„Sam po sebi, strah nije uvek dovoljan da bi se c´utalo. I evo me, govorim. Strah nije uvek dovoljan da bismo se odrekli onoga što nasilno pokušavaju da nam oduzmu. Jer prošlost je promenljiva. Eventualno postoji samo kroz narative sec´anja dok ne sklonimo svakog pojedinca koji se bilo cˇega sec´a. Kao što c´e svakog trenutka uc´utkati mene. Neki od nas se zaista pod pritiskom straha, straha od kazne i javne sramote, straha za život, odricˇu svega. Kad kažem svega, mislim i na države u kojima živimo. Kada nestane sec´anje, kao poslednji trag znanja o događajima koji su nas oblikovali, nestac´emo mi sami. I, šta ja onda imam da izgubim?“ Odjednom, reka