What do you think?
Rate this book
Šutnja
Izborna šutnja
Izborna šutnja Drage Hedla, ponajboljeg hrvatskog novinara, sadrži sve što treba sadržavati krimić: dobru, dugu priču na 350 stranica i paralelnu montažu događaja svojstvenu modernoj naraciji. Pisac sjajno gradi zloslutnu atmosferu koja vodi do zločina u jednom malom gradu, tempo pripovijedanja i suzdržan stil odaju ozbiljnog majstora, a ambijent je novinarski precizno definiran.
Mjesto događaja nije neki bezimeni grad u Panoniji, već Osijek, a postupak policije i pravosuđa točno, znalački opisan. Sve je tu stvarno, osim likova, koje stvarnost kontaminira pa postaju realni junaci jedne političke drame.
"Roman Izborna šutnja je poput fatamorgane u Sahari hrvatske književnosti, gdje poigravanje s obrascima žanra najčešće proizvodi bastarde, pretenciozne, prizemne storije, koje samo glume kriminalistički roman. Na omotu Hedlove Izborne šutnje bi trebalo pisati: ovo nije hrvatski krimić, ovo je istinski krimić koji se odmah može pretočiti u skandinavsku televizijsku seriju." Denis Kuljiš
"Izborna šutnja Drage Hedla vješto je i intrigantno ispričana priča o svijetu političara i narkomana, pedofila i plaćenih ubojica, sumnjivih poduzetnika i njihovih mutnih poslova i bešćutnog društva koje ne pokazuje ni trunku empatije prema nemoćnima. To je priča o svijetu u kojem upravljaju najniže strasti, a upleteni su spremni posegnuti za mračnim metodama da bi ostali neotkriveni." Ivica Vrkić
Mjesto događaja nije neki bezimeni grad u Panoniji, već Osijek, a postupak policije i pravosuđa točno, znalački opisan. Sve je tu stvarno, osim likova, koje stvarnost kontaminira pa postaju realni junaci jedne političke drame.
"Roman Izborna šutnja je poput fatamorgane u Sahari hrvatske književnosti, gdje poigravanje s obrascima žanra najčešće proizvodi bastarde, pretenciozne, prizemne storije, koje samo glume kriminalistički roman. Na omotu Hedlove Izborne šutnje bi trebalo pisati: ovo nije hrvatski krimić, ovo je istinski krimić koji se odmah može pretočiti u skandinavsku televizijsku seriju." Denis Kuljiš
"Izborna šutnja Drage Hedla vješto je i intrigantno ispričana priča o svijetu političara i narkomana, pedofila i plaćenih ubojica, sumnjivih poduzetnika i njihovih mutnih poslova i bešćutnog društva koje ne pokazuje ni trunku empatije prema nemoćnima. To je priča o svijetu u kojem upravljaju najniže strasti, a upleteni su spremni posegnuti za mračnim metodama da bi ostali neotkriveni." Ivica Vrkić
347 pages, Hardcover
First published November 1, 2014
2 people are currently reading
90 people want to read
About the author
Drago Hedl
11 books15 followersDrago Hedl is a Croatian investigative journalist, screenwriter, and novelist.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 11 of 11 reviews
March 19, 2021
Ovo je dobar domaći krimić, domaći teren, Osijek, domaća stvarnost, izbori, plakati, a autor je temu obrađivao i kao istraživački novinar. Iako stereotipni, likovi su dobro postavljeni, produbljeni običnim životom i životnim problemima, i šteta je što autor nije imao hrabrosti kao Skandinavci pa malo oštrije zagaziti u pojedine scene. Ono što je najzanimljivije je da, iako ćete zločinca pogoditi već u prvih tridesetak stranica, knjigu ne želite ispustiti iz ruke, jer ona pripovjedački klizi kao i kod Skandinavaca. Vrijedi je pronaći i pročitati.
May 9, 2021
Krenut ću od pozitivnih strana. Knjiga je ok napisana, priča je zanimljiva, tempo je dobar, ima dobru dinamiku.
Ali, nažalost ima i nekoliko velikih problema.
