What do you think?
Rate this book
Život bez krpelja
U jednom trenutku, dobro, ne baš u samo jednom, svoju sam djecu doživjela kao krpelje koji će mi piti krv dok budem živa. Očajna, napisala sam priču misleći da je to samo moja priča. Kad tamo... Krpelji svuda oko nas.
U novoj zbirci kolumni Vedrana Rudan piše o muškarcima, ženama, a pre svega o svojim najdražim krvopijama – o deci. U svom prepoznatljivom stilu i na duhovit način, autorka nas suočava sa mnogobrojnim problemima koje nosi život u „krugu porodice“. Da li su sitna dečica samo budući krupni gadovi? Zašto smo zadovoljni kad od njih dobijemo još manje od ono malo što smo očekivali? I gde je granica između bezuslovne ljubavi i doživotne robije? Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.
U Životu bez krpelja oni kojima danas piju krv pronaći će olakšanje i utehu. Takođe, mnogi će se prepoznati i shvatiti da su ponekad i sami bili (i još uvek jesu) nepodnošljive krvopije. Bez obzira na to da li ste žrtva ili domaćin, ova knjiga će vas od srca nasmejati i pomoći vam da što bolje razumete sebe i sve one krpelje bez kojih se u životu ne može. I koje bezgranično volite.
U novoj zbirci kolumni Vedrana Rudan piše o muškarcima, ženama, a pre svega o svojim najdražim krvopijama – o deci. U svom prepoznatljivom stilu i na duhovit način, autorka nas suočava sa mnogobrojnim problemima koje nosi život u „krugu porodice“. Da li su sitna dečica samo budući krupni gadovi? Zašto smo zadovoljni kad od njih dobijemo još manje od ono malo što smo očekivali? I gde je granica između bezuslovne ljubavi i doživotne robije? Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.
U Životu bez krpelja oni kojima danas piju krv pronaći će olakšanje i utehu. Takođe, mnogi će se prepoznati i shvatiti da su ponekad i sami bili (i još uvek jesu) nepodnošljive krvopije. Bez obzira na to da li ste žrtva ili domaćin, ova knjiga će vas od srca nasmejati i pomoći vam da što bolje razumete sebe i sve one krpelje bez kojih se u životu ne može. I koje bezgranično volite.
264 pages, Paperback
Published October 20, 2018
3 people are currently reading
39 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
October 20, 2024
https://knjigozderonja.wixsite.com/kn...
Ovo je zbirka njezinih priča, tematski podijeljenih u 3 cjeline: o muškarcima, o ženama i o djeci. I sve bi to bilo u redu da priče imaju nekakvog smisla. Ja sam osoba koja ne zna apsolutno ništa o Vedrani Rudan, pa mi je velika većina stvari u knjizi bila iskreno zbunjujuća. Kako je podijelila priče u cjeline, čini mi se kako se izgubila cijela kronologija.
Tako je ona u jednom trenutku udana, u jednom razvedena, u jednom udovica, pa su djeca ovakva ili onakva. Meni je to bilo iscrpljujuće i zbunjujuće i u isto vrijeme kontradiktorno. Piše kako su muškarci užasni, pa ima muža. Kako se treba razvesti, pa je u jednom trenutku razvedena, a u drugom udana. Cjeline koje se odnose na žene i na djecu više nisam toliko ni pratila jer sam shvatila da to neću pohvatati.
Iz onoga što sam pročitala, ona se dotaknula skoro svake aktualne teme u Hrvatskoj. Koliko je stručna pričati o baš svakoj temi, ja iskreno ne znam.
Meni se osobno knjiga nije svidjela. Prvo, užasno je vulgarna. Smatram da se ne mora koristiti tolika količina vulgarnosti kako bi se postigla ista poanta teksta. To mi je užasno smetalo toliko da sam htjela što brže završiti knjigu. Knjigu sam pročitala u jednom danu, isključivo da bi završila s tom količinom vulgarnosti. Ne moram vam ni reći koliko su me pekle oči. Neopisivo.
Drugo, ispada da ni muškarci ni žene, a bome ni djeca ne valjaju. Muškarci su užasni, žene su užasne, djeca su užasna. Da, postoje grozni ljudi, postoje užasni ljudi, ali da su baš svi svi svi takvi, meni to apsolutno nema smisla.
