Brutalno iskren i autentičan, najemotivniji roman Tamare Kučan do sada. Saga koja se proteže od detinjstva do zrelosti, od snova do stvarnosti, od nule do slave. Pred vama je autobiografija žene, kojoj su dodelili sve moguće etikete, izvlačeći Tamarinu ličnost iz njenih bestselera, često je gurajući na marginu njenog sopstvenog uspeha, dok je ona sve vreme živela i postojala jedino – između redova." Aleksandar Đuričič Eš, urednik
Svaki pisac ima priču koju je napisao i priču koju je prećutao. Ova knjiga skup je svih mojih tišina. - T.K.
Tamara Kucan is one of the youngest prose writers in Serbia. She started writing at the age of 16. In 2007, at the age of 17, her first novel Beogradjanka (Girl from Belgrade) was published by the publishing company ArsLibri. The first print run of the novel was sold out and the second edition was published by another publishing company, Urban Art. In 2008 another novel Made in Beograd (Made in Belgrade) was published. Belgrade, teenagers, night life, love and sex are some of the issues dealt with in this novel. The novel is a continuation of Tamara’s first novel and it can also be considered as a novel for itself. According to the readers, this is Tamara’s finest novel. The novel has had four print runs. In 2010, Tamara Kucan becomes the youngest member ever being admitted to the Association of Writers of Serbia . The same year, her third novel Kocka was published. Considerably different than the previous two novels, Kocka is the the most mature novel of all Tamara’s novels. The novel is full of those every day topics and issues we hardly know about or even refuse to know about. Tamara’s recognizable style of writing- short sentences, without superfluous description is what makes this novel a powerful page-turner. Kocka (The Dice) is a novel that deals with the lives of four characters of different sexual orientation, it toys with the question of how much one would risk in order to succeed, it talks about the dreams of the young generations moving to Belgrade, and love without boundaries and judgment. In 2012, upon readers ‘insistence, Tamara publishes one more novel Zauvek (Forever) , the continuation of the novels Made in Beograd and Beogradjanka. The ending of the Belgrade trilogy and also another story for itself, a compelling tale of two young people deeply in love. At the same year, Tamara published second part of novel Kocka, named Kocka 2 (The Dice 2). In 2013, Tamara publishes novel Pescani sat (Hourglass), the story about high prostitution and elit in Balkan.
Tamara Kucan’s style of writing is often being compared to Charles Bukowski’s style of writing and her novel mirrors sociological aspects of life in Balkan.
Mislim da nisam spremna ni da ocijenim ovu knjigu. Nezahvalno mi je da dam ocjenu nečijem životu. Kako da ocijenim nečije odrastanje,patnje zrele žene,i situacije zbog kojih sam uporno ili imala knedle u grlu,i zbog kojih sam u par navrata suzu pustila. Volim Tamaru. To je jedino što mogu da kažem.
Uf. Neironično, najbolje Tamarino delo. Iskreno, ogoljeno, bolno. Jedine šljokice i ulepšavanje koje ima veze sa ovom knjigom je samo pakovanje u kom ona dolazi. Ova knjiga je šamar realnosti o iluzijama, izdavaštvu, uspehu, padovima. O porodici koja izdaleka deluje kao mnogo drugačije nego ono što jeste. Ova knjiga je puna lekcija koje je nažalost, Tamara morala na svojoj koži da nauči. Teško je hvaliti tuđi život - nisu ovo odlični zapleti i raspleti. Ovo je Tamarin život. Tamara ima rečenicu: Ja sam plot twist. Nažalost, previše je tačna ova rečenica. Bilo je teško čitati sve ove redove. I čak ono između njih. A svakome ko hoće da zakorači u ovaj svet - da li izdavaštvo ili pisanje, ova knjiga može biti veoma značajna. Tqmara, za ovo, ima veliki respekt od mene. Da bi mogao ovo prvo napisati, a kamoli tek objaviti, treba imati velika M*DA. 50* , a ne 5.
