"U prostoriji stoje tri čovjeka koji pognutih glava gledaju u pod. Ne znam kakav ja utisak ostavljam na njih, ali na njima se vidi da su jako uplašeni. Ubrzo se vrata s treskom zatvaraju. Čuje se zvoncanje teškog lanca i škljocanje katanca. Gledam u prašnjav i prljav pod kao da tražim u što ovi ljudi gledaju. Na podu nema ničega, osim prašine. Pogledam na udaljeni zid s moje lijeve strane. Pored zida, na podu leži stari prljavi madrac. Iznad madraca, na nekada bijelom zidu je krvav otisak nečije ruke. Očitava se dlan i svaki prst niz koji se slijevala krv dok se nije skorila na zidu. Prizor je jeziv. Imam osjećaj da sam ušao u mučilište." (Goran Hiller, Ispovijest zarobljenika, 2018, str. 25-26).
Definitivno knjiga koju bi svako trebao pročitati., drži te konstantno u neizvjesnosti toliko da sam je jednostavno ne puštao iz ruku, morao sam je pročitati u šutu.
Iako je ovo stvarno teška knjiga, ima toliko lijepih i sretnih trenutaka da sva ta tama nestane i vjerujem da tko god se poželi pročitati je, da neće požaliti.