Kronika sretnih trenutaka : Odlomci iz ludih osamdesetih

by Snježana Banović

“Sam je početak novog desetljeća i nemamo dileme da će godine ispred nas donijeti samo dobre stvari: pred nama je (uz stotine ‘pobjeda na društvenom planu‘ koje se navodno podrazumijevaju) u paviljonima Centra, poredanima kao po nekom kreativnom kozmičkom neredu, cijeli svijet nove glazbe, kazališta, umjetnosti…”

Osamdesete godine dvadesetog stoljeća postale su mitske – glazba, osjećaj slobode, popuštanje rigidnog socijalizma, tehnološki napredak, vjera u bolju budućnost, ali nadasve popularna kultura stvorili su vrijeme koje je bilo drugačije i jedinstveno. Snježana Banović rođena je u sretnom trenutku da živi Zagreb tih godina, grad koji ‘izranja iz sna’, u kojem ‘muzika dolazi iz podruma i krova’… te da bude jedna od aktivnih i važnih protagonistica novovalne scene, a poslije i kulturne i kazališne. Vrijeme je to u kojem su vrata omladinskih redakcija otvorena srednjoškolcima, u kojem vas profesorica književnosti uvodi u tajne feminizma, u kojem ne postoji distanca između publike i zvijezda, vrijeme u kojem se sve informacije saznaju na magičnih dvjestotinjak metara Duhanskog puta. Kronika sretnih trenutaka intimna je i razotkrivajuća knjiga na čijim stranicama Snježana Banović toplo i nježno opisuje vrijeme koje je stvorilo i nju i nas, vrijeme u kojem su glazba, film, kazalište i izložbe bile najvažnije stvari na svijetu.
____
Snježana Banović je burno muzičko vreme novog talasa, dramu pozorišta unutar i van njega, kao i uopšte kulturu Zagreba i Jugoslavije osamdesetih godina prošlog veka opisala uzbudljivo i živo, iznutra, koristeći tehniku isprepletanosti emocija i činjenica. Rezultat je svedočenje o komotnosti 80-ih, osvajanju slobode u vremenu najlepših iluzija ... Tu mladu Snježanu, Branimir Johnny Štulić pita: "Jesi li sama večeras?", i kaže joj: "Moja si", "Volim te kad pričaš", pa opisuje njene "Usne vrele višnje" i "Život običnog tempa". (Vladislav Bajac)
____
Snježana Banović pokazuje da i sjećanja mogu biti akribična! Nevjerojatno je njezino pasionantno poslagivanje detalja koje bi malo tko tako točno zapazio, uz pomnju da činjenice, pune boja i mirisa, ne zatrpaju uvid u ono po čemu su uopše bile moguće. Ovo je knjiga o nastojanjima jedne generacije da se više kulturno, nego politički, rodi. (Slobodan Šnajder)
_____
Rukopis nije samo album zanimljivih, poznatih i važnih likova i njihovih životnih priča, iako je i taj aspekt prisjećanja na mnoge nevjerojatne sudbine i dramatične osobne povijesti svakako zanimljiv najširem krugu čitateljica i čitatelja. Ovo je knjiga o jednom društvu koje se mijenja, korjenito, radikalno, a uskoro i nasilno. (Darko Lukić)

