Ružica kreće u sedmi razred, bezbrižno odgovara na sve školske obaveze i uživa u druženju sa drugaricom iz odeljenja Ninom. Međutim, nakon povratka sa Zlatibora u Beograd ne sluti da će joj se život potpuno promeniti...
Prijateljstvo i ljubav bližnjih pomažu joj da uspostavi novu ravnotežu, ali će tek domaći zadatak iz domaćinstva podstaći hrabru trinaestogodišnjakinju da se preispita i krene u potragu za svojim korenima. Mali srebrni broš u obliku trube, koji joj je dao Ninin brat Filip, pomoći će joj da istraje na tom putu, sigurna da ima gde i kome da se vrati.
Anđeo s jednim krilom je snažan, emotivan roman koji će vam izmamiti i osmehe i suze, i naterati vas da nakon sklapanja korica još dugo razmišljate o njemu.
Ljiljana Šarac (devojačko Lazić) rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika u Osnovnoj školi „Stefan Dečanski“ u Beogradu. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama Lutka učaurene duše 1997. godine. Do sada je objavila pet istorijskih (Opet sam te sanjao, Gde sam to pogrešila, Zid tajni, Zlatna žila i Đurđevim stopama) i dva ljubavna romana (Starija i Stariji). Dobitnica je prestižne nagrade Beogradski pobednik (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije. Udata je i majka dvojice sinova.
Kao što sam već često napominjao u story-ima dok sam čitao autorkin najnoviji roman, iz njenog spisateljskog pera uvek očekujem (a i potvrđeno dobijem) priču punu topline, porodičnog i rodbinskog zajedništva, ali i srpskih tradicionalnih vrednosti koje ne treba da zaboravimo.
Drugačije nije ni sa ni sa njenim najnovijim stvaralačkim čedom, s tim što je, za razliku od prethodnih romana koji su bili namenjeni odrasloj čitalačkoj publici, Anđeo sa slomljenim krilom Ljiljana podarila najmlađima - da ih kroz tragičnu sudbinu svoje junakinje Ružice podseti da uvek, i kada im je najteže, nisu sami. Mlada devojčica simboličnog imena, poput pupoljka ruže koji tek treba da procveta u životnim pobedama i očvrsne za životna iskušenja, posle nesrećne pogibije roditelja koji su joj bili najveća podrška i oslonac, iznenada se nađe oslabljena na trnovitom putu odrastanja, ophrvana tugom i strahom. Ona je anđeo koji je primoran da leti sa jednim krilom, povremeno padajući u očaj i čežnju za najdražima koji su je napustili.
Međutim, Ružica nije i nikada neće biti sama. Starateljstvo nad njom preuzimaju mamini roditelji koji će činiti sve da joj zamene proditelje, nailazi na podršku svoje najbolje drugarice Nine i njenog brata Filipa, otkriva tatinu porodicu u Crnoj Gori koju do tada nije upoznala. Oni su joj uteha u boli, rame za plakanje, pružena ruka za padove.
Anđeo sa jednim krilom je fantastično štivo za mlade čitaoce koje će ih podsetiti na neke važne vrline koje treba da razvijaju: humanost, solidarnost i nesebičnost. Spremnost da se pomogne bližnjem u nevolji, da i mali gestovi u teškim trenucima drugima znače mnogo, a ne koštaju ništa. Lepa reč i zagrljaj. Uteha i rame za plakanje. Pružena ruka podrške.
Uz to, podseća mlade na lepe porodične rituale koje često u tinejdžerskim godinama zanemarujemo, a u kasnijim godinama ih se razneženo sećamo. Na kraju krajeva, ovo može biti i dobro štivo za roditelje, bake i deke, staratelje da se podsete koliko jednoj mladoj duši znače kao podrška i zaštita, bar dok ne stasaju i osposobe se da sami krče svoj životni put.
Писати осврте и препоруке за романе дечје књижевности је тешко. Још теже је када аутора лично познајете и када сте са њим пријатељ. Управо такав осврт је пред вама и пишем га са великом одговорношћу јер желим да будем објективна и непристрасна. Роман ''Анђео са једним крилом'' је први роман за децу и младе наше књижевнице Љиљане Шарац. Сигурна сам да сте до сада прочитали неки њен роман, а ако нисте, обавезно то учините, јер Љиља пише лако, мудро, врцаво. Увуче вас у свој свет, а да тога нисте ни свесни, проведе вас кроз догађаје и емоције са невероватном лакоћом, јер она то ради лако, неусиљено – прича иде, са њом и ви путујете, све више у њеном, а све мање у свом свету. И тако чаролија почиње... Писати роман за младе је тешко. Из искуства то знам, јер сам и сама ауторка таквог романа. Када пишете за младе, увек сте на танкој граници да будете приповедач који много прича, који дели лекције, који све зна. А то је оно што млади не воле. Сетите се само себе из тог периода. Да ли сте волели да вам попују? У овом роману тога нема. Прича о Ружици и њеном свету је дата кроз пажљиво вођене догађаје који су само оквир за оно што је срж овога романа, а то су емоције које ће вас потрести из темеља. У то сам потпуно уверена. Чак и они, који себе сматрају јаким особама, које речи не могу тако лако дотаћи и померити, читаће ову књигу, окрећући стране са невероватном жељом да сазнају шта ће се догодити, колико се може поднети свега што нам на животном путу околности, судбина, назовите то како год желите, поставе као искушења која морамо пребродити да бисмо спознали свет око нас и, што је најважније, да бисмо спознали себе. У времену у коме се емоције не показују, у коме емпатија не постоји, јер смо се херметички затворили у своје микроуниверзуме у којима мислимо да смо сигурни од свега што нас може повредити, Ружичина прича ће нам осветлити колико смо заправо рањиви, колико смо усамљени и колико не можемо кроз живот ићи сами без породице, без пријатеља, без сазнања ко смо и одакле долазимо. И то је најважнија порука романа који данашње младе треба да научи да се бол не може контролисати, да се туга мора поделити и да се, упркос свему, живот наставља чак и онда кад помислимо да неке догађаје не можемо и нећемо преживети. Када нашу децу научимо да се отворе свету, чак и када их тај свет не разуме, да понуде емпатију, разумевање и саосећање, када их научимо да је породица оно што нас за живот држи и када они схвате да су разумевање, нада и љубав оно што нам је једино потребно да бисмо били срећни – свет ће постати боље место, лепше место и њихова светлост ће растерати мрак који нас у отуђеност и неповерење бесомучно гура. Зато велика похвала ауторки и моја огромна препорука, јер ово је роман који морате прочитати и који морате дати својој деци да прочитају. Научиће шта значи породица, пријатељство и колико је важно спознати себе, пружити руку другима како бисте пронашли властити мир. '' ... дом није адреса на којој се живи, зидови, подови или намештај... За њу су то биле урамљене фотографије размештене свуда по стану. Гитара коју је тата свирао. Цвеће које је мама распоређивала уоколо. Тераса са које су гледали залазак сунца. Чоколадна торта коју је мама спремала боље од иједног посластичара у граду. И пољупци. И загрљаји. Поруке на фрижидеру. Магнети купљени на путовањима. Мирис очевог лосиона после бријања. Мамин парфем. Разбацане папуче по ходнику...''
Svesna sam da je ovo roman pisan