Das 20. Jahrhundert war eine Blütezeit von Schriftstellern, die Staatsterror und Säuberungen überlebt haben, mit all den moralischen und politischen Ambivalenzen, die das mit sich brachte. Wie ist es dabei zugegangen? Waren sie zu standfest, um vor der Macht zu kapitulieren? Hatten sie ihr Überleben ihrer Hellsicht, ihrer Intelligenz oder Schlauheit zu verdanken, ihrem Glauben an sich selbst, ihren Beziehungen oder ihrem taktischen Geschick? Waren es Glücksfälle, die an ein Wunder grenzten, durch die sie dem Gefängnis, dem Lager und dem Tod entronnen sind, oder waren es Strategien, die von der Anbiederung bis zur Tarnung reichten? Wer das so klar unterscheiden könnte!
Hans Magnus Enzensberger nähert sich in 99 pointierten, bewusst subjektiven Darstellungen den Lebensläufen und den speziellen Überlebensstrategien internationaler Schriftstellerinnen und Schriftsteller. Aber auch den objektiven Gründen dafür, dass ihnen ihr Überleben im 20. Jahrhundert, dem »Zeitalter der Gewalt«, gelungen ist. Der scheinbar übermächtigen Gegnerschaft gründlich formierter Gesellschaften und autoritärer, zum Äußersten entschlossener Staatsführungen zum Trotz. Dass sich daraus auch für die Gegenwart noch lernen ließe, ist, so der Autor, nicht ausgeschlossen.
Hans Magnus Enzensberger was a German author, poet, translator and editor. He had also written under the pseudonym Andreas Thalmayr.
Enzensberger was regarded as one of the literary founding figures of the Federal Republic of Germany and wrote more than 70 books. He was one of the leading authors in the Group 47, and influenced the 1968 West German student movement. He was awarded the Georg Büchner Prize and the Pour Le Mérite, among many others.
He wrote in a sarcastic, ironic tone in many of his poems. For example, the poem "Middle Class Blues" consists of various typicalities of middle class life, with the phrase "we can't complain" repeated several times, and concludes with "what are we waiting for?". Many of his poems also feature themes of civil unrest over economic- and class-based issues. Though primarily a poet and essayist, he also ventured into theatre, film, opera, radio drama, reportage and translation. He wrote novels and several books for children (including The Number Devil, an exploration of mathematics) and was co-author of a book for German as a foreign language, (Die Suche). He often wrote his poems and letters in lower case.
Enzensberger also invented and collaborated in the construction of a machine which automatically composes poems (Landsberger Poesieautomat). This was used during the 2006 Football World Cup to commentate on games.
Tumult, written in 2014, is an autobiographical reflection of his 1960s as a left-wing sympathizer in the Soviet Union and Cuba.
Enzensberger translated Adam Zagajewski, Lars Gustafsson, Pablo Neruda, W. H. Auden and César Vallejo. His own work has been translated into more than 40 languages.
Wikipedia mit Unterhaltungswert. Enzensberger versammelt alle möglichen Autoren des zwanzigsten Jahrhunderts und nutzt die Gelegenheit, seine eigene Belesenheit und seine Sprachkenntnisse, sowie das eigene jahrzehntelange Überleben im Literaturbetrieb vor dem Leser zu paradieren. Parodieren? Nein, paradieren, aber etwas von einer Parodie hat das Buch auch. Der Stil ist wie oft bei Enzensberger am Rande der Selbstparodie, gepflegt manieriert. Er urteilt gern - ob man ihm mehr trauen kann als jenen, deren Unzuverlässigkeit er bekrittelt, daran beschleicht einen hier und da der Zweifel. Jetzt ist es passiert und ich mache diesen Stil schon nach! Immerhin entreißt er den einen oder anderen interessanten Namen dem Vergessen und stellt dem einen oder anderen großen Namen hübsch boshaft ein Bein. Schaden tut es also nicht, das Buch zu lesen und noch weniger, es im Regal stehen zu haben und die nächsten Jahre über immer wieder hinein zu sehen.
Utisak kroz same autore: Knut Hamsun, Maksim Gorki, Andre Žid, Ivan Bunjin, Alfred Deblin, Robert Muzil, Lu Sjuen, Jaroslav Hašek, Ezra Paund, Ana Ahmatova, Boris Pasternak, Mihail Bulgakov, Ivo Andrić, Luj-Ferdinand Selin, Bertolt Breht, Pablo Neruda, Vasilij Grosman, Žan-Pol Sartr, Elijas Kaneti, Česlav Miloš, Nagib Mahfuz, Gabrijel Garsija Markes, Imre Kertes, Danilo Kiš, Josif Brodski, Ismail Kadare.
Sve i ostalo:
- Knut Hamsun (Glad; Pan)
"Lovim, da ne bih ubijao."
- Maksim Gorki (Mati)
"Uloga iskrenog čoveka - teška je uloga."
- Andre Žid (Kovači lažnog novca; Podrumi Vatikana)
"Verujem u vrednost malog broja."