320 pages, Unknown Binding

First published January 1, 2023

About the author

Redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Rođena je u Zagrebu 1963. godine. Studirala je francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti (1990.) i doktorirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2011.). Usavršavala se na nizu stipendija i edukacija u Hrvatskoj i inozemstvu, od čega se ističu Fulbrightova stipendija na Sveučilištu Yale i više usavršavanja u umjetničkim ustanovama Francuske i Njemačke. Kao nastavnica je gostovala na više sveučilišta u inozemstvu. Režirala je 50-ak predstava i scensko-glazbenih događanja u zemlji i inozemstvu, autorica je više scenskih predložaka, adaptacija i prijevoda za kazalište te mnoštva znanstvenih i stručnih tekstova iz područja teatrologije, recenzentica više znanstvenih članaka i promotorica brojnih književnih i teatroloških izdanja.
Članica je više umjetničkih udruga i mreža u Hrvatskoj i u inozemstvu. U dva je navrata bila predsjednica Vijeća za scensku umjetnost Ministarstva kulture RH, a bila je i ravnateljica Drame HNK u Zagrebu, ustanove Rachlin and friends u Dubrovniku te predsjednica Vijeća za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara.
Redovito objavljuje kolumne i blogove o kazalištu, kulturi i politici u tiskanim i online izdanjima. Glavno su područje njezina rada i istraživanja povijesni i kulturno-politički razvoj nacionalnih kazališta i festivala u Hrvatskoj, a ponajviše utjecaj politike na kulturu. Objavila je knjige: Država i njezino kazalište (2012.), Kazalište krize (2013.), Službeni izlaz (2018.), Tragovi i svjedočanstva Mladena Škiljana (2019., urednica) i Kazalište za narod (2020.), kao i osobna sjećanja Kronika sretnih trenutaka (2023).

Reviews

[Bepina Vragec]

Bzvz što iz Beograda stiže prvi gudrids utisak, al' … s obzirom da su Fraktura i Geopotika gotovo sinhrono izdale knjigu na oba tržišta, ispade da je tako “moralo biti”.

Ovo je brzočitljiva, dinamično sročena, zaista neloša knjiga ličnih sećanja tadašnje tinejdžerke i docnije studentkinje romanistike i režije, na osamdesete u Zagrebu i verno je, verujem preneta panorama grada i duh vremena u kom je svet još uvek mali i siv, budućnost šarena, ogromna i otvorena, a svi su se poznavali i družili imajući ambiciju da kulturno rastu. Kroz knjigu promiču slikoviti prizori sabirališta zagrebačke mladeži (“potez od Malog i Velikog Kavkaza, preko Zvečke, do Blata”, da citiram autorku) u kojima se susreću lokalne frekventne face i uticajni. Posebna poglavlja dobili su Stipe Šuvar i Milka Planinc … naročito Štulić iz Azre, s kojim se Snježana Banović u kasnom detinjstvu/ranoj mladosti zabavljala, a pozadinu sačinjava mnoštvo, na stotinu znanih i neznanih.

Ispisano je neminovno prepoznatljivije hrvatskoj, posebno zagrebačkoj publici i suvremenicima, ali ni prekogranični savremenici ili znatiželjnici neće imati problema da se snađu u postavljenim koordinatama.

Tematski u “Kronici” možemo čitati o: omladinskoj štampi - časopis Polet, hrvatskom novom valu, mudizmu (I. Mandić) i feminizmu (S. Drakulić), slavi koju uživaju Brega ili Šerbedžija, zagrebačkoj Univerzijadi …. a kako se štivo bliži kraju podrobno i o kazališnim tendencijama u drugoj polovini 80-tih.

Sve u svemu, ništa revolucionarno novo, rekla bih čak ni u pristupu, ali je naracija uglavnom vešto posložena, a na momente i duhovito dramatizirana (poštovaoce će obradovati podatak da je kroz tekst prošla urednička ruka Đorđa Matića) pa kome je ova epoha draga ili važna iz ovog ili onog razloga, u tekstu će svakako nešto i naći.

Ocena? Ne’am pojma. Fali mi nešto za 4, a mało mi da stavim 3. Kao i često.

[Iva · Rating 5 out of 5]

Posebna knjiga koja nam dokumentaristički govori o jednom drugačijem životu, vremenu i svijetu da mi se na trenutke čini da čitam neki urban fantasy na poznatim lokacijama. Iskreno iako sam i sama "made in 1985", puno toga mi je nepoznato i neuklopljivo u ono što živimo danas. Tim više, ova knjiga je prijeko potreban dokument kako bi se od zaborava sačuvalo jedno drugačije, možda bolje, ali čini se svakako sretnije vrijeme od onog koje živimo danas i njegovi živopisni akteri.