Za početak, tu je stav likova prema djevojčicama koje su žrtve u ovoj knjizi. Ne govorim o stavu njihovih zlostavljača, usputnih pedofila i sličnih, već onih koji bi kako su stvari u knjizi postavljene trebali predstavljati moralne vertikale, biti glas razuma i pravde, inspektora koji istražuje njihova ubojstva i novinara koji prati taj slučaj. (*Za one koje zanima detaljno možete vidjeti citate iz knjige, a koji se odnose na njihovo mišljenje o djevojčicama na dnu ovog osvrta.)
Tu tek počinju problemi. Autor kroz čitavu knjigu navodi kako je riječ o djevojčicama iz popravnog doma, no iz sadrzaja je jasno da je riječ o domu za nezbrinutu djecu, jer je u njemu smješten npr i petogodišnji dječak između ostalih. Ovakvo brkanje je neprihvatljivo, i ako je već autor zbrljao, sasvim sigurno je urednik trebao intervenirati.
Zatim, od manjih problema bih navela da je na bar 4 mjesta krivo naveden lik, jednom čak ime lika koji uopće nije u knjizi, valjda se autor kasnije predomislio ali ime je ostalo. Hrpa, ali stvarno hrpa, tipfelera. Sve su jasni znakovi da je uređivanje odrađeno jadno.
Što se same priče tiče, ona ima ok dinamiku, ali opet dolazimo do problema. Naime, zaista je preočito tko je ubojica od samog početka. Kopka me je li autor htio da čitatelj zna tko je ubojica, jer ako jest zašto nije to još malo jasnije naveo? U tom slučaju je napetost mogao graditi na nekim drugim elementima. Ili ako nije htio da čitatelj sazna, zašto nije hintove bolje dozirao?
Također nisam sigurna je li sama policija imala ispasti toliko nesposobna, jer se s jedne strane čini kao da gradi lik poštenog, predanog i kompetentnog inspektora Kovača, no ovaj to nažalost ničim nije pokazao. Dapače primjer je rijetko nesposobnog inspektora. Kad nađu nepoznatu mrtvu djevojčicu danima ne znaju identitet, saznaju ga tek nakon što objave njenu sliku (sliku leša) u novinama. Pa zar je toliko teško obići osnovne i srednje škole Osijeka i pokazati sliku nastavnicima, prije nego novinarima? Kad otkrije da se svaku večer oko doma motaju nekakvi taksiji o kojima ravnatelj ne zna ništa, što inspektor napravi? Možda ode tamo da vidi tko odlazi i dolazi tim taksijima oko doma? Ni slučajno, započinje novu partiju Spider solitairea. Kad je nađena djevojčica koja se predozirala, oni se misle je li riječ o ubojstvo. A netko je obrisao otiske prstiju sa svega. I tako dalje.
Jedna od glupljih stvari je kad tijekom istrage otkriju da je odgajatelj iz doma pedofil, pa mu inspektor provali (da, provali) u stan i nađe hrpu dječje pornografije tamo, no kad ga uhite shvate da nije ubojica. I što se onda dogodi? Puste ga i policija se posipa pepelom jer su uhitili “nedužnog” čovjeka. Možda će nekoga šokirati, ali u Hrvatskoj se za tako nešto odleži koja godina u zatvoru, a ne još da ti se ispričavaju itd kako je u ovoj knjizi ispalo.
Ukratko, smatram da je riječ o autoru koji zna napisati dobar roman, no kojem kronično fali šačica kvalitetnih Beta čitatelja i puno, puno angažiraniji urednik.
*I za kraj, citati iz knjige zbog kojih sam razmišljala prestati čitati knjigu. Iskreno, nemam pojma kako ove 13-godišnje djevojčice izgledaju, ali dobila sam jako dobar dojam o tome kakve su im grudi (napominjem da je bilo još bisera ovakve vrste u knjizi, ali tko bi to sve zapisao):
- Inspektor, nakon obdukcije tijela djevojčice “Previše razvijena za djevojčicu, premlada za djevojku. Premlada da bi znala kako njeno tijelo već plijeni muške poglede, kako je odmjeravaju dok prolazi, vjerojatno se i okreću za njom da bi osmotrili noge i stražnjicu. Ili je to možda već znala? Možda joj je godilo što je pohotno gledaju, dobacuju joj, pozivaju je na piće?”
