Darko Veršić je sve rekao: "Pisanje i disanje za Bobu je ista stvar, kao rijeka koja teče svojim tokom, tako prirodno, lako i slatko. I nema tu puno filozofije, mala ima mota i gotovo!".
Zabavna. Smijala sam se i plakala s njom. Crtice iz svakodnevnog života u kojima će se većina nas prepoznati. Sjajan stil, čitljiv i mekan, a tako životan i pun iskustva. Dala bih jojj i više da ima mogućnosti.
Nekoliko puta sam se uhvatila u glasnom smijanju čitajući ovu knjigu, kao da sam na kavi s Bobom i slušam anegdote njezinog života, a onda kroz taj smijeh, uvijek ubaci zrnca mudrosti, životnih važnosti i sentimentalnosti. Hvala 🩷
“S tim da more pred knjigama pred knjigama ima jednu očitu, veliku prednost. Ne možeš ga nikad pročitati do kraja. Knjiga traje dok je ne pročitaš. More traje dok traješ ti. Ti ideš s knjigom do njenog kraja. More ide s tobom do tvog.” 🌊
Kad sam u banani, čitam Bobu. Kad mi je sve cvjetići i leptirići, čitam Bobu. Kad ne znam što čitati, čitam Bobu. Ona mi dođe, onako, kao paracetamol, makijato ili Ferrero. A kad sam pokušala mužu pročitati koju priču, nije išlo od smijeha. Boba je likarija!
“Plaže, kada ostanu same, pričaju o Postanku. Prva južina donese ostatke ljeta, naplavi ih u oku čuvara plaže u jesenskom periodu. Otišla su djeca, nečija, odnijela su svoj smijeh spakiran u torbama zajedno s još mokrim kupaćima. Kada opet dođu bit će malo veća. Ti ćeš biti malo stariji. Između vas, ostaje šljunak i nekoliko zrna soli. I nešto sačuvane, dragocjene, bezbrižne modrine. Kada opet dođu, možda vise neće biti djeca. A ti mozda više nećeš čuvati plažu. Jugo će odnijeti i tvoje i njihove komadićke postojanja tamo gdje i pripadaju. Tamo, prema oceanima...” 💙
Čista peja!!!! I kad ja pomislim da ja nisam tila kupit ovu knjigu zbog otvaranja i nabasanja na neke riči koje nisu bile lipe. Joj koja zabluda. Boba je vrh! Kako je Alida Bremer rekla da njeni tekstovi spadaju u posebnu žanrovsku kategoriju, nisu satira, parodija, komedija, samo priče ili crtice, oni su bobovanje. Bobin stil. I kako je stari Shakespeare mora puno toga izmišljat da bi publiku doveja do smija, Boba samo izađe iz kuće i eto ti priče. Vrh. Talent kao nebrušeni dijamant!