Yoshinori Noguchi (野口嘉則) nace en Hiroshima en 1963. Se gradúa en la Facultad de Economía de la Universidad de Hiroshima. Durante los años en la universidad lee todo lo que encuentra sobre psicología y filosofía del éxito. Después de graduarse trabaja en la empresa de recursos humanos Recruit. Posteriormente, como profesor de asesoramiento psicológico, da clases a más de 30.000 personas. En 1999 abre una consultoría y en 2003 funda la empresa Coaching Management. Desde entonces ayuda a sus clientes a autorrealizarse y conseguir sus objetivos.
Kako na poleđini knjige piše: „Knjiga koja ima moć zauvijek promijeniti vaš život (i to u tek nešto više od jednog sata)“... Ne znam baš za tu moć ovako na prvu, ali mogu potvrditi drugi dio.
Nisam stala s čitanjem dok je nisam dovršila jer sam htjela doznati sve što je autor s čitateljem htio podijeliti, i da, trebalo mi je cca sat vremena.
Kratka je ovo, zanimljiva i lako primjenjiva ideja, za razliku od nekih drugih sličnih uradaka. Mene je malo potaknula, priznajem, da se osvrnem na svoje odnose, onih kojih više nema, a sjećanja su i dalje tu. Odnos je prestao, a ostalo je sve ono što je s njim trebalo otići, ili na odnose koji traju, a nisu onakavi kakve bih htjela imati. Lekcije nam se kroz život javljaju u raznim oblicima i po principu zrcala, ako osvijestimo mogućnost, moglo bi se ustrajnošću i voljom neke i naučiti.
Sugestija autora kroz zapisivanje određenih koraka za osvijestiti si problem, iziskivat će samo olovku i papir i puno naše hrabrosti i upornosti.
Možda će i vas ovaj Zakon potaknuti na pokušaj. Ponekad je jednostavnost baš ono što vam treba, a ovdje nema začkoljica i teških nerazumljivih sugestija za pokušati shvatiti svoje ljutnje i zamjeranja. Oprost je velika stvar, dar koji dajemo sebi za lakši život... A knjiga meni svakako i podsjetnik za uzeti nešto kompleksnije, razrađenije, kao nastavka procesa življenja zahvalnosti, boljeg razumijevanja odnosa.
„... ogorčenost koju potiskujemo, okreće se protiv nas samih - pretvara se u grižnju savjesti ili u tihi prijezir prema sebi. Zato si moramo dopustiti da osjetimo i izrazimo ljutnju, da imenujemo ono što nas je boljelo. Ne moramo preuzeti svu odgovornost za rane koje su nastale u odnosu...“
Vidjela sam u nekoliko osvrta da se ovaj Zakon pokazao uspješnim jer potaknuo je razmišljanje i ukazao prepoznati sebe u nekim trenutcima roditeljstva koja u tom odnosu ne služe nikome. Dokaz je ovo da ako si dopustite prolistati nešto što inače ne biste, često bude baš ono što tražite.
Za više znatiželje, za istraživanje, za poged bez predrasuda...