Milorad Pavić was a Serbian poet, prose writer, translator, and literary historian.
Pavić wrote five novels which were translated into English: Dictionary of the Khazars: A Lexicon Novel, Landscape Painted With Tea, Inner Side of the Wind, Last Love in Constantinople and Unique Item as well as many short stories not in English translation.
Dobro, nije da ovde nije bilo i izvesnog zadovoljstva u čitanju, uz pokoje očekivano kolutanje očima. Ali meni nije Pavić sporan, koliko pavićoidi, koji su nadmašili čak i najgore odlike Pavićeve poetike. O tome drugom prilikom. A sad o tome kako je ovo još jedno Pavićevo delo koje je interesantnije kao koncept, nego kao tekst. Posredi je sledeći sklop: ovo je drama-jelovnik jer se biraju 3 prve i 3 poslednje celine, a glavno jelo, odnosno, središnja celina je stalna. Koje god predjelo, odnosno, dezert, reditelj da izabere, neće, nažalost, načiniti posebnu razliku, ali književnost nije samo hod razuma, nego i prilika za susret sa razuzdanostima, čak i kad su ovako barokno napirlitane. A ko baš hoće, naći će ovde more postmodernih igrarija, od junakinje koja čita Hazarski rečnik, preko vertepa i Vukovog Rječnika do Bitlsa. Ko voli, ima ovde i mnogo seksa, mambo-džambo mistike, razmišljanja o večnosti, života kao pozorišta i pozorišta kao života i mit o Pigmalionu.
Slušao sam, inače, radio-dramu rađenu po ovom tekstu i sve čega se sećam je da je odabrano drugo predjelo. Mislim da je u nekom momentu slušalac mora potpuno da se izgubi. U čitanju je to nešto lakše.
Interaktivni narativi nisu novina. A naročito nije novina da se dramski tekst menja u odnosu na okolnosti izvođenja. Alternativni počeci i krajevi su nužnost dramskog pisanja. Ipak, Pavić je uvek hteo da zakorači u budućnost, makar i cokulom. Pogledavši nedavno interaktivnu epizodu Netfliksove serije Black Mirror, pomislio sam da postoji mogućnost da bi se Paviću na to nasmejao brk. A o video igrama da na pričam! Napraviti igricu od nekog Pavićevog dela – e to je izazov! Što da nema ovako dobar naslov: Zauvek i dan više.