[Ivanko · Rating 4 out of 5]

Zvečka, Kavkaz, Blato... mjesta radnje jedne od najvećih kulturnih scena u bivšoj Jugi.
Spominju se gotovo svi važniji muzički akteri novog vala, poneki su i likovi (Đoni, Brega, Jajo, Hus...).
Zanimljivo je znati način nastanka jedne od najljepših Azrinih pjesama.


Danas je prvi dan u proljeću
i ona uživa kao da je posljednji

[Ira Vince · Rating 4 out of 5]

Ove sam godine čitala različite bigrafije i memoare; takvo je valjda doba došlo, doba dokumentaraca, dijeljenja i društvenih mreža. Ili sam u godinama za uspomene, ne znam ali eto tako je; znatiželjna sam i volim ih čitati, dugo već živim, sjećam se mnogih ljudi i vremena i događaja a uživam kada se rupe koje nedostaju popunjavaju a slika u čitanju širi.
Naslov je odlično, baš sretno i precizno odobran, a kronike su upravo što kronike znače. U knjizi ne ulazimo puno u Snježanu Banović. Ne skriva ona ništa ali ne bavi se sobom nego sudjeluje u životu Zagreba osamdesetih na samoj pozornici, a ja se čitajući prisjećam ljudi, mjesta, filmova i događaja; smijem se, širim oči i čudim se - vidiš, tako je to zapravo bilo... Nešto bih dodala, nešto ispravila jer hej, ne sjećam se ovako nego onako, ali Snježana nas sve vodi kroz opjevane osamdesete sa strpljenjem i sigurnošću; njezin ton i stil kojim piše je ispravan, znanstvenički, rečenice su čiste, informativne, iskrene. Kako se bliži kraju i priča se ubrzava, piše o meni nepoznatim mjestima i zbivanjima i ostavlja me s dobro, a što je dalje bilo? Što je dalje bilo, jer ove su kronike sretne no hoću znati više. Želim čuti što je bilo u devedestima.

[eva · Rating 4 out of 5]

Knjiga je super, ali fali mi ono nešto, inače bi bila 5/5. Definitivno znam gdje ću tražiti preporuke za čitanje kada neću znat što bih čitala jer autorica navodi toliko naslova da jedva čekam pročitati to što preporučuje.

[Karla · Rating 2 out of 5]

S obzirom na to da je podnaslov knjige “odlomci iz ludih osamdesetih”, očekivala sam da će biti malo više… ludosti.

Ako tražite knjigu koja će biti više u stilu memoara o ludostima proživljenima u zaista ludom razdoblju povijesti, ovo nije knjiga za vas. Ako pak tražite knjigu koja će vam predočiti događanja u smislu školskog udžbenika iz povijesti, onda ste došli na pravo mjesto.

Ključni razlog ovome je autoričin stil pisanja. Ona ne pokazuje nikakve emocije, već samo nabraja činjenice, osobe, događanja, iskustva. Čak i kad priča o najintimnijim događanjima, sve je opisano vrlo objektivno, kao da čitate novinarski izvještaj. I zbilja, njezin stil pisanja podsjeća na kolumne — kobasice od rečenica, ali striktno objektivno. Nećete saznati kakva je bila koja osoba, barem ne iz autoričine perspektive jer stvarni likovi nemaju skoro pa nikakvih karakternih osobina, većinom se to može naslutiti iz njihovih postupaka (kao recimo za Štulića, ali za njega je već poznato da je egocentrični kreten).

Spomenimo i fragmentarnost knjige zahvaljujući kojoj se ponekad čini i da se autorica pogubila oko toga što je spomenuto, a što nije (pa recimo u par navrata dobimo informaciju da je Milka Planinc iz Drniša i slično).
O nabrajanju imena da ne spominjemo, sve velike i manje velike face s kulturne scene pa sam na svakoj trećoj stranici imala dojam da nabraja gdje je koga srela samo kako bi se osjećala važnom.

