Juta Hajm" je drugi roman malteškog pisca Imanuela Mifsuda (Immanuel Mifsud). Roman počinje stihovima iz drame "Car Edip" - to nije slučajno, jer je glavni junak romana čuveni pozorišni glumac Erik Šeri. Zatičemo ga u avionu. Nakon posete Berlinu 1980. godine, i sa jedne i sa druge strane zida, vraća se kući na Maltu. Tamo ga čekaju žena i ćerka. A u Istočnom Berlinu upoznao je ženu s kojom je proveo jednu noć - Jutu Hajm. Bilo je to i suviše lako. Ona ga poslužuje u kafeu, on joj nudi da je sačeka posle posla. Odlaze u njen stan...
I sve drugo je lako u životu Erika Šerija. On odlično izgleda. Koristi svoj šarm još iz dečačkog doba. Svi mu se putevi lako otvaraju. Ima uspešnu pozorišnu karijeru. Ženu je na Maltu doveo iz Londona. Dobili su ćerku. Ima ljubavnicu. Na putovanjima se uvek nađe neka žena, spremna da mu ulepša noć. Štaviše, one ga i zavole. Pišu mu. I on o njima ponekad misli. Jedina koja mu nikad ne piše je Juta Hajm.
On, naprotiv, njoj stalno piše. Piše joj pisma o svojoj telesnoj žudnji za njom. Piše joj kako se seća te noći. Piše joj o koječemu i uvek je moli da pošalje odgovor.
U međuvremenu, život se odvija donoseći promene. Žena odlazi nazad u Britaniju, ostavlja ga sa ćerkom. Menjaju se političke prilike, i u Berlinu i na Malti. Ali sve je lako, sve je i dalje veoma lako u životu Erika Šerija. Tako on često i sam misli o svom životu. Gomila drugih stvari koje saznajemo demantuje taj privid potpune lakoće. Važni ljudi umiru - roditelji, ljubavnice... Spoznavanje prave težine važnih životnih preloma dolazi nam kroz inserte pozorišnih predstava u kojima Erik glumi. Nora ("Lutkina kuća") - Ibzenova drama - tu je da nam predoči težinu razdvajanja ljubavnog para. Jedan izvod iz "Magbeta" pokazuje njegov odnos prema celokupnom prohujalom životu:
"Život je samo senka koja hoda
Kukavni glumac što na pozornici
Sat-dva se pući i razbacuje
A potom zuba ne obeli više
Bajka je to što tikvan priča nju,
Prepuna buke, pomame i besa,
A posve prazna."
Suze u očima Erika Šerija kad stigne do tog dela - "posve prazna" - svedoče o jednom Eriku Šeriju koji i nije tako površan i zadovoljan kako nam je moglo izgledati na početku, i kako on sam o sebi ponekad misli. Ipak, najvažniji izvod, kroz koji najpotpunije sagledavamo njegovu kompletnu životnu dramu, izvod je iz "Cara Edipa", koji ponovo susrećemo na kraju knjige, a koji završava rečima:
"Zato ne nazivajte srećnim nijednog od smrtnika pre njegovog sudnjeg dana, pre nego što mu se život okonča, a nikakvo mu se zlo ne dogodi."
Juta Hajm je tajanstvena žena koja predstavlja čitav jedan svet koji se ne može imati. Erik je nije gotovo ni video te jedine noći koju su proveli zajedno. On joj piše, njeno neodgovaranje samo podstiče njegovu žudnju. U njeno ime i lik smešta se sve ono što razjeda njegovu dušu. To stoji kao težina naspram lakoći - čitav svet neostvarenog i nemogućeg nasuprot onome što je ostvareno i dohvatljivo. I jedno i drugo sačinjava život. I jedno i drugo je važno. Ono za čim se čeznulo možda postoji, a možda i ne. Ono je možda povod za nesreću, a možda i jedina svetla tačka kroz godine prividne lakoće, kroz godine očiglednih lomova, gubitaka, političkih previranja.
Kada se na kraju sve okonča, ostaje faktografija koja može nešto značiti biografima, statistikama, čak i onima koji žele da iskoriste nečiji život, nečije ime i popularnost u svoje svrhe. Nasuprot toj faktografiji - čovek odnosi sa sobom ono što je samo on poznavao, za čim je čeznuo, što samo za njega jedinog na svetu - ima značaj, značaj nesumnjiv i neporeciv.
Knjigu "Juta Hajm" izdao je Treći Trg u odličnom prevodu sa engleskog Milana Dobričića. (Sa malteškog na engleski preveo Albert Gat). Biblioteka "Sredozemlje", Beograd 2018.