Miloš Petrik is a lawyer who, time permitting, also writes. He resides in his home town of Belgrade, Serbia (nowhere near Siberia), where he has a glamourous job in digital media. He edited the website www.emitor.rs for the Serbian Sci-Fi Association "Lazar Komarčić" from 2014 to 2016. His short fiction was published in several print and electronic media in Serbia and abroad, as well as Serbian public radio, of which he is inordinately proud.
His first book of supernatural crime fiction, "The Grey Pages (Siva hronika)" was published in February 2016, with the ebook edition available from 2021 here. In 2019 he was awarded the first prize of the Sombor Literature Festival for his short story collection "You're Too Young to be Famous (Mlad si da se proslaviš)". His first novel, "The Electric Organism", was published in 2023. He is married and has a son and a daughter.
Izgleda da svuda iznošenje mišljenja o ovoj knjizi moram da započnem jednom ogradom: Miloš Petrik je moj druuuuug. Slobodno to imajte u vidu kad vam budem rekla da mi se Siva hronika mnogo sviđa.
Siva hronika mi se MNOGO sviđa.
A kako i ne bi, mislim, ovo je beskrajno zabavna, a pritom inteligentna knjiga, a još domaća, dakle zamislite samo momenat u kome čitate blago alternativnu savremenu istoriju (Beograd, otprilike danas, jedino što se nekako u Srbiji zapatila solidna i odlično uklopljena imigrantska manjina Indijaca, a automati za čaj i Imlekove indijske napitke rade...), o timu poštenih policajaca (!) i policajki (!!) koji rešavaju natprirodne, paranormalne ili samo uvrnute zločine, a da to funkcioniše! I pametno je! I blago ali postojano duhovito (kad god se autor ne upinje da bude duhovit)! I dijalozi su dobri! Da, ovo je domaća knjiga sa dijalozima od kojih ne ide krv na nos!
Priče/epizode su pisane u rasponu od "ok" do "strava" i pojedini koncepti su tako dobri da ću sad malo da ućutim kako ih ne bih sve prepričala. Ima slabosti koje su se dale ukloniti (strožim lektorisanjem pre svega, potom i uredničkim gunđanjem na neke momente u određenim zapletima) i nije da nije bilo vremena za to, ali hej, ovo je dobar domaći žanr, ovo je nešto što mogu da preporučim a da me ne bude blam.
Nije da ćete imati mnogo prilike da sve ove moje tvrdnje proverite, jer... pa, mnogo sreće sa nalaženjem knjige ako ne živite u Beogradu :(
(da, čitala sam knjigu u rukopisu i samo čekala da se pojavi na Gudridsu da je opevam. Ne, nisam subjektivna, nimalo. I da, ako Petrik ne nastavi da piše i objavljuje priče smeštene u ovom svetu, ja ću mu suditi.)
Ova knjiga je divna i duhovita; preporučujem je svima. Daću je na čitanje čak i svom tati, koji je pomalo namćor (što se knjiga tiče) i čita svašta ali ne prašta greške; u poslednje dve-tri godine istinski je zavoleo samo Šejbona (i pomalo Ričarda Morgana i Ernsta Klajna; ali pomalo). Mislim da će se čak i njemu svideti, iako će sigurno imati zamerke . Ako može moj tata od 70 godina, možete i vi :)))
Drugim rečima, fala kurcu da neko kod nas napiše ovako nešto.
Ja domaće pisce inače uglavnom ne čitam, mrzi me. (Nek misli ko šta hoće; kao što svi imamo svoje ljige, tako svi imamo i svoje predrasude, i volimo ih).
Ne bih pročitala ni ovo, da me drugatrica totalno nije kupila preporukom. Naime, ispričala mi je da je u pitanju set paranormalnih (recimo) detektivskih priča, smešten u Beograd u bliskoj budućnosti. Razlika je u tome što se nisu doselili kinezi već Indijci. U to ime, svi junaci stalno jedu imlekovu raitu (indijska salata s jogurtom; spoiler: ne postoji IRL) i drugu indijsku hranu; u blokovima postoji živahna indijska četvrt (u kojoj se prvi zločin i desi). Svi detalji su uverljivi i duhoviti (i posle vam se jede raita).
Glavni junak je pandur, Đorđe Krtolica (Krtolica, eeeeeej :D), koji radi u specijalnoj jedinici. Svašta mu se dešava. Svaka priča se bavi nekim zanimljivim segmentom stvarnosti (recimo, gejmingom; recimo, restoranskim i kuvarskim svetom). Pametan je, mio i običkast. Mnogo ga zavolite.
Zapleti su ok. Iskreno, nema tu ničeg što već nismo videli, ali priče sus smeštene u Beograd, onakav kakav znamo (manje-više), detalji su životni, uverljivi, smešni, ironični, suludi. Smejaćete se (bar ja jesam). Možda je tako i kad Bučer piše o Čikagu, ne bih znala, ali meni je smešnije kad je reč o nečem što poznajem.
Raspleti umeju da budu malo zbrzani. Ima ova knjiga svojih mana, ne kažem. Ali, nekako, meni je to na kraju ipak bilo nebitno. Prvenstveno zato što su likovitako divni .
