Recept za uspješnu knjigu ili zbirku priča ne postoji, stvar |e individualne i subjektivne procjene što i kako će se nekome svidjeti. I sada, dvije godine kasnije u ruci držite nastavak originalnog imena, "Horor priče za laku noć 2" (mora biti 2 jer svaki dobar horor mora imati svoj nastavak, po mogućnosti bolji, krvaviji i morbidniji). Odabir priča jedna je od teških stvari za napraviti, nešto će se nekom svidjeti, nekome neće. Nekome će se svidjeti stare priče, od prije par sto godina, nekome one novije. Pronaći balans između starog i dobrog uz odgovarajuću kvalitetu neizostavno je teško. No, da ne duljim, između korica nekoliko je standardnih autora poput Kinga, Lovecrafta i Barkera bez kojih se ova zbirka ne bi mogla ni zamisliti.
Neke od starijih autora poput Gogolja, Yeatsa, Puškina ili Bocaccia ne treba posebno predstavljati, većina je bila u školskoj lektiri i ovo su neka njihova mračnija djela, a vjerojatno i zabavnija od lektire. Čak smo strpali i Edith Nesbit s neobjavljenom pričom i maga Aleistera Crowleyja s jednom od njegovih rijetkih priča.
Od novijih autora preporučam Seana Logana, jer je priča o ratu podstanara i stanodavca urenebesno smiješna, dobro napisana i nadasve krvava. Graham VVatkins igra se temom Oslobađanja odnosno kako bi film izgledao da su u glavnim ulogama seljančice. Richard Matheson predstavljen je sada već klasičnom pričom o gremlinima i paničarenju u avionu, koju stariji pamte po istoimenoj epizodi Zone sumraka.
Sve u svemu 30 odabranih priča raznih majstora uključujući i dva domaća, Zorana Vlahovića s vukodlacima i Mirka Grdinića sa slavonskim vinom, na čudan način.