- Ivan Bunjin (Mračni drvoredi)
"Bio sam savremenik kretena čija su imena ušla u svetsku istoriju."
- Gertruda Stajn (Stvaranje Amerikanaca)
o: Gospođica Stajn nije shvatila šta se ovde događa. Bila je i ostala turista.
o: Nisam je pročitao u celosti i ne znam da li je to uopšte moguće.
- Alfred Deblin (Berlin Aleksanderplac)
o: Moram da priznam da ovog čoveka ne shvatam ni politički niti uopšte.
"Kada sam se vratio, nisam došao."
o: Svojeglavo i zamišljeno je tražio svoj put - pravi bezumnik među književnicima našeg veka.
- Robert Muzil (Čovek bez osobina)
Sve što se zalepi umire.
- P.G. Vudhaus
"Nikada nisam bio zainteresovan za politiku."
o: Ignorisao je sve što ga je iritiralo ili zbunjivalo. Umro je tiho i mirno kao što je i živeo.
- Lu Sjuen (Poziv na oružje)
"Skriven u svojoj kolibi ne marim za smenu godišnjih doba pred vratima."
o: Još nije izmišljen politički sistem koji bi trpeo njegovu melanholiju, usamljenost, pesimizam i samoironiju.
"Zaboravite me i gledajte svoj život - a ako nećete, sami ste krivi."
- Jaroslav Hašek (Doživljaji dobrog vojnika Švejka u Prvom svetskom ratu)
o: Zastavu je razvio i ostao joj veran, ali na svoj način.
"Stranka umerenog napretka u granicama zakona"
- Ezra Paund (Kantos; Kitaj)
"Sve je bilo uzalud."
o: Niko od živih ne može da piše kao on.
- Gotfrid Ben
o: Obdareno gunđalo.
- Herman Broh (Mesečari)
ili: Dozvolite mi da budem izuzetak.
- Fernando Pesoa (Knjiga nespokoja)
o: Njegova neupadljivost je bila najupadljivija.
- Franc Jung
o: Ovaj čovek nikada se nije pomirio sa zatečenim svetom.
- Ana Ahmatova
o: Pesme je učila napamet i spaljivala rukopise.
o: Žena koja je neporažena preživela "vek vukova".
- Žan Kokto
o: Za smeštaj njegovih sabranih dela nije dovoljna polica, nego skladište.
- Boris Pasternak (Doktor Živago)
o: Pustite ovog sanjara na miru.
"Sada ste pozvani na moje pogubljenje."
"Ja vam praštam već sada. Znate da će jednog dana ionako morati da me rehabilituju."
- Ilja Erenburg
o: Svi su ga poznavali i on je znao ceo svet.
"Sada valja ovladati jednom od najtežih nauka: ćutanjem."
o: Ne mogu objektivno da opišem umetnika u prerušavanju.
- Mihail Bulgakov (Majstor i Margarita)
o: Do kraja si doneo divan prezir.
o: Od početka ga je bilo teško prezreti ili zbuniti.
"Kukavičluk je najveći greh."
- Ivo Andrić (Na Drini ćuprija, Prokleta avlija)
o: Trebalo je samo da uzmem neku knjigu Andrića da bih shvatio da na Balkanu neće biti mira.
"Za nas se može reći da nijedna generacija nije smelije maštala, a gore stradala sa svojim zabludama."
- Hans Falada (Svako umire sam; Mali čoveče, šta sada?)
o: Život se koprca u njegovim knjigama.
o: Dečko ume nešto.
- Luj-Ferdinand Selin (Putovanje nakraj noći)
"Ko me ne oponaša, ne postoji."
- Ernst Jinger
"Dozvolite mi da se udaljim."
- Bertolt Breht
o: Bio je neko kome se trebalo diviti i izbegavati ga.
- Nadežda Mandeljštam (o: Osip, pesnik i muž)
"Na šta se žališ? Samo se kod nas poštuje pesništvo - zbog njega se ubijaju ljudi. Toga nema više nigde." - Osip
"Mi smo samo opiljci, nosi nas neobuzdana, silovita reka istorije."
"Samovolja je obeležila ceo naš život... Živela sam skoro trideset godina stisnutih zuba."
Odlična knjiga za one koji su zainterosovani za biografije koje su kriju iza mnogih velikih književnih dela, ali i iza onih manje poznatih.
Autor nam predstavlja 99 kratkih biografija o raznim književnicima iz XX veka. Iza naslova ,,Umetnici preživljavanja" jeste ideja da prošli vek nije bio naročito udoban za pisce, koji su progonjeni iz raznih političko-ideoloških razloga. Zato Encensberger u uvodu naglašava da je veliki deo obrađenih autora bio iz Evrope, i u velikoj meri bili su jevrejskog porekla. Pored toga, preovladava nemačka i francuska književnost. Ovo je posledica samog porekla Encensbergera, koji je Nemac, a pored toga i odličan poznavalac francuske književnosti.