Likovi su odlični, životni, atipični (a ipak ne previše quirky da bi bili neuverljivi). Umorni (mislim, i oni žive ovde). Veruješ u njihove međusobne odnose. Ne bi imao ništa protiv da popiješ s njima kafu (i nekako stičeš utisak da bi mogao naleteti na njih na ulici). Ženski likovi su neobično uverljivi, dobri, razrađeni (za neke se to vidi tak kasnije, ali onda zablistaju); ovo naglašavam samo zato što tako često umeju ne biti - elem, ovde su super.
Sve u svemu, teško mi je da zamislim nekoga koga ova knjiga neće zabaviti. Ja ovako divnu zabavu odavno nisam doživela.
I obično me mrzi da pišem rivjuove, a sad nije, dakle valjda i to nešto govori.
Ocena ove knjige je naravno subjektivna stvar, mada odmah mogu da kažem da je u pitanju jača četvorka od nekih petica. Vrlo dopadljiva zbirka šest priča o istim akterima - specijalnoj policijskoj jedinici koja rešava slučajeve s onu stranu realnosti i njenom glavnom protagonisti inspektoru Đorđu Krtolici. Svaka od njih rađena u maniru tv serija (krimi ili druge žanrovske orjentacije) sa intrigantnim zapletom i antiklimaks krajem. Ovo poslednje pomalo spusti, ali drugačije ne bi moglo u ovom formatu - svaki rešeni slučaj ostavlja prostor za novu priču. Đorđe Krtolica, opet kao glavni lik, pomalo nedopadljiv, barem za mene. Ne bih mogao da kažem da je karakterizacija loša, jer bih lagao, samo je moje očekivanje možda bilo drugačije. Možda bi se moglo reći i da je pravi policajac - strastveno radi svoj posao, veoma se unosi, ali je emocionalno i pored toga prilično ravan. S jedne strane poseduje veće obrazovanje od onog koje bi se očekivalo, a sa druge postoji taj ravnodušan karakter, koji, po mom skromnom sudu, ne odgovara nekome sa toliko paralelnih intereosvanja sem strogo profesionalnog (poznavanje jezika, umetnosti opere, kompozitora...). Možda grešim, ali mi se čini da je autor imao potrebu da sofistikuje svog glavnog junaka, opet ostavljajući ga prilično emotivno distanciranog. Možda je i to prirodno za ovaj vid obrade kroz različite priče, dok bi u romanu funkcionisao na dubljem nivou. Ima puno detalja (eksplicitni opisi enterijera i eksterijera do nivoa nabrajanja), ali je to opet dug policijske vizure. U svakom slučaju preporuka za jedan veoma zabavan roman.
Nabo sam slučajno Sivu hroniku dok sam pokušavao da tagujem ovu novu knjigu što sam kupio i pročitao prejuče i zaboravio ime ELEKTRIČNI ORGANIZAM tjmjkbžj elem pošto ne nalazim evo ovde
ELEKTRIČNI ORGANIZAM Petrika Miloša je prekratak roman, jedva 100 strana ali sa adekvatnim višestrukim zapetljancijama. Pisanje je fragmentarno i sa elipsama, možda je to moglo da se ispuni da se navuče na 120 strana, al hajd sad... odličan je na nivou pripovedanja, prosipanja forica i zapažanja, nažalost nešto je slabiji na nivou zapleta — nisam kupio sve što se desilo ni rezon iza svega toga a to mi za detektivluk smeta. Mož biti obrazloženje da su ljudi prosto ponekad u trenutku glupi, možda sam i ja bio pa nisam skontao ali ...bah. Distopijska budućnost je nešto čudno raspoređena u odnosu na naš tajmlajn, nešto kaska nešto napreduje, aromatično je vrlo kratko povezana sa Sivom hronikom na način koji je lagodno mogao bit opširniji. Način prikazivanja LGBT+ likova i/li vegana je za pohvalu, tri (pečena) Bambija za Petrika!
Sve u svemu ima sasvim dovoljno pluseva za ugodno čitanje a dovoljno minuseva da ima o čemu da se priča posle. Kupite na sajtu Rendeta a ne u knjižari jer 💸 bogo moj
Osvežavajuće inovativno. Opisi su životni i čitaoca lako uvuku u svet budjavog državnog posla koji ima i neke neslućeno zanimljive horizonte. Vidi se bogato lično iskustvo.
Autor je na dobrom putu sazrevanja ličnog stila i brušenja priče i zapleta.
Ovu zbirku posmatram kao prezentaciju Djordja Krtolice i njegovu uspešnu kandidaturu u kultne likove Paralelnih Svetova Srbije. Od njega očekujem mnogo i iskreno se radujem nastavcima.
Zamislite Dosije Iks koji se odvija u sadašnjosti, u Beogradu, u paralelnoj dimenziji u kojoj zbog nejasnih geo-političkih uslova masa indijaca naseljava Srbiju i gde panduri nisu svi debili koji rade za vladu i krimose, i sve to u scenariju Siniše Pavića. E pa, ovo vam je nešto slično.
Jedinu veću zamerku imam na slučajeve: svi su zanimljivi, svi super počnu i onda se smuljaju nekako. Isto važi i za kraj knjige.
Ali def. je preporučujem, zbog premise i zbog Petrikovog karakterističnog suvog, gotovo britanskog, humora.