Eseji o prostituciji dobitnika nagrade Jutarnjeg lista za najbolje djelo domaće proze u 2008. godini za roman “Pustinje”.
Rade Jarak, jedan od najdarovitijih mlađih suvremenih hrvatskih pripovjedača, nakon nekoliko romana i knjiga proze, piše neku vrst fikcionalnog eseja. Fikcionalnog u mjeri koja mu omogućuje da ne bježi od poetizirane proze i izmišljaja, eseja pak u mjeri koji objektivnom znanju i faktografiji dopušta da oslobode svoje resurse.
I premda se u ovoj autorovoj knjizi žanrovi miješaju, imponirajuće je zapravo autorovo filozofidno-intuitivno poniranje u temu, kojoj pridružuje estetički i etički horizont, a da pritom ne zapada u građansku stupicu koja se trsi moralizatorsku bižuteriju prodati pod suho zlato.
Naprotiv, Jarak svojim mikro-esejističkim konceptima razvija, imaginira različite postaje duše odbačene na cestu tzv. civilizacijskog smisla ili svojevoljno izgnane iz građanskog i teološkog raja. Na tragu nekih Bretonovih imaginarija, uz naklon Kafki ali i Lacanu, Jarak dominantno piše pohvalnicu "prijateljicama noći" - ženama u najužem smislu ali i onima koje nose (svijetlu) tamu u sebi.