Kad policijski inspektor primi vijest o brutalnu ubojstvu svećenika, pa potom izađe na teren i pronađe narukvicu s ugraviranim imenom, nema druge no pomisliti da smo na početku intrigantna krimića. Ali kao što neka imena mogu biti i ženska i muška, neki romani nisu onakvi kakvima djeluju na prvu rečenicu. Roman Roberta Nezirovića energičan je i dinamičan kako bi to zahtijevao žanr, no who done it ovdje ipak nije u prvome planu, premda ćete, bez brige, i to na kraju saznati.
Uspješni neurokirurg, političar na silaznoj putanji, predstavnik zagrebačkog podzemlja i arhitektica nekada su zajedno sjedili u školskim klupama primorskoga grada, a sada će se, svatko iz svoga kompliciranog života, nakratko uputiti na sprovod školskoga kolege, ubijenog svećenika. Dok u pozadini teče istraga, svaki od likova, pa i inspektor koji je vodi, bori se sa svojim privatnim i profesionalnim posrtanjima, a preplitanjem njihovih priča otvaraju se brojne neuralgične teme turbulentne zbilje. I dok jedna narukvica traži svoga vlasnika, iz vrtloga života likova otkidaju se komadići dobro poznate kaljuže – sprega politike i mafije, političke turbulencije, homofobija, droga i prostitucija – u srazu s bračnim brodolomima, bolestima, usamljenostima, pa i jednom opsesijom estradnom zvijezdom.
Ubojstvo svećenika Josipa s kojim roman počinje, ustvari je nit koja veže ostale likove i njihove priče. Moj favorit je Tibor, neurokirurg i on je dovoljan za ocjenu pet. Stil je " pripovjedački" tako da mi je falilo dijaloga i slučaj ubojstva je prilično jednostavan. Sve u svemu, uživala sam u čitanju. Zbog Tibora naravno.