Postojale su stvari u knjizi koje su mi bile jako smiješne i postojale su priče s kojima sam se apsolutno slagala. „Poruka koju šalju i ikone i mačkovi i mediji je zastrašujuća: ti si ono što na sebi nosiš. Kraće, ako nisi ikona ili ako se bar ne potrudiš da to postaneš, gubitnik si ili gubitnica. Zanemaruješ jedinu istinu našeg doba, vrijediš onoliko koliko vrijedi tvoja ambalaža. Jebeš pamet, jebeš talent, jebeš rad daleko od bljeskalica.“
No, s većinom ostalih stvari se nisam slagala. Nisu mi bile ni zabavne ni smiješne. Iskreno sam nakon pola priča ostala zbunjena. Nakon tolike količine vulgarnosti, osjećala sam se loše i htjela sam što prije uzeti doslovce bilo što u ruke samo da se maknem od ove knjige.
Kao što je i sama Vedrana Rudan napisala na poleđini: „Krpelj sam i ja koja mislim da ću, ako vam se ovom knjigom napijem krvi, postati sretna krpeljica.“ Uspjela je, popila mi je puno krvi. I svu tekućinu iz očiju.
Koja je knjiga vaš krpelj?
Grickajmo knjige zajedno!
Ovo je zbirka njezinih priča, tematski podijeljenih u 3 cjeline: o muškarcima, o ženama i o djeci. I sve bi to bilo u redu da priče imaju nekakvog smisla. Ja sam osoba koja ne zna apsolutno ništa o Vedrani Rudan, pa mi je velika većina stvari u knjizi bila iskreno zbunjujuća. Kako je podijelila priče u cjeline, čini mi se kako se izgubila cijela kronologija.
Tako je ona u jednom trenutku udana, u jednom razvedena, u jednom udovica, pa su djeca ovakva ili onakva. Meni je to bilo iscrpljujuće i zbunjujuće i u isto vrijeme kontradiktorno. Piše kako su muškarci užasni, pa ima muža. Kako se treba razvesti, pa je u jednom trenutku razvedena, a u drugom udana. Cjeline koje se odnose na žene i na djecu više nisam toliko ni pratila jer sam shvatila da to neću pohvatati.
Iz onoga što sam pročitala, ona se dotaknula skoro svake aktualne teme u Hrvatskoj. Koliko je stručna pričati o baš svakoj temi, ja iskreno ne znam.
Meni se osobno knjiga nije svidjela. Prvo, užasno je vulgarna. Smatram da se ne mora koristiti tolika količina vulgarnosti kako bi se postigla ista poanta teksta. To mi je užasno smetalo toliko da sam htjela što brže završiti knjigu. Knjigu sam pročitala u jednom danu, isključivo da bi završila s tom količinom vulgarnosti. Ne moram vam ni reći koliko su me pekle oči. Neopisivo.
Drugo, ispada da ni muškarci ni žene, a bome ni djeca ne valjaju. Muškarci su užasni, žene su užasne, djeca su užasna. Da, postoje grozni ljudi, postoje užasni ljudi, ali da su baš svi svi svi takvi, meni to apsolutno nema smisla.
Postojale su stvari u knjizi koje su mi bile jako smiješne i postojale su priče s kojima sam se apsolutno slagala. „Poruka koju šalju i ikone i mačkovi i mediji je zastrašujuća: ti si ono što na sebi nosiš. Kraće, ako nisi ikona ili ako se bar ne potrudiš da to postaneš, gubitnik si ili gubitnica. Zanemaruješ jedinu istinu našeg doba, vrijediš onoliko koliko vrijedi tvoja ambalaža. Jebeš pamet, jebeš talent, jebeš rad daleko od bljeskalica.“
No, s većinom ostalih stvari se nisam slagala. Nisu mi bile ni zabavne ni smiješne. Iskreno sam nakon pola priča ostala zbunjena. Nakon tolike količine vulgarnosti, osjećala sam se loše i htjela sam što prije uzeti doslovce bilo što u ruke samo da se maknem od ove knjige.
