Konceptualna zbirka priča koja je izašla 2007. godine u izdanju SKC-a iz Niša, sastavljena od jedne novele i pet pripovedaka, specijalno za drugo izdanje zbirci je pridodata priča Durlanski masakr kratežom, kao i pogovor Ace Celtica, frontmena grupe Orthodox Celts. Priče u zbirci prate događaje na razmeđi dva milenijuma u Nišu, kroz njih defiluju poznati i manje poznati gradski likovi, a sve je obojeno prepoznatljivim južnjačkim koloritom i pisano u slengu tipičnom za Niš i njegova predgrađa i Pantelej, Durlan, Bulevar, Centar, Trošarina, Stambol, Crveni Pevac, Bubanj, Ledena stena...
Dejan Stojiljković was born and raised in Nis, Serbia, a small town that is best known as the birthplace of the Roman emperor Constantine the Great.
Perhaps using that historical backdrop as an inspiration in his own works, Stojiljković is one of the most popular and widely-read authors in Serbia. His The Omen of Angels was hugely successful in 2013, a riveting biographical novel about Constantine. That was just the latest in a long line of releases which won prestigious literary awards and critical accolades all over Europe.
One of those earlier novels, Constantine’s Crossing, was originally released in Serbia in 2009, and has now been translated to English for the first time. Published by Blooming Twig Books, it was nominated for two international book awards: Balkania and IMPAK Dublin. Again using his hometown as the setting, this time at the height of World War II, Constantine’s Crossing focuses less on blood and death, and more on individual responsibility during war and what causes evil in man. The words flow easily and somehow takes the reader to a dark, dreary, war-torn town, yet makes the reader want to stay.
In addition to his traditional novels, Stojiljković has also written several comic scripts and a collection of essays on comics. His writing style spills from fantasy to horror and everywhere in between, delighting readers in English, Russian, Macedonian, Greek, and his native Serbian.
Strasno... Prvi put citam Stojiljkovica, i stil pisanja me oborio s nogu. Cista Pulp Ficija puna humora i sarkazma. Preporucujem knjigu svakom ljubitelju Pulp zanre i kratkih prica.
Sljedeca koju citam, "Kisni Psi".
Dejan Stojiljkovic definitivno ide medju meni omiljene pisce sa nasih prostora.
“Priče sa niške kaldrme obojene prepoznatljivim južnjačkim humorom.” Nije taj humor dovoljan da prekrije i učini veselim ove priče o ljudskoj bedi, spoljnoj i unutrašnjoj. Jedan nemilosrdan pogled na to ko smo i šta smo. Nisam fan osećaja sa kojim me ostavljaju... Neke imaju malo svetliji, romantičniji i nostalgičniji?šmek, kome je nostalgično i romantično npr. dokazivanje časti kroz lokalne tuče kao deo odrastanja u faveli. Sve u svemu, nije za mene da provodim vreme u glavama nekakvih likova permanentno obeznanjenih od alkohola... Svetla tačka: Lopuže poput nas.
Interesantno kako si od svih navedenih "uzora" koji su na tebe ostavili najveci utisak izostavio po tebi najveceg od njih: Hantera Tompsona, verovatno da ne provalimo od koga si preuzeo šablon za pisanje knjige. Čak je i jedan njegov citat tu, malo izmenjen. Anyway, neverovatan stil pisanja, iako po meni nebitne teme iz Niša u tom odredjenom vremenu, pročitao sam je bez daha. Keep going.
Šta se desi kada matori alkos upozna dva lika u lokalnoj birtiji i ponudi im kintu za tajanstveni poslić? Da li postoji šansa da dva ortaka pobede u tuči bez obzira što su se napili u Stamboliji na Bulevaru pre toga, a leđa im čuva Dača Durlanac? Durlanci su sasvim normalni momci, ali taknite jednom od njih žensku i snaćiće vas sudbina junaka iz Tarantinovih filmova. Ozbiljno dobra zbirka priča koja mi je baš prijala. Upoznao sam Stojiljkovića u sasvim drugom svetlu i moram priznati da je odličan. Dobrodošli u Niš, mali grad prepun velikih legendi. Kada ih upoznate kroz ove priče, ĆE se oduševite. :)
Као што и сам аутор каже и збирка прича је и роман. Ја бих рекао збирка мало дужих прича, које имају међусобне повезаности у ликовима. За мене лично прилично занимљиве приче, духовите. Мислим да нема грешке за људе који желе нешто лагано, занимљиво, да изађу из неке читалачке кризе, одморе од већих, озбиљнијих књига. Неће се човек покајати ако уложи своје време у „Лева страна друма". :)