Svako biće koje se rodi ima priču. Životnu. Neki je rado ispričaju, neki se plaše. Zbog straha neko izgubi, drugi dobije. Iskrenost se ne glumi, svaki pokušaj je fail. U svakoj rečenici knjige se oseti potreba da te reči što pre izađu na videlo, kao balon koji previše duvamo te na kraju pukne. Verujem da su raznorazne emocije kolale umom i telom Tamare Kučan kada ne otkucala poslednju rečenicu ovog dela, ali čvrsto verujem da je najviše zahvalna sebi što je osetila olakšanje. Sa mnogim situacijama se oprostila spremna da zakorači u budućnost, na svetle i mračne dane, na uspone i padove, biće ih garant, čovek je. Veliki. Ne možeš oceniti radnju ovog dela, niti stil i tehniku pisanja, da li je dovoljno razrađena ili ne. Možemo samo aplaudirati na hrabrosti ove žene da sve proživljeno ponovo proživi stvarajući redove, između redova.. Vredelo je. Sada živi život i stvaraj. 📝⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️
Predrasude koje ljudi sebi daju za pravo da ti nameću samo zato što si „javna ličnost“, i potreba da te ukalupe u neku unapred zamišljenu sliku je nešto sa čim se svako na ovaj ili onaj način suočava. Svi mi imamo predrasude prema drugima, hteli ne hteli, ali to je nešto što treba osvestiti, i pre nego što nešto kažemo, da se zapitamo, da li je ovo što mislim činjenica, i ako nije, bolje zadržati za sebe, dok činjenice ne saznamo. Sa druge strane, umetnost je živeti svoj život ako i malo odstupaš od društvenih ‘pravila’ a da se pritom ne obazireš previše na tudja mišljenja. Autorka se kroz svoj književni put dotiče svih onih bitnih tema - ravnopravnosti, biti žensko u nemilosrdnom patrijarhatu, ma svih životnih stvari koje jedna žena može da doživi tokom svog odrastanja u ovom svetu. Imala sam flešbek na neke neprijatnosti iz svog života i baš sam se poistovetila. Drago mi je da neko piše o ovome, i iskreno se nadam da će neki otac, muž, brat…staviti prst na čelo dok čita ovu knjigu, i da se neće samo neko ko je prošao kroz isto pronaći u ovim redovima. Ono što me je posebno dotaklo čitajući ovaj roman (kao i svaki Tamarin) su živopisni likovi, koji kao da su vaši rodjaci i prijatelji, odnosi, emotivni naboj, sve je tako toplo napisano, i blisko, jer svi mi imamo nekoga ko nam „jede džigericu”, a opet bi život dao za njega. Šta se dešava kad se stvari preokrenu, kad ti život da to što si jurio godinama, pa ti uzme nešto veće ispred nosa? Poučna i emotivna, jedna od najdirljivijih biografija koje sam pročitala, a bogami se lepo i isplakala. ❤️🩹
Za sam kraj,želim da dodam da mi je omiljeni junak Slobodan. Ne umem sebi a ni vama da objasnim kako ni zašto. Možda ćete shvatiti kada pročitate ovu knjigu.Deo mog srca, neobjašnjivo se vezao za njega.
"Razočarane devojčice, kojima snove polupaš, izrastaju u prilično zajebane žene koje nemaš hrabrosti da pogledaš!"
👠 Ovo je priča o devojčici koja je imala san. Priča o devojčici kojoj su drugi rušili taj san. Često puta osporavana, součena sa brojnim predrasudama i stereotipima, koji su je često gurali na marginu njenog sopstvenog uspeha. U inat svima ona je uspela. Devojčica iz provincije postala je sasvim drugačija devojčica. Indigo dete. Postala je Beograđanka. Živela je Beograd, i svoje snove. Bila je dovoljno hrabra da otvori Kapiju sopstvenog uspeha. Dovoljno uporna da se Kocka sa prevarantom životom. Dok je pesak vremena neumitno curio na Peščanom satu, ona svoje vreme nikada nije gubila. One druge kazaljke pokazivale su da je trenutno 11:12 na životnom barometru. U jednom trenutku maštala je da bude psihološki Profajler, ali je studije psihologije zamenila drugim fakultetom, i pisanjem. Kada je ušla u svet pisane reči nije ni slutila da je zakoračila u leglo otrovnih zmija koje su otrovnije od najotrovnije zmije- Bivirgate. Znate za Tamaru Kučan. Onlajn. Sada imate priliku da upoznate ko je Tamara kada se svetla pozornice ugase, kada ostane sama sa sobom. Oflajn. Upoznajte ženu koja je uspela da se izdigne iznad svega i bude najbolja u svom poslu. Oduvek i Zauvek.