Kao što je i sama Vedrana Rudan napisala na poleđini: „Krpelj sam i ja koja mislim da ću, ako vam se ovom knjigom napijem krvi, postati sretna krpeljica.“ Uspjela je, popila mi je puno krvi. I svu tekućinu iz očiju.
Koja je knjiga vaš krpelj?
Grickajmo knjige zajedno!
June 25, 2025
Pravo u sridu, kao i uvijek, jedna, jedina i neponovljiva, bravo Vedrana!
June 25, 2022
Otkako sam čuo za ovaj naslov, s nestrpljenjem sam čekao trenutak kad ću je moći skoncentrirano, pun velikih iščekivanja, idejnih, sintaktičkih, filozofijskih od Vedrane rudan, iščitavati i pročitati. I onda se uvijek sjetim kako nije dobro imati ikakva očekivanja.
Priznajem, odgovornost za razočaranje dijelom moram snositi i sam, jer sam knjigu zamislio kao svojevrstan roman s ključem, kako sam rekao, filozofijski, bogat direktnim, nekonvencionalnim i nekonformističkim, britkim sintaksama. Ali ovaj drugi dio ipak ću pre(d)baciti književnici.
Dakle, umjesto romana, jedne tečne i kompleksne priče, ''Život bez krpelja'' trodijelna je zbirka kratkih priča od po 2-3 stranice. Minus u startu (u redu, zbog mojih očekivanja). Ali fali i krpelja, znate. Ne u ovom užem smislu riječi, kako zamišljate dok slušate Vedranu Rudan kako daje intervjue u kojima se referira na djecu i rodteljstvo općenito, ili spominje vlastitu.
Tekst je vulgaran, ne mogu reći baš pre, iako me pred kraj s pojedinim pričama ipak malo zgrozila, sablaznila, zgadila život na trenutke, možda je problem što sam previše vizualan tip. uglavnom, kontroverzna književnica nije ni pretjerala niti podbacila s vulgarnosti, iako s pojedinim scenarijima je stala na tu tanku liniju, ja bih rekao da je ipak pretjerala, no dobro. Dopuštam. Elokventna, talentirana u tečnosti, cinično duhovita bez potrebe da to bude, svakodnevna u razmišljanjima, prosječna, narodska. No teme koje je obrađivala, koje za nju predstavljaju metafizičke krpelje, a protagonisti tih tema u hrvatskoj svakidašnjici prave krpelje, ipak su mi pomalo dosadne, već su to postale frustracije na koju je većina nas razvila tahifilaksiju i nije dovoljan jedan praktički novinarski, pamfletistički članak, nekoliko odlomaka, da me zainteresira, pobudi pažnju, pokrene kotačiće (iako neke ideje jesu), ostvari onaj ''vau'' ili ''aha'' efekt.
Prosječno. Ono što mi je zapravo najdraže iskustvo nakon čitanja ovoga je neki oblik povezivanja i boljeg razumijevanja Vedrane Rudan kao definirane osobe. Žena je imala oca alkoholičara (valjda sam dobro shvatio ?) koji je bio i obiteljski naslinik. Razvedena, rodila, dobivala otkaze zbog izražavanja mišljenja (HRT - Izrael i Palestina, usporedba žrtvi). Drugačije razmišljate o nekome i njegovim / njezinim stavovima kad znate za ovakav detalj.
U svakom slučaju, gđa Rudan relativno dobro, dobrim dijelom i pristrano, ali opet, legitimno, razumije, poima i komentira hrvatske prilike i specifičnosti (možda) i nije nezanimljiva za slušati, a svakako je interesantna i kompetentna za ući u retorički klinč. Drugi put ću biti izbirljiviji, ali zasada još uvijek ostaje na ''meniju''.
Priznajem, odgovornost za razočaranje dijelom moram snositi i sam, jer sam knjigu zamislio kao svojevrstan roman s ključem, kako sam rekao, filozofijski, bogat direktnim, nekonvencionalnim i nekonformističkim, britkim sintaksama. Ali ovaj drugi dio ipak ću pre(d)baciti književnici.