S obzirom na to da sam mjesecima čekala da se ova knjiga oslobodi u knjižnici, da je oko nje bila velika medijska pompa, da je najavljivana kroz prizmu njezine veze sa Štulićem i to kao uvid u svijet i način života u osamdesetima, očekivala sam više. Možda je predstavljena na krivi način, odnosno krivoj publici.

Ovu će knjigu cijeniti oni koji su u potrazi za jednom bibliotekom događanja iz kulturne scene Zagreba u osamdesetima i koji su općenito “kulturnjaci” — primjer: autorica opisuje doček nove godine, u društvu Štulića i ekipe, očekuješ neke pikanterije ili zanimljivosti, ali ne. Vrhunac večeri, odnosno jedino spomenuto, je to da je na toj novog godini prvi put čula za Nadeždu Mandeljštam. Čak bih i onima koji su zainteresirani za takve teme radije preporučila Mani Gotovac, koja barem ima dušu.

Sve u svemu, knjiga je bila naporna i dosadna. Po mom mišljenju, memoari (kao i sve knjige uostalom) bi uvijek trebali imati nešto što će im dati nešto duše. Ova knjiga, unatoč zanimljivom dijelu povijesti, toga nema.

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 4 out of 5]

Valjda najpopularnija knjiga ovogodišnjeg Interlibera, knjiga uspomena na sad već pomalo kultne 80-te. Moje sjećanje na te godine je nešto potpuno različito (osnovnoškolski uzrast ipak je orijentiran na neke druge događaje u životu), pa ipak mi je bilo zabavno prepoznavati neka imena, a pogotovo kazališne predstave (Spaićevu režiju "Vučjaka" iz 1986. sam i sama gledala, i dobro se sjećam te predstave). O knjizi se najviše pisalo u kontekstu opisa autoričine veze sa Johnnyjem Štulićem (u knjizi ga zove samo inicijalom, B.), i moram primijetiti, ta je veza opisana začuđujuće trezveno, realno, bez mladenačkog idealiziranja i zanosa. Ali zapravo su zanimljiviji neki drugi momenti - opis Stipe Šuvara, npr., ili opis prijemnog ispita za režiju na ADU. U svemu tome, nužno se nameće usporedba s također nedavno objavljenom knjigom Mire Furlan, koja govori o sličnom razdoblju, i ne mogu ne primijetiti kako je knjiga Mire Furlan bolje napisana. Stilski jača, i literarno cjelovitija.
Što ne znači da je knjiga Snježane Banović loša - zanimljiva je i zabavna za čitanje, ali za moj ukus previše fragmentarno pisana.

[Đorđe Otašević · Rating 3 out of 5]

Sasvim solidna knjiga, ništa više ni manje od toga.

[Anjuška · Rating 5 out of 5]

KRONIKA SRETNIH TRENUTAKA:
Odlomci iz ludih osamdesetih (2023.)

Poput Godina od Ernaux stvara prozor u jedan svijet toliko nepoznat, no jednako blizak i utješan. Iako se sve promijenilo, barem je mjuza ostala ista.

[Ana Rose · Rating 3 out of 5]

Neki djelovi knjige su dosta dosadni i repetativni, ali autorica je u više-manje uspješno prenjela uvid u društveni život i politiku osamdesetih za nas koji tad nismo postojali. Po meni bi bilo zanimljivije da se više orijentirala na opise osobnih dojmova/događaja i bliskih joj ljudi, a manje na politiku i opise random ekipe iz kafića i njihovih spika. Ok knjiga. Ocjena je 3 za osobni dojam, ali objektivno bih rekla da je 3.5/4.:)

[Ivan Kraljevic · Rating 3 out of 5]

Donekle zgodan podsjetnik za moju generaciju, pisan pučkoškolskim stilom u kojem svaka imenica ima svoj pridjev, beskonačni name-dropping uz, začudo, minimum emocija čak i kad se radi o najosobnijim stvarima. Sve u svemu, zapravo 2,5/5.

