U šestom delu Zlatnog runa cela priča se polako privodi kraju (uprkos pozamašnom poslednjem, sedmom, delu). Ovde otkrivamo kakva je bila uloga Simeona Njegovana Gazde u Majskom prevratu, kako je ovaj, sada je već izvesno, poslednji Simeon ostao bez sina Simeona, kakva je veza između pada njegovog šešira tokom radničkih demonstracija i pada građanskog društva u Srbiji, kako je Gazda „izdao“ Srbiju tokom Velikog rata, kako je gledao na komunce Svetozara Markovića i Dragišu Lapčevića, koja je uloga radničkih štrajkova u Carinskom ratu, ali se polako i približavamo mitskim korenima, da ne kažem kopitima, Njegovana, dok prilikom Simeonskog putovanja kroz vreme ispraćamo despota Đurđa Brankovića iz Beograda i šaljemo ga u poslednju (i prvu) srpsku prestoniocu Smederevo, prisustvujemo početku nastanka Kosovskog mita (koji Pekić smešta u decenije NAKON same bitke, ONE bitke), usponu Nemanjića, svedočimo dolasku Trećeg Rajha u Kraljevinu Jugoslaviju… Neću otkriti da li je Gazda, taj poslednji Simeon, na kraju pronašao Zlatno runo koje njegovi preci vekovima jure i traže. To ostavljam da otkriju svi oni koji se odvaže na argonautiku kroz ove romane koje nam je Pekić u amanet ostavio…
Ovde moram da pridodam jedno lično zapažanje. Možda je utisak pogrešan, ali je moj. Naime, Pekić je ovaj roman objavio (ili, makar, trejdmarkovao) 1986. godine u vreme dok su neke predrasude i pogrešna tumačenja (da ne kažem kolektivne zablude) bili aktuelni. Jedna od stvari je vezivanje nastanka Kosovskog mita za četrnaesti, a ne za devetnaesti vek. Ili, na primer, Pekićev lični doživljaj kraja istorije, odnosno građanskog društva u Srbiji, dolaskom nacista i, potom, komunista na vlast. Kao da posle 1941. neće biti moguće nekada, možda u vekovima koju su pred nama, uspostaviti građansko društvo okrenuto ka Zapadu i zauvek otrgnutog iz kandži skitskih plemena i hordi sa sedištem u Moskvi. Ipak, drago mi je što sam pored Pekića-boga-stvoritelja genijalnog dela, upoznao i Pekića-čoveka, čoveka-grešnika koji je, kako Teri Pračet to definiše, „mesto gde je anđeo u padu susreo majmuna u uspravljanju“.