Ovaj roman je ozbiljno proveravao koliko mogu da budem mazohisa . U početku sve ide fino : lepo opisano grčko ostrvo, sunce, plaža, borovina – čitaš i osećaš miris mora. Čovek skoro poželi da odmah kupi kartu za Egej. Pomisliš: lepo, kulturno štivo, malo filozofije, malo atmosfere - dobro, ovo ide lagano. Potom, negde oko sredine romana, stvari počnu da se komplikuju. Obrt stigne obrt, pa još jedan obrt, pa obrt koji objašnjava prethodni obrt, pa obrt koji poništi sve to. U poslednjem delu knjige sve je ubačeno u šestu brzinu da više i ne pokušavaš da shvatiš šta se dešava, nego samo disciplinovano okrećeš stranice i klimaš glavom, kao da je sve potpuno logično. A onda posle 720. strana misterije, psiholoških igara i obrta koji se nižu kao čašice u kasnoj kafanskoj turi, stižeš do kraja očekujući veliko objašnjenje. Međutim, roman samo klimne glavom i kaže: „E, sad se snađi, prijatelju.“ Roman za one koji vole Grčku, obrte i da ih knjiga maltretira!
Knjiga ima dobre segmente samog ljubavnog odnosa Nikolasa i Ane, medjutim totalno me je izgubila u namestaljkama pisca tokom Nikolasovog boravka na grckom ostrvu (izmisljenom). U nekom trenutku nisam mogla da razumem zasto nam to pisac radi.
Dobra, razvučena, nerazumljiva i naivna. Drži pažnju radnjom i pored najsinijih detalja opisa predela i nekretnina :) Tokom čitanja sam pročitala o autoru da je bio dokazani homofob, antisemita i rasista. Posle sam i sama tokom uočavala da je tako. Dopala mi se najviše kritika mladića srednje britanske klase onog doba, tačnije njihov odnos prema ženama i spoznaja te 'bezdušnosti'. Takođe i kritika rata, fašizma, ali i najtežih moralnih dilema u ratu. Nama koji imamo samo osnove umetnosti, mnogo toga je ostalo nerazumljivo. Uživaće oni pravi kako na muzičkom, tako i na književnom i likovnom polju.
Ovo nije kritika na knjigu, nego na prevod koji je objavila laguna, prevodilac Đurđina Toporaš. Ja ovako užasan prevod nisam video. Veoma je amaterski. Rečenice su nekada bukvalni prevodi koji nemaju veze sa kontekstom. Neke rečenice nemaju ni smisla. Moram da napomenem da sam na ove greške naleteo ne pročitavši više od 40 stranica. Knjiga me i dalje zanima i pročitaću je u originalu. Ne verujte kada vam kažu da ne postoje knjige koje treba baciti u đubre. Ovaj sraman prevod je jedan od njih.