"Bila sam dete, nisam znala da i đavo daje slatkiše samo da bi te namamio u pakao. To je za mene bila moja osnovna."
"Nisam verovala kada su mi pričali, da najlepše devojčice postanu devojke koje niko ne pogleda. Nisam verovala ni da sve te poklonjene petice u srednjoj postaju jedinice. Trebalo je mnogo toga da se dogodi da bih shvatila da se u svemu lošem skriva lekcija, a u slabosti- glavna pobeda nije beg, već snaga koju dobiješ shvatanjem da neke stvari ne možeš da promeniš, da rešenje nije da samog sebe uništiš."
👠 Povezala sam se sa Tamarom. Dok sam čitala segment vezan za detinjstvo, i osnovnu školu, krenuo je da mi se vraća film u glavi. Sve me je to podsetilo na moje školovanje. Koliko sam nepravde i odbacivanja morala da podnesem, koliko suza sam isplakala. Bolelo me je što su neki "bolji", samo zato što imaju moć, ugled, novac. Kada odrasteš shvatiš da ljude ne čini zvanje koje imaju, niti skupa fensi garderoba koju nose. Bitno je samo u kakvog ćeš čoveka izrasti. Da li si spreman da drugima podmetneš nogu, ili dovoljno hrabar da pružiš ruku i podigneš ih sa dna.
"Život svakog išiba. Nekada pre. Nekada kasnije."
👠 Neki ljudi zakorače u naš život kako bi nas naučili važnim lekcijama. Uvek će postojati ljudi koji će pokušati da diskredituju ono što radiš. Da svaki tvoj uspeh izvrnu i predstave kao neuspeh. Nemoj da te to dotiče. Ljudi su prosto ljudi. Željni su da zgaze tuđi cvet, jer u svojoj bašti gaje samo korov. Tu je velika razlika.
"Sa knjigama je lako. One ostave sjaj u očima, snove u mislima."
👠 Tamara koristi slikovit jezik koji nama čitaocima omogućava da se bar na trenutak stavimo u njene cipele. Hrabrost je ne plašiti se suočiti sa svojim unutrašnjim demonima i izneti ih na svetlo dana. Otvoreno deli svoje misli, emocije i iskustva sa čitaocima, ne ustručavajući se da izrazi svoje najdublje strahove, tuge i trijumfe.
👠 Volela sam svaku stranicu. Svako ispisano poglavlje donelo je novo iskustvo i približilo da jednu od svojih omiljenih autorki bolje upoznam. I pisci su kao i svi mi, ljudi od krvi i mesa koji se smeju, plaču, vole... I u sreći, i u tuzi svi smo isti. Drago mi je što si nam dozvolila da te upoznamo onakvu kakva zaista jesi. Borac, koji se ne libi da za svoje snove ide do kraja.
"Mi pisci smo sanjari, a posle mnogo ispisanih redova, ne sanjaš o dobrom zapletu. Sanjaš o raspletu. Ne u knjigama. U ljudima."
Šta reci.. Maestralno. Ovo je ako mene pitate remek delo! Citala sam puno autobiografija ali ni jedna do sada nije ostavila ovako jak utisak na mene kao sto je Tamara učinila, posebno kada je poslednje poglavlje u pitanju. Treba imati hrabrosti za ovo a ona je definitivno ima! Heroj svog života! Svaka čast Tamara! Naklon do podaaa! 👏👏👏👏👏👏
Pišem i brišem, ali ne znam šta bih rekla i napisala sem da sam ostala bez teksta. Smatram da šta god napisala se ne može ni približno uporediti s utiskom i emocijom koju je ova knjiga izazvala i ostavila na mene. Maestralan pisac, pre svega maestralna žena.
Bez lažnog preterivanja, svaka Tamarina knjiga koju pročitam nadmaši prethodnu, iako na kraju te prethodne isto ovo pomislim. Nemam reči kojima bih opisala pročitano. A pogotovo ne zbog težine reči i rečenica sa kojima sam se susrela. Više puta sam bila na ivici suza, a i u suzama… Toliko teška, složena, a u isto vreme inspirativna i ohrabrujuća.
"Devojčice više ne sanjaju da se negde uklope, ne sanjaju torbe ili cipele- sanjaju mir. Ne pristaju na mrvice, na manje od onog što zaslužuju. Više nisu sanjive, bude se i bore za svaki svoj san, svesne da mogu sve što zamisle."
