Priče u knjizi U tri kod Kandinskog uzbudljivo i zanosno pripovedaju o svakodnevici, ljubavi i strasti, pri čemu je ljubav i prosvetljujuća sila života i sila zbog koje se pati i strada. Govoreći o ljubavi, intimi i razumevanju, o trenucima u kojima se čovekov život odjednom nađe pred neočekivanim uvidima i otkrićima, o sredovečnom iskustvu života i odrastanju, o potrebi za drugim i o izazovima emotivnog života, nove priče Jelene Lengold otkrivaju slojeve svakodnevice sačinjene od uzbudljivih iskušenja i nesvakidašnjih događaja i preokreta. Knjiga U tri kod Kandinskog dolazi posle evropskog uspeha knjige Vašarski mađioničar, za koju je Jelena Lengold dobila Evropsku nagradu za književnost i za koju su prodata prava u Velikoj Britaniji, Italiji, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Albaniji, Bugarskoj i Makedoniji. Pisana u poslednje tri godine, knjiga priča U tri kod Kandinskog predstavlja izuzetan trenutak savremene srpske proze. Čitaoci će se u ovoj knjizi suočiti s nekim od najboljih priča koje je Jelena Lengold napisala.
Born on 15 July 1959 in Kruševac, Serbia. She has published eleven books which include six books of poetry, four books of stories and a novel. She is represented in a number of anthologies of poetry and stories, and her works have also been translated into a number of foreign languages. Jelena Lengold has worked as a journalist and an editor in the culture desk at Radio Belgrade. She has afterwards worked as a project coordinator of Nansenskolen Humanistic Academy in Lillehammer, Norway for the subject Conflict Theory. Since September 2011 she has been a freelance artist, dedicated solely to writing as her only profession. For the collection of stories The Fairground Magician she received the following awards: Biljana Jovanović, Žensko pero, Zlatni Hit liber, as well as the European Union Prize for Literature in 2011.
Fantastičan stil pisanja pre svega, stvaranje podloge i atmosfere od prve rečenice svake od priča tako lako,bez da deluje da se uopšte oko toga autorka trudila, a verovatno jeste. Rečenice koje se savršeno nadovezuju jedna na drugu, bogatstvo reči, opažanje i jednostavno definisanje unutrašnjih svetova, psiholoških elemenata, dah i duh grada, sveprisutan i za nijansu prenaglašen. Ostao sam zatečen nečijim pisanjem, kao retko kada.
Tematski, prilično homogena zbirka, sastavljena od priča koje su epizode, crtice, detalji, trenuci, iz nečijih života, puni razočarenja, prekoreta, tuge. Razne emocije proviruju a neke poput ljubavi upadljivo vrište, i ne smetaju. Junakinje su obično varijacije na temu jednog karaktera, jednog stuba koji sve drži, autobiografski, pojma nemam, muški likovi su bogatiji i zanimljiviji.
Oduševljenje i uživanje raslo je i opadalo tokom čitanja, kao što to ume biti sa zbirkama priča, pogotovo kada, kao ovde, istih ima više nego što je potrebno, mnoge ne donose ništa novo u odnosu na prethodnu, neke su gotovo nepotrebno ponavljanje teme, emocije i junaka iz upravo završene, neke su pisane čisto da se napišu. A opet, pojedine, kao na primer uvodna, remek dela su, vredna boravka u bilo kojoj i bilo čijoj kolekciji. To putovanje autobusom potpunih neznanaca, bivšeg robijaša ubice i ostavljene i razočarane devojke, koje poveže Koenova muzika i koji se očešu o nepoznato mesto i završe scenu na groblju, to su intermeca koja postoje samo u književnosti, takvih događaja u životu nema, da se ne lažemo. Zato valjda čitamo.