This book focuses on W. G. Sebald's life and works ― as teacher, as scholar and critic, as colleague and as collaborator on translation. It contains a number of rediscovered short pieces by Sebald, hitherto unpublished interviews, a catalogue of his library, and selected poems and tributes.
Pokušaj da se napravi zbornik akademskih radova o Zebaldu koji bi trebalo da nalikuje na njegovo delo – akademski tekstovi prošarani sa dosta fotografija propratnih dodataka, poezije i spiskova. Zbornik je namenjen mnogo više za one čitaoce koji su željni da saznaju o Zebaldovom stvaralaštvu i personi izvan ona 4 romana na kojima je stekao ime, stoga se tekstovi fokusiraju na njegovo detinsjtvo i društvenu klasu odakle je potekao, njegovu karijeru profesora književnosti na fakultetu, književnog kritičara, profesora kreativnog pisanja, kolege akademika, saradnje sa prevodicima, itd. Metodologija je donekle „zebaldovska“ jer ima ovde i sećanja i tuđih svedočenja i biografizama, ali bez beletrističkog zanosa, te se nikad ne gubi osećaj da se čitaju ipak stručni radovi koji su se čitali na nekim konferencijama (a to nisu najuzbudljivija mesta na svetu). Pogodno tle za one kojima je kontekst sve i svja, skupljače (ne)potrebnih trivia i ljubitelje foto-albuma (jaoj vidi Maks što je bio ovde mlađan, a gle ovde vozi biciklo). Mene su, kao i svakog književnog fetišara, najviše radovali spiskovi – spisak lične biblioteke i silabusi za kurseve koje je predavao na fakultetu. Što je najdivnije, Zebald izgleda da je u stvarnosti bio poput misterioznog šetača iz njegovih romana – povučen, melanholičan i fin, a vrlo oštar i nekonformista kada je reč o ličnim stavovima i vrednostima o književnosti.
I da, moj književni njuh je bio u pravu, Zebald je zaista dobro poznavao i voleo romane Đorđa Basanija.