📓 Tamara je ogolila svoju dušu i predala je na tacni nama čitaocima. U svojoj autobiografiji govori o detinjstvu, suočavanju sa prvim nepravdama u životu, prvim padovima, porodici, muškarcima koje je volela. O součavanju sa brojnim predrasudama i stereotipima. O čestom osporavanju njenog uspeha. O lažnim osmesima, lažnim prijateljima, toksičnim odnosima, ljudima koji su želeli da se okoriste o njen talenat. Ali, i o onim pravim prijateljima, ljudima koji su uvek bili tu za nju. Autobiografija "Između redova" je intimna ispovest jedne sasvim drugačije devojčice koja je postala žena koja svoje snove pretače u stvarnost.
"Detinjstvo nas obeleži. Detinjstvo je kao bolest, koja se preleži. Detinjstvo je kao boginje, neko je rekao. Vremenom, boginje se povuku, ali ostanu ti ožiljci. Postoje ljudi koji nikada ne odmaknu od svog detinjstva, zauvek govore- hej, vidi moje ožiljke, imao sam nekad boginje. Srela sam mnogo ljudi kojima je teško detinjstvo alibi za sve ono loše što su u sebi uzgajali, za lošeg čoveka kakav su postali. Nisam takav lik. Ne mogu da zaboravim, ali izabrala sam da oprostim."
📓 Tamara je do tančina opisala svoje odrastanje. Dete 90-ih. Rat, sankcije, nemaština, suočavanje sa nepravdama u školi. Regularna porodica koja nije u potpunosti funkcionalna. Sve to u određenoj meri utiče na formiranje čovekove ličnosti. Neko ostaje zauvek obeležen, dok nekog drugog takva iskustva čine jačim. - "Tada, kretala bi i naša muka jer, porodica je voz. Kada se jedan vagon otkači... Voz istom brzinom ne vozi."
"Samo u dve stvari kad me udariš, mogu na smrt da iskrvarim. Porodica je jedna od njih. Kada jednu kartu izvučeš, kula koju su pažljivo gradio, ruši se i raspada. I ništa više nema smisao - ni jedna pobeda."
"Gotovo svako ko je čitao moje knjige, reći će da sam surova, jer sam mnogo junaka ubila. Neke je sama tema ubila, stradali su u ime dobre pouke za čitaoce, a neke junake sam ubila, jer sam sebe lečila. Kroz pisanje suočavala sam se sa svojim najvećim strahom. Svoje junake sam ubijala, jer sam verovala da se na taj način rugam smrti, da joj prkosim, da sam jača od nje, jer sama biram tren kada smrt nastupa i da je tako sve u mojim rukama."
📓 Svaki pisac duboko u sebi živi svoje knjige. Tamara živi i prožiljava zajedno sa likovima koje je stvorila. Ukoliko zagrebete ispod površine, otkrićete da se u svakom romanu nalazi delić njene duše. Kompleksni mozaik čiji se delovi nepobitno uklapaju i čine impresivnu slagalicu.
"Loši ljudi, bahatost, VIP žurke, liste gostiju, zvanice, dobra mesta, pozivnice. Istaknuti ovaj, istaknuta ona, čuvena ona i čuven on... Intervjui. Lažna sreća. Lažni osmesi. Istinski kompleksi. Trpljenje da bi uspeo. Ćutanje da bi se nekada, možda, za tvoj rad pročulo. Lažan sjaj. Kvazielita. Palanka. Stotinu sličnih lobotomija. Nikada to nisam bila ja. Te noći, odlučila sam da je predstava završena. Poklonila sam se samoj sebi i napustila pozornicu."
📓 Tada se rađa jedna drugačija Tamara. Mala devojčica je porasla. Nije je više bilo briga ko ima šta da kaže, koju novu etiketu će sad da joj prilepe. U inat svima postala je najbolja verzija sebe. Postala je ona koja hrabro i odlučno korača ka svom uspehu. San jedne devojčice postao je život jedne žene.
"Život voli, u trenutku kada si na vrhu, da te baci na dno, čisto da proveri koliko volje imaš, možeš li još uvek da letiš."