Dakle, umjesto romana, jedne tečne i kompleksne priče, ''Život bez krpelja'' trodijelna je zbirka kratkih priča od po 2-3 stranice. Minus u startu (u redu, zbog mojih očekivanja). Ali fali i krpelja, znate. Ne u ovom užem smislu riječi, kako zamišljate dok slušate Vedranu Rudan kako daje intervjue u kojima se referira na djecu i rodteljstvo općenito, ili spominje vlastitu.
Tekst je vulgaran, ne mogu reći baš pre, iako me pred kraj s pojedinim pričama ipak malo zgrozila, sablaznila, zgadila život na trenutke, možda je problem što sam previše vizualan tip. uglavnom, kontroverzna književnica nije ni pretjerala niti podbacila s vulgarnosti, iako s pojedinim scenarijima je stala na tu tanku liniju, ja bih rekao da je ipak pretjerala, no dobro. Dopuštam. Elokventna, talentirana u tečnosti, cinično duhovita bez potrebe da to bude, svakodnevna u razmišljanjima, prosječna, narodska. No teme koje je obrađivala, koje za nju predstavljaju metafizičke krpelje, a protagonisti tih tema u hrvatskoj svakidašnjici prave krpelje, ipak su mi pomalo dosadne, već su to postale frustracije na koju je većina nas razvila tahifilaksiju i nije dovoljan jedan praktički novinarski, pamfletistički članak, nekoliko odlomaka, da me zainteresira, pobudi pažnju, pokrene kotačiće (iako neke ideje jesu), ostvari onaj ''vau'' ili ''aha'' efekt.
Prosječno. Ono što mi je zapravo najdraže iskustvo nakon čitanja ovoga je neki oblik povezivanja i boljeg razumijevanja Vedrane Rudan kao definirane osobe. Žena je imala oca alkoholičara (valjda sam dobro shvatio ?) koji je bio i obiteljski naslinik. Razvedena, rodila, dobivala otkaze zbog izražavanja mišljenja (HRT - Izrael i Palestina, usporedba žrtvi). Drugačije razmišljate o nekome i njegovim / njezinim stavovima kad znate za ovakav detalj.
U svakom slučaju, gđa Rudan relativno dobro, dobrim dijelom i pristrano, ali opet, legitimno, razumije, poima i komentira hrvatske prilike i specifičnosti (možda) i nije nezanimljiva za slušati, a svakako je interesantna i kompetentna za ući u retorički klinč. Drugi put ću biti izbirljiviji, ali zasada još uvijek ostaje na ''meniju''.
November 10, 2020
Možda i njena najbolja knjiga - po meni ... baš bi ju trebalo imati doma - svaka žena - da si svako toliko pročita ... jer zaboravi se mnogo toga ...
Čak mi je bolja od Ples oko sunca možda .... mada je njena biografija - u biografiji se pogubim sa događajima - tko šta kuda ... da li je ijedan datum rođenja točan ??? Ovdje stoji da je rođena 20.09 ..... negdje 29.10 ..... za supruga isto tko zna .... pa nešto bi moralo k vragu u biografiji barem biti istinito ... zar ne ??? Svaka čast njenom smislu za humor i interesantnošću pisanja ... ali što je uopće istina - zamara to ...
Čak mi je bolja od Ples oko sunca možda .... mada je njena biografija - u biografiji se pogubim sa događajima - tko šta kuda ... da li je ijedan datum rođenja točan ??? Ovdje stoji da je rođena 20.09 ..... negdje 29.10 ..... za supruga isto tko zna .... pa nešto bi moralo k vragu u biografiji barem biti istinito ... zar ne ??? Svaka čast njenom smislu za humor i interesantnošću pisanja ... ali što je uopće istina - zamara to ...
April 24, 2021
Some parts are very funny, some a bit crude, but so many interesting observations about the current state of Croatia. She doesn't hold her tongue and nobody gets a pass, especially not catolic priests who she often rightfully describes in a way that should make people think twice before they leave their children unattended in a church choir.
May 22, 2023
Prvu i poslednju knjigu koju sam bacila o zid tokom čitanja je bila baš njena, tik nakon porođaja dok sam dojila svoje treće dete. Od tada je prošlo 8 godina. Više me njena gorčina ne pogađa, ali me zato njen humor beskrajno zabavlja.
Displaying 1 - 6 of 6 reviews