Pariz, Beč, Berlin i Prag su s gledišta hrvatske kulture bili emitivni centri: iz njih su dolazili do nas bitni poticaji u svim područjima umjetnosti i kulture. Podsjetimo se samo uloge Beča u formiranju hrvatske moderne, utjecaja pariza na hrvatsko slikarstvo ili na književno stvaralaštvo (Matoš, Kumičić, Krleža, Ujević), odnosno Berlina na nastajanje hrvatskoga umjetničkog ekspresionizma.
Ova je knjiga kruna Žmegačeva znanstvenog djelovanja, točka u kojoj se sastaju sva područja njegovih raznolikih zanimanja i kulturalnih sklonosti (Krešimir Nemec).
♦ ♦ ♦
(…) Dužan sam ipak nešto kazati o svom izboru gradova. On je subjektivan i objektivan u isti mah. Osoban utoliko što obuhvaća metropole koje su mi pružile nezaboravne doživljaje. Intenzitet iskustva ne može se mjeriti ni danima ni godinama. Objektivnost u izboru još je lakše objasniti. To su gradovi koji su, svaki na svoj način, reprezentativni za europsku prošlost, a nadajmo se i za njezinu budućnost. Prema tom mjerilu mogli bi se u knjizi naći dakako i gradovi poput Rima, Londona ili Sankt Peterburga, no takvo proširenje kosilo bi se s načelom subjektivnosti. Namjera je djela da upozori, u okviru osobnih ograničenja autora, na poveznice i mnoge činjenice koje nisu opća mjesta publicistike. Kao turistički vodič ono je uglavnom neprikladno (Viktor Žmegač).
Viktor Žmegač (born 21 March 1929 in Slatina) is a renowned Croatian musicologist and scholar. He authored a number of books, articles and essays in the areas of cultural history, literary theory, musicology, art history and German studies.
Žmegač was born in Slatina on 21 March 1929. After finishing elementary school in his home town he went on to attend gymnasiums in Virovitica and Osijek. He then enrolled at the University of Zagreb Faculty of Philosophy and earned a double major degree in Yugoslav and German studies. He also studied musicology and German studies in University of Göttingen. He earned a doctorate in 1959 and later spent almost 30 years as a tenured university professor teaching German literature at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, from 1971 until his retirement in 1999. He was made professor emeritus in 2002.
Žmegač is a full member of the Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU) and member of the Saxonian Academy of Sciences and Academia Europaea. He was also awarded a number of Croatian and international prizes for his works, including the Herder Prize (1987), the Humboldt Prize (1993) and the Vladimir Nazor Award for Life Achievement in Literature (2003).