📓 "Između redova" je delo koje me nateralo da razmislim o svojim sopstvenim strahovima, snovima i izazovima. Podstaknulo me je da preispitam sopstveni put ka uspehu. Da se usudim da svoje snove pretočim u stvarnost. Koliko god sebe smatrao slobodnim, ono što me najviše sputavalo je strah od reakcije drugih. Bojao sam se osude, kritike i odbacivanja. Izgovor sam pronalazio u lenjosti, ali sad shvatam da ona nema veze sa tim. Bio je to čisti kukavičluk.
Jer, na kraju... Postoje stvari koje čovek nikada ne oprosti sebi.
"Za razliku od tačke, jedan zarez može promeniti smisao čitave rečenice. Zareze više ne dopisujem. Od pepela, ne zidam tvrđave."
Ovoj knjizi neću dati ocenu jer nisam ona ko tuđim životima daje ocenu i igra se sudije. Ovo je knjiga koja pokazuje da život ipak pobeđuje. Svaki dan je nova pobeda.
Za sve nas neprilagođene. Neshvaćene i čudake. Za sve nas koji smo u moru ljudi odlučili da ostanemo čovek. Za nas inadžije koji grizemo napred. Za sve devojčice koje su kada padnu ustale i obrisale kolena i nastavile dalje. Za sve nas koji smo shvatili da nismo sami kao i da su naša razmišljanja legitimna kao i tuđa. Za sve koji su odlučili da uđu u mrak svoje duše i saznaju ko su u stvari. Za sve nas kojima je trebalo dosta vremena da se pomire sa našim inner child umesto da ga potiskujemo. Na kraju za tebe Tamara koja si pokazala kako se život odigrava "Između redova".
Gotovo bolja od bilo koje knjige, ova autobiografija donosi jedan sasvim novi pogled na samog autora,život, stvaranje ...podseca da život često piše bolnije, snažnije i životinije priče od bilo kog pisca. Iskrena, lična, autentična Tamara. Saznala sam dosta o nastajanju nekih dela koje volim, šta se krije ispod povrsine , kakve su ih price nadahnule. Tamara je ovim ostavila deo svoje duše medju koricama i prosto je nemoguće odoleti tom pozivu koje knjiga od samog početka, izaziva u vama. Mene je scepala, hipnotisala i razdrmala u nekoliko dana .Pronašla sam sam sebe u delovima njenih života. Rečenice... misli...ogoljenost i sirovost njene duše...prepoznala me je.
Onaj momenat kada shvatiš da si pročitao knjigu a da si zapravo zavirio u nečiji stvaran život.. nije to neka izmaštana priča.. Nije to Jana, ni Marina, ni Strela.. To je jedna žena od krvi i mesa. Jedna porodica. Plakala sam uz knjigu, jer sam osvešćivala dosta toga iz svog života. Ali jedna stvar je ista.. ta tuga. Taj slon na grudima koji nam nekad svima sedi tu. Ne mogu oceniti, jer život nije ocena.. Verujem da smo svi toga svesni. 🤍
Tamara, hvala ti za ovu knjigu! Ne 5, milion zvezdica i svaka preporuka! ⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️ Posebno mladim osobama koje misle da uspeh dolazi preko noći i da se novac zarađuje olako. Takođe je namenjena i onima koji sumnjaju u sebe i svoj talenat! Ma, knjiga je za svakoga, jer svako može da se bar u nekim delovima 🍀🍀🍀🍀 Jedva čekam jesen i novu Tamarinu knjigu 🍂🍁📖
🤯 Obožavam ovu ženu... Moj idol, koji je u najgorim trenucima pronašla zrno sreće koje je poraslo u ogromno drvo života... Sanjam o danu kada bih potpisivao svoje knjige, rame uz rame, sa ikonom, pred kojom se, svi mi pisci na samom početku, molimo.
poslednja knjiga ove godina definitivno je morala biti ova, kao lekcija koju mi zivot konstantno salje, a to je da moram da cenim sam zivot i svaki trenutak, i da u svakoj situaciji odlucim da biram zivot hvala tamara❤️
Jako emotivno, oseti se da je autorka bila iskrena u svojoj emociji i svom pripovedanju od početka do kraja knjige. Odnos sa roditeljima, pogotovo majkom, me je je duboko potresao. Kraj knjige razneo u komade. Ne znam Tamaru lično, ali sam je zavolela kroz knjigu, kao da je znam lično.