Krvna veza

by Pavao Pavličić

Roman Krvna veza donosi još jednu napetu avanturu urednika crne kronike Ive Remetina i njegova prijatelja Vlade Šoštara, inspektora u zagrebačkoj policiji.

Sve počinje jedne rujanske subote kad na prepunoj zagrebačkoj špici bude ubijen poznati kamatar. Ubojstvo je izvedeno na neobičan način, a istraga se u prvi mah nema na što osloniti, pa se zato na prvom koraku usredotočuje na žrtvu. Tako ulazimo u svijet lihve i njezinih zakonitosti, pa doznajemo štošta o profesionalnim vjerovnicima, a osobito o dužnicima i o razlozima zbog kojih su oni upali u dugove.

Glavni junak Ivo Remetin dolazi u priliku izbliza upoznati pripadnike podzemlja, pa čak i s njima surađivati, te uspostaviti neku vrstu prijateljstva zasnovanog na međusobnom poštovanju. Pojavljuju se tu još i članovi kamatarskih obitelji, pa glumci, bivši policijski doušnici, ljubitelji pasa i razni drugi živopisni likovi. No ovaj put priča nije posve bezazlena, iako nije policajac i nije službeni istražitelj,

Remetin će se i sam naći na meti preciznog snajpera.

Genres: Crime

335 pages, Paperback

First published January 1, 2014

About the author

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je poredbenu književnost i talijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.

Reviews

[Knjigastična · Rating 5 out of 5]

Pravi krimić nenadanog završetka i krivca. Pavličić je pisac mog djetinjstva s kojim sam se susrela prvi put u djelu Dobri duh Zagreba koje pamtim još i danas. Autor zna kako privući i zainteresirati čitatelja. Glavni likovi su Remetin, urednik crne kronike i istražitelj Šoštar koji zajedno timski rješavaju nadasve, čudan slučaj ubojstva poznatog zagrebačkog kamatara usred bijela dana na zagrebačkoj špici. Kako vrijeme prolazi, ubijen je još jedan kamatar, ali iz drugog klana i sve upućuje da je riječ o sučeljavanju podzemlja. No stvari nikad nisu onakvima kakvima se čine.

[Ante Ivankovic · Rating 2 out of 5]

Sterilan stil pisanja.

[Anton Mohorčič · Rating 1 out of 5]

plitko i dosadno