kod Žitišta), pisac, političar, osnivač i predsednik Srpskog pokreta obnove. Po završenim studijama prava u Beogradu 1968, radio kao novinar u Tanjugu i dopisnik iz afričkih zemalja. Od 1980. posvetio se književnosti, a od kraja 80-ih godina do danas je i politički angažovan.
Osnovao je stranku Srpski pokret obnove 1990. godine i bio najsnažniji i najuticajniji predstavnik opozicije i protivnik režima Slobodana Miloševića u poslednjoj deceniji HH veka, zbog čega je više puta, sa suprugom Danicom, bio zatvaran i izlagan policijskoj torturi, a nekoliko puta i meta atentata kriminalizovanih struktura državne bezbednosti.
Objavio je romane „Sudija“ (1982), „Nož“ (1982, ekranizovan 1999), „Molitva“ (1985), „Ruski konzul“ (1988), „Noć đenerala“ (1994), „Doktor Aron“ (2009), „Via Romana“ (2012); autobiografsku prozu „Meta“ (2007); knjige eseja „Ja, malograđanin“ (1981), „Odgovori“ (1987), „Koekude, Srbijo“ (1989), „Podsećanja“ (2001), te knjige govora, intervjua i članaka „Sve moje izdaje“ (1992) i „Kosovo“ (2006).
Njegove knjige prevođene su na engleski, francuski, ruski, grčki, rumunski, češki i druge jezike, a svi romani su mu bili bestseleri i u srpskim i u jugoslovenskim okvirima.
Dobra knjiga u kojoj se Vuk dotice svih detalja oko osnivanja SPO pa sve do pada Miloševića.
SPOILER ALERT!
U knjizi Vuk opisuje kumstvo sa Šešeljem. Upozorava da je on kriv za Šešelja koliko i Stambolic za Milosevica.
Govori o promociji cetnistva dolasku Aleksandra Karadjordjevica u Srbiju kao i zasto je je on otisao iz Srbije. Govori o pisanju Romana Noz i kritikama desnicara. Svadji sa Seseljem koji je napao Lausevica tokom predstave. Kritike dobija najvise od srpskih komunista.
Spominje lazi RTS da ima vilu u Svajcarskoj. Martovske demonstrqcije u kojima tvrdi da je narod hteo da upadne u Skupstinu ali su to odbili Djindjic i Micunovic. Govori Vuk i o tuci radikala koji napadaju clanove SPO kada krecu demonstracije gde dlazi i Vuk. Ginu i policajci. Policija hapsi Vuka i zenu mu. Tuku ga, drze u nehumanim uslovima. DS ćuti. Digla se svetska frka traze od Slobe da pusti Vuka. Pocinje strajk gladju. Obilazi ga i patrijarh.Hapsio ga Naser Oric. Tromesecne demontracijw sa Djinsjicem i Vesnom Pesic. Trazi se da Milosevic formira vladu vecinom od opozicije sa premijerom. Vuk otkriva da se tajno Djindjic sastajao sa Milosevicem.
Sastajao se i Vuk.
Knjiga obradjuje i temu rata i raspada Jugoslavije. Razgovori sa Alijom i Mesicem ali i Lordom Ovenom koji mu je rekao da je jednom recenicom Karadzic posramio Milosevica. Spiskom lekara koji su trazili slobodu za Vuka. Milosevic odbio Rambuje nece da NATO udje u Jugoslaviju. Bio ubedjen da nece biti bombardovanja. Milosevic trazio da se zarobljeni nato piloti javno ubiju. Bio je ljut i na Seselja koji preteruje u javnim psovkama i pozovanjem na rat .
Opisuje Magistralu i kako ga nisu dovoljno ozbiljno shvatili. Knjiga daje dosta novih uglova gledanja na taj period istorije ali covek mora biti oprezan jer su ovakve knjige i memoari cesto subjektivni.
Autobiografija koja se pretežno fokusira na 90. i 2000. godine. Vuk predstavlja dešavanja na Balkanu iz svoje perspektive. Po prvi put priznaje i iznosi neke nove detalje o Miloševiću, Šešelju i Đinđiću. Ako vas zanima to vreme ili ti ljudi, preporuka za knjigu. Naravno, uzmite sve sa dozom skepticizma, jer u ovoj knjizi Vuk predstavlja sebe kao malo janje - naivno i nasamareno.. Ukoliko vas ne zanima to vreme i čitate Vuka zbog njegovog književnog umeća, ovu knjigu možete preskočiti.