Na prvi pogled, ovakvo štivo se može činiti dosadno, kao nabrajanje suvoparnih činjenica i anegdota vezanih za biografije određenih pisaca. Međutim, ova knjiga je nešto mnogo više. Naime, Encensberger ni u jednom trenutku ne pretenduje na ,,objektivnost" i ne pokušava da predstavi enciklopedijski živote svojih kolega. On je itekako u subjektivan u ocenjivanju dela i životnih odluka drugih pisaca, tako su neki za njega ,,genijalni'', dok su drugi ,,beznadežno dosadni", ,,glupi" itd. Pored toga, Encensberger, koji je i sam bio član čuvene Grupe 47, koja je u velikoj meri oblikovala nemačku posleratnu književnost, poznaje mnoge od autora koje spominje i često nam pruža i lične anegdote. Ovo daje dodatnu vrednost kratkim osvrtima koje čini Encensberger.
Još jedna dodatna vrednost ovog dela, koju trebamo spomenuti, jeste i sam izbor pisaca čiji su životi opisani. Pošto XX vek polako za nas postaje daleka prošlost i današnji čitaoci su pretrpani količinom literature koja se danas više proizvodi nego što se piše, ova knjiga može da posluži kao odličan vodič za književnost XX veka i može da podstakne čitaoca da se vrati mnogim autorima koji su danas nepravedno zaboravljeni.
Na jednoj tribini pre mnogo godina filozof Bogoljub Šijaković je rekao: ,,Pisci danas nemaju biografije, već imaju karijere". Ova knjiga potvrđuje ovu rečenicu. Ona pokazuje kakve burne živote su vodili pisci u XX veku i kako su onda to životno iskustvo pretočili u vrhunsku književnost.
Preporučio bih ,,Umetnike preživljavanja" svima koje zanima i ,,život'' a ne samo ,,delo" pisaca. Osim što je knjiga puna zanimljivih anegdota, raznih pikanterija iz burnih života, ona se brzo čita zahvaljući pitkom stilu Encensbergera. Povrh svega, možda upravo ovde možete naći svog omiljenog sledećeg autora.
Ne čitajte ako nemate 25+ godina čitalačkog iskustva! Šalu na stranu, knjiga je (iako to zvuči pomalo kontradiktorno) i dosadna i zanimljiva u isto vreme. Životi 99 autora, uglavnom muških, opisani na nešto više od 300 strana. Uglavnom se govori o preživljavanju tokom nekog od dva svetska rata, ali imamo i dosta priča o preživljavanju raznoraznih bolesti, čistki, cenzura i drugih stvari. Ima tu svetski poznatih autora, onih koji su obeležili svoju epohu i pravac u kom su stvarali, ali takođe i onih koji su danas pomalo zaboravljeni i sklonjeni u zapećak, mada su neki od zaboravljenih ovenčani čak i Nobelovom nagradom. Iako je autor knjige zaista odradio dobar posao kada je u pitanju sadržaj ove knjige, ovo definitivno neće biti knjiga koju ćete preporučiti nekome od kolega, bližnjih, prijatelja. Ocena 2,8/5
Curiosa e appassionata carrellata di autori e autrici che in un modo o nell’altro sono sopravvissuti (al Novecento, alla fama…). Enzensberger non è mai super partes, e menomale. Quando un autore gli sta antipatico, lo dice; quando di uno non apprezza l’opera, lo ammette candidamente. Questo rende le vignette anche più divertenti e le fanno sembrare una conversazione con un amico erudito e senza peli sulla lingua. Nulla di eccezionale, ma utile per (ri)scoprire alcuni nomi e conoscere alcuni aneddoti e/o la storia più controversa di certi scrittori.
L’edizione italiana comprende 60 vignette, mentre il titolo originale ne prevede 99: ennesimo pessimo lavoro editoriale italiano, che fa una selezione invece di tradurre tutto il libro, senza segnalarlo da nessuna parte?
99 artisti della sopravvivenza, 99 schizzi di scrittori che sono sopravvissuti allo svolgimento del XX secolo tra dittature e guerre con coraggio o vigliaccheria, intelligenza o furbizia o, semplicemente, per caso. 99 ritratti con simpatia o antipatia, stima, sufficienza o, più raramente, disprezzo. Esiste la traduzione italiana dove il numero di ritratti è ridotto a 60 senza spiegazioni (così ho letto).
Encensberger je osrednji pesnik, ali zanimljiv esejista. Konkretno gledajući njegov tekst o Pablu Nerudi u ovoj knjizi razmišljam koliko se napromašivao u svom "sudu" o Nerudi. Inače Pablo Neruda je jedan od najvećih pesnika 20. veka. Escensberger stalno uvlači Nerudu u neki svoj politički kontekst. Ipak, sve je to bespotrebno. Neruda je fenomenalan pesnik, a Escensberger deo svog proboja duguje sigurno moćnoj poziciji u izdavaštvu.