[Čedomir · Rating 5 out of 5]

Mnogo mi se dopalo, i dopašće se svakome ko barem malo poznaje Zagreb. Svidelo mi se to što ima i elemenata beogradskih osamdesetih, a posebno mi se dopalo poglavlje o Šuvaru.
Uz knjigu treba pogledati i autorkino gosotovanje u emisiji Nedjeljom u 2.

[Ivo Spigel · Rating 4 out of 5]

"Kronika..." Snježane Banović obuhvaća razdoblje u kojemu smo mi, koji smo njena generacija, stasali - danas bi se modernije reklo "naše formativno razdoblje".
Knjiga na pitak, čitak način, način koji čitatelja uvlači u priču opisuje, paralelno, Snježanin osobni svijet, prijatelje, dečke ("most famously" Johnnya Štulića) i različita društva i krugove u kojima se kreće, od Poleta do Kazališne Akademije i HNK, i s druge strane "makro" sliku, društvena i politička zbivanja te danas toliko opjevane i do mitskih razina, ponekad i pretjerano uzdignute dekade.
Nema sumnje da su nam osamdesete puno toga dale, nama, generaciji koja je tada odrastala, sazrijevala i pritom se ludo zabavljala. Autorica ih ne uzdiže nekritički u nebesa već otvoreno govori i o tamnoj strani tadašnjeg socijalizma i bivše države, cenzuri, makinacijama i manipulacijama kako na političkoj tako i na umjetničkoj sceni.
Najatraktivniji dio knjige, i bez sumnje najzabavniji, opisi su burnih druženja po zagrebačkim kafićima, birtijama, restoranima i stanovima koje Snježana opisuje na tako dobar način da pomisliš "kvragu, kako to da nisam bio tamo?!"
Ali imali smo i mi, naravno, svoje tulume, svoja društva svoje krugove i svoja ludovanja u tim, kako lijepo veli Slobodan Šnajder u predgovoru, "roaring eighties".
"Kronika.." je obavezno štivo za našu generaciju, a sasvim moguće da će ju i naša djeca i unuci uzeti u ruke sa zanimanjem. U čitanju će, sasvim sigurno, uživati ali ne tako kao mi koji smo živjeli u "ludim osamdesetima".

[Barbi · Rating 3 out of 5]

Teško je i nepošteno ocijeniti nečiju autobiografiju, tako da ću se ograditi samo na stil pisanja. Moram naglasiti da ovdje ocjenjujem način na koji je sadržaj prenesen, ne autoričino odrastanje.

Pretjerana i nepotrebna uporaba dugih rečenica u zagradama. Nepotrebni podatci. Nizanje poznanstava čije osobine prikazuje površno – možda namjerno? Neuspjelo dočaravanje duha vremena, pomalo isprazno nizanje događaja bez dubinskog sadržaja; drugim riječima, ne prenosi emociju ni atmosferu vremena i prostora. Piše malo u ime generacije, potom u svoje ime. Veliča 1970.-e i 1980.-e.
Pr. za Sanju kaže da je ''otkačena'' i to je sve što saznajemo o Sanjinom karakteru. Ili primjer gdje nabraja na kojim su se mjestima družili (Zvečevo, Blato, Kavkaz..), samo ih nabraja kao shopping listu.
Tek od 3. poglavlja situacija se poboljšava, uspijeva dočarati, koliko-toliko, duh vremena; prikaz dinamike u novinarskim krugovima (Polet) – moguće jer je tu starija i sjećanja su potpunija?

Nisam ju dovršila, ovakav prikaz Zagreba 1980.-ih mi nije sjeo, očekivala sam više s obzirom na odjek. Tri zvjezdice jer ju nisam pročitala do kraja, tko zna, možda ide na bolje do kraja memoara?