- inspektor koji istražuje slučaj teorizira o uspješnom poslovnom čovjeku čijoj ženi nije do seksa pa jebe djevojčice “i sad odjednom to sve dolazi u pitanje jer je neka klinka iz doma zatrudnjela”
- Kad novinar prvi put sretne prijateljicu ubijene djevojčice “natpis na majici, big Apple, isticao se iznad brežuljaka njenih grudi. Upravo tako zamišljao je lolitu, kad je davno, kao gimnazijalac, čitao Nabokova.” “Usne su joj bile ispupčene i izazovne. Glatke obraze razdvajao je mali prćasti nosić. Da, upravo sam tako zamišljao lolitu, derište u tijelu djevojke.”
- Kad novinar ugleda sliku ubijene djevojčice “na sljedećoj slici vidio je skladnu, dugonogu figuru na kojoj su grudi izazivački stršile.”
- Kad djevojčica odlazi od stola, novinar primjećuje “Vitka, tankog struka i zaobljene stražnjice, s leđa je izgledala kao osamnaestogodišnjakinja.”
- Kad lik nađe drugu mrtvu djevojčicu slijedi opis, te “Preko brežuljaka njenih grudi, na plavoj majici bila je nacrtana crvena jabuka.”
- Novinar ugleda drugu djevojku u istoj majici, i naravno ne može ne primijetiti “velika jabuka poskakivala je na njenim grudima.”
- Inspektor pita svjedoke kako su djevojčice izgledale. Taksist odgovara “Tako da sam žalio što su maloljetne. Ivana je rekla da ima četrnaest godina, ali je izgledala starija. Sise, trojka, možda četvorka. Ona druga, čista četvorka.”
- Inspektor nađe slike koje je odgajatelj slikao, djevojčice iz doma, pod tušem. Opisuje ih: “Djevojčici je moglo biti desetak godina. Lijevom je rukom prekrila malenu desnu dojku. Venerin brežuljak bio je gol. ... Ispod tuša stajala je lijepo razvijena djevojčica. Njena leđa i prćasta stražnjica bili su orošeni vodom. Na sljedećoj slici bila je okrenuta licem. Imala je kruškolike grudi s malenim bradavicama. ... Djevojčica na sljedećoj slici bila je mlađa. Grudi su bile veličine oraha. ... Grudi strše, kao da je sila teža promijenila smjer.”
Ali, nažalost ima i nekoliko velikih problema.
Za početak, tu je stav likova prema djevojčicama koje su žrtve u ovoj knjizi. Ne govorim o stavu njihovih zlostavljača, usputnih pedofila i sličnih, već onih koji bi kako su stvari u knjizi postavljene trebali predstavljati moralne vertikale, biti glas razuma i pravde, inspektora koji istražuje njihova ubojstva i novinara koji prati taj slučaj. (*Za one koje zanima detaljno možete vidjeti citate iz knjige, a koji se odnose na njihovo mišljenje o djevojčicama na dnu ovog osvrta.)
Tu tek počinju problemi. Autor kroz čitavu knjigu navodi kako je riječ o djevojčicama iz popravnog doma, no iz sadrzaja je jasno da je riječ o domu za nezbrinutu djecu, jer je u njemu smješten npr i petogodišnji dječak između ostalih. Ovakvo brkanje je neprihvatljivo, i ako je već autor zbrljao, sasvim sigurno je urednik trebao intervenirati.
Zatim, od manjih problema bih navela da je na bar 4 mjesta krivo naveden lik, jednom čak ime lika koji uopće nije u knjizi, valjda se autor kasnije predomislio ali ime je ostalo. Hrpa, ali stvarno hrpa, tipfelera. Sve su jasni znakovi da je uređivanje odrađeno jadno.
