Da nema pjevača, Vesna ne bi imala o čemu pisati. Pola knjiga ispisano sa pjevala sam ovo, pjevala sam ono. Ako joj je to jedina inspiracija, bolje da ne izdaje više ništa. Kroz cijelu knjigu se prisjeća u svakoj rečenici, kao da ne zna drugačije početi. Kriminal, ubista, droga, seks, prevara, razočarenje, razvod, plakanje... Imaš li išta lijepo u svojoj glavi da napišeš? Bar jednu knjigu u kojoj će biti srećan početak, srećan kraj, bez ovog gore navedenog? Ne znam jesu li sve njene knjige frustracija razvedene žene. Da sam ih pročitala prije udaje, nikad se udala ne bih. Užas.