Nahrani me

by Roman Simić

Knjiga priča jednog od najznačajnijih savremenih hrvatskih pripovedača. Priče u knjizi Nahrani me sugestivno i uzbudljivo pripovedaju o savremenom urbanom iskustvu, o ljubavi, o porodičnom životu i iskustvu roditeljstva, ali i o iskustvu života sa aktuelnom istorijom i burnim tranzicijskim izazovima. Pripovedajući o ljubavi bez koje nije moguće, a sa kojom nije lako, ove priče, ispunjene i slikama ljubavne žudnje i scenama patnje zbog ljubavi, govore i o tome kako ljubav počinje i kada se završava.
U ovim pričama ljubavi i tajanstva, žudnje i traganja za mogućim mirom uvek se otkriva napetost koja im daje posebnu snagu i dramaturgiju. Istinski suočene sa najprovokativnijim pitanjima stvarnosti, priče Romana Simića pogađaju u samo središte savremenog života otkrivajući velike lomove društvenih i istorijskih procesa i njihove posledice u unutrašnjim, emotivnim svetovima svojih junaka.

157 pages, Paperback

First published January 1, 2012

About the author

Roman Simić Bodrožić was born in 1972 in Zadar, Croatia. He holds a degree in Spanish Language and Literature and Comparative Literature from the University of Zagreb. He is the Artistic Director for the Festival of the European Short Story and the editor of the series entitled Anthologies of European Short Story. As a prose writer he won the Literarisches Colloquium Berlin stipend in 2004, and the CCN Graz stipend in 2003. He participated at the presentation of contemporary Croatian prose writers in Vienna in 2001 and 2003 and in Gothenborg in 2004. He also took part at the Biennale of Young Artists of Europe and Mediterranean in Rome in 1999 and at the Days of André Malraux, an international literary meeting in Sarajevo in 2000. Simić's short stories were included into various selections and anthologies of contemporary Croatian prose and translated into German, French, Swedish, Slovenian, Polish, Czech, Bulgarian, Lithuanian, Catalan, Slovak and English.

Reviews

[Boško Habuš · Rating 3 out of 5]

Zbirka kratkih priča "Nahrani me" oscilira između narativne izvrsnosti i povremene zasićenosti i nedefiniranosti, što se može očitati u pričama "Telefonija" i "Zimsko Ljetovanje" koje su po meni dosta slabije u usporedbi s mnogo jačim adutima poput "Predmeti koji tonu", naslovne "Nahrani me", "Vrijeme čuda" i "Tako je govorio Majakovski".

Osobito mi je drago to što ratne traume, često isforsirane u našoj književnosti i kinematografiji, djeluju ipak kao pozadinski element, čak i onda kada je čitatelj svjestan toga da ratna zbivanja jasno utječu na tijek i razvoj pojedinih situacija. Uspješno uklapanje traumatičnih događaja u naraciju nije lak zadatak, u ovom slučaju to je učinjeno na vrlo dobar način - diskretno, a opet ne površno ili banalno.

Još me jedan interesantan element zaintrigirao, možda na varljiv i čisto prividan način: radi se o povremenom, dosta izraženom koketiranju s pjesničkim slikama, u smislu da sam stekao dojam kako bi Simić neke situacije bolje izrazio stihovima nego klasičnom prozaičnošću. Nekad pjesnik, uvijek pjesnik.

[Piyuk Trnokopf · Rating 3 out of 5]

Za nijansu bolji od "U što se zaljubjujemo". Mislim da Romana tek čeka njegovo Wow djelo!

[Palindrome · Rating 4 out of 5]

"Nahrani me" je naslov podsticaja. Podsticaja na razmišljanja, promišljanja, na poimanja, intimne pretrese sopstva.
Roman Simić Bodrožić i uživo priča toliko krasno, o svačemu, o mnogočemu, da svaka nit pripovedanja nagoni na novi zapis duše.