Što se same priče tiče, ona ima ok dinamiku, ali opet dolazimo do problema. Naime, zaista je preočito tko je ubojica od samog početka. Kopka me je li autor htio da čitatelj zna tko je ubojica, jer ako jest zašto nije to još malo jasnije naveo? U tom slučaju je napetost mogao graditi na nekim drugim elementima. Ili ako nije htio da čitatelj sazna, zašto nije hintove bolje dozirao?
Također nisam sigurna je li sama policija imala ispasti toliko nesposobna, jer se s jedne strane čini kao da gradi lik poštenog, predanog i kompetentnog inspektora Kovača, no ovaj to nažalost ničim nije pokazao. Dapače primjer je rijetko nesposobnog inspektora. Kad nađu nepoznatu mrtvu djevojčicu danima ne znaju identitet, saznaju ga tek nakon što objave njenu sliku (sliku leša) u novinama. Pa zar je toliko teško obići osnovne i srednje škole Osijeka i pokazati sliku nastavnicima, prije nego novinarima? Kad otkrije da se svaku večer oko doma motaju nekakvi taksiji o kojima ravnatelj ne zna ništa, što inspektor napravi? Možda ode tamo da vidi tko odlazi i dolazi tim taksijima oko doma? Ni slučajno, započinje novu partiju Spider solitairea. Kad je nađena djevojčica koja se predozirala, oni se misle je li riječ o ubojstvo. A netko je obrisao otiske prstiju sa svega. I tako dalje.
Jedna od glupljih stvari je kad tijekom istrage otkriju da je odgajatelj iz doma pedofil, pa mu inspektor provali (da, provali) u stan i nađe hrpu dječje pornografije tamo, no kad ga uhite shvate da nije ubojica. I što se onda dogodi? Puste ga i policija se posipa pepelom jer su uhitili “nedužnog” čovjeka. Možda će nekoga šokirati, ali u Hrvatskoj se za tako nešto odleži koja godina u zatvoru, a ne još da ti se ispričavaju itd kako je u ovoj knjizi ispalo.
Ukratko, smatram da je riječ o autoru koji zna napisati dobar roman, no kojem kronično fali šačica kvalitetnih Beta čitatelja i puno, puno angažiraniji urednik.
*I za kraj, citati iz knjige zbog kojih sam razmišljala prestati čitati knjigu. Iskreno, nemam pojma kako ove 13-godišnje djevojčice izgledaju, ali dobila sam jako dobar dojam o tome kakve su im grudi (napominjem da je bilo još bisera ovakve vrste u knjizi, ali tko bi to sve zapisao):
- Inspektor, nakon obdukcije tijela djevojčice “Previše razvijena za djevojčicu, premlada za djevojku. Premlada da bi znala kako njeno tijelo već plijeni muške poglede, kako je odmjeravaju dok prolazi, vjerojatno se i okreću za njom da bi osmotrili noge i stražnjicu. Ili je to možda već znala? Možda joj je godilo što je pohotno gledaju, dobacuju joj, pozivaju je na piće?”
- inspektor koji istražuje slučaj teorizira o uspješnom poslovnom čovjeku čijoj ženi nije do seksa pa jebe djevojčice “i sad odjednom to sve dolazi u pitanje jer je neka klinka iz doma zatrudnjela”
- Kad novinar prvi put sretne prijateljicu ubijene djevojčice “natpis na majici, big Apple, isticao se iznad brežuljaka njenih grudi. Upravo tako zamišljao je lolitu, kad je davno, kao gimnazijalac, čitao Nabokova.” “Usne su joj bile ispupčene i izazovne. Glatke obraze razdvajao je mali prćasti nosić. Da, upravo sam tako zamišljao lolitu, derište u tijelu djevojke.”
- Kad novinar ugleda sliku ubijene djevojčice “na sljedećoj slici vidio je skladnu, dugonogu figuru na kojoj su grudi izazivački stršile.”
- Kad djevojčica odlazi od stola, novinar primjećuje “Vitka, tankog struka i zaobljene stražnjice, s leđa je izgledala kao osamnaestogodišnjakinja.”