[Sara · Rating 5 out of 5]

Kao neko ko je posebno fasciniran kulturnim pojavama 80-ih, ova mi je knjiga odmah zapala za oko i jednostavno sam morala da je pročitam.

Autorka, koja je je pozorišna rediteljka koja je bila u centru dešavanja novog talasa u Zagrebu, počevši kao mlada novinarka u Poletu, donosi nam najuzbudljivije trenutke iz Zvečke, Kavkaza, i ostalih kultnih mesta gde su se skupljale tadašnje face. Veza sa Džonijem Štulićem obuhvata veliki deo ove knjige, predstavljajući jedan jako zanimljiv aspekt njenog života. Preko ove veze upoznajemo i Bregovića, njegove devojke, Rundeka, i ostale glavne aktere novotalasne scene.

U drugom delu se više osvrće na tadašnju pozorišnu scenu, pa tako saznajemo i neke činjenice o Miri Furlan, Šerbedžiji, KPGT-u, kao i o kultnim pozorišnim komadima koji su obišli svet.

Ova knjiga je ispunila sva moja očekivanja i više od toga. Objektivno, bez preteranog ulepšavanja, ali i bez uskraćivanja zanimljivih detalja, autorka me je uspela uvući u svet 80-ih iz kog sam teška srca izašla. Nisam stekla utisak da je to najbolje vreme ikad i nisam ušla u deluzionalnu jugonostalgiju, ali sam shvatila da je njena mladost u to doba bila jako, jako zabavna.

[Daniela · Rating 4 out of 5]

Knjiga je strašno zabavna za čitanje, pogotovo nama koji smo generacijski bliski autorici. Njena sjećanja su pretežno pozitivna i to joj je i bila namjera, gledala sam par intervjua prije i za vrijeme čitamja knjige, gdje to i sama potvrdjuje. Neki momenti su zbilja i komični, dok drugi tragični, posebno intimne životne priče raznih protagonista. Ono što osobno iščitavam je dojam žala autorice za jednom lijepom životnom dekadom mladosti, ali i pitanjem je li moglo drugačije završiti, kad se radi o njenoj ljubavnoj relaciji s B. Je li ikada kasnije srela nekoga tako originalnog kao što njega opisuje?

[Mar Ko · Rating 4 out of 5]

Brzočitljiva knjiga koju treba pročitati. Autorica maestral o kombinira vlastita sjećanja i istraživački rad pa kao rezultat dobivamo nostalgičan prikaz ludih osamdesetih u Zagrebu. Iako se čini da je tema avangardnih i subverzivnih osamdesetih već i pomalo zamorna, Banović uspješno dočarava formativnu dekadu svoje mladosti pa mi je bilo utoliko zanimljivo sociološki pristupiti upravo toj mladosti.
Tu i tamo me izgubila u izdašnim faktografskim nastojanjima oslikavanja pojedinih aspekata (uglavnom teatroloških), no naracija je bez daljnjega uspješna s ciljem ilustracije duha vremena

[veronika · Rating 3 out of 5]

3.5 ★

[Tajana Lazendić · Rating 5 out of 5]

odličan osvrt na jedno vrijeme

[Petra Janeš · Rating 5 out of 5]

Ako vas zanima bilo koji segment života u osamdesetima u Jugoslaviji, ova knjiga je najbolji prikaz tog vremena. Snježana Banović na iskren, zabavan i domišljat način prepričava svoje iskustvo življenja u tom vremenu uz dodatak opće poznatih i onih manje poznatih/nepoznatih događaja. Bez obzira na to jeste li živjeli u tom vremenu ili ste se rodili godinama kasnije, ova knjiga će stvoriti sentimentalan i nostalgičan ugođaj. Kao netko koga jako zanima život u Jugoslaviji osamdesetih godina i novi val, apsolutno sam uživala u knjizi.