- Kad lik nađe drugu mrtvu djevojčicu slijedi opis, te “Preko brežuljaka njenih grudi, na plavoj majici bila je nacrtana crvena jabuka.”
- Novinar ugleda drugu djevojku u istoj majici, i naravno ne može ne primijetiti “velika jabuka poskakivala je na njenim grudima.”
- Inspektor pita svjedoke kako su djevojčice izgledale. Taksist odgovara “Tako da sam žalio što su maloljetne. Ivana je rekla da ima četrnaest godina, ali je izgledala starija. Sise, trojka, možda četvorka. Ona druga, čista četvorka.”
- Inspektor nađe slike koje je odgajatelj slikao, djevojčice iz doma, pod tušem. Opisuje ih: “Djevojčici je moglo biti desetak godina. Lijevom je rukom prekrila malenu desnu dojku. Venerin brežuljak bio je gol. ... Ispod tuša stajala je lijepo razvijena djevojčica. Njena leđa i prćasta stražnjica bili su orošeni vodom. Na sljedećoj slici bila je okrenuta licem. Imala je kruškolike grudi s malenim bradavicama. ... Djevojčica na sljedećoj slici bila je mlađa. Grudi su bile veličine oraha. ... Grudi strše, kao da je sila teža promijenila smjer.”
June 24, 2025
U rangu skandinavskih krimića. Dobro razrađen roman. Na pola puta zaključila sam tko je krivac,ali svejedno,nastavila sam čitati jer stil,tehnika,dinamika drže prikovanim za nastavak.
November 24, 2019
Una piacevole scoperta questo scrittore croato. La storia è molto lineare, rasentando la prevedibilità; i personaggi sono gradevoli e l'ambientazione interessante: una Croazia che ancora fa i conti con la guerra ma che al tempo stesso cerca di diventare nazione europea a tutti gli effetti.
January 15, 2022
Interessante opera prima, un buon thriller, sufficientemente intricato, con protagonisti simpatici e a cui ci si affeziona in fretta.
Qualche scivolone per arrivare alla conclusione (benedetti i fulmini 😃) per una valutazione reale che oscilla tra 3 e 4
Qualche scivolone per arrivare alla conclusione (benedetti i fulmini 😃) per una valutazione reale che oscilla tra 3 e 4
November 3, 2023
Prilicno providan krimic. Pretpostavljao sam iz pocetka da je ubojica politicar. plitki opisi otrcane fraze donijeli su prakticno nista novo. pretpostavljam da je pisac puno bolji kao istrazivacki novinar, sto me je i povuklo da procitam ovu knjigu.
December 9, 2023
Sve su mi draže knjige koje ne mogu pustiti iz ruku jer mi se to sve rjeđe događa.
Pozitivno su me iznenadile neke razlike u odnosu na seriju i scene su mi se vraćale kako sam išla iz poglavlja u poglavlje. Bravo za Hedla što se bavi ovom temom i Matanića za odličnu seriju.
Pozitivno su me iznenadile neke razlike u odnosu na seriju i scene su mi se vraćale kako sam išla iz poglavlja u poglavlje. Bravo za Hedla što se bavi ovom temom i Matanića za odličnu seriju.
June 7, 2019
Piuttosto lento e prevedibile, vive tutto sul finale ben fatto.
Want to read
March 26, 2023I am looking for a translation into German or English.
August 15, 2024
Oduševila me. Sviđa mi se način pisanja. Ugodno iznenađena domacim autorom! Palac gore
October 14, 2021
Quando esce la seconda puntata della trilogia?
A parte qualche piccolo scivolone, la trama avvince di pagina in pagina per il realismo con cui l'autore riporta ciò che ha sentito e vissuto da giornalista. Almeno, questa è la sensazione.
A parte qualche piccolo scivolone, la trama avvince di pagina in pagina per il realismo con cui l'autore riporta ciò che ha sentito e vissuto da giornalista. Almeno, questa è la sensazione.
Displaying 1 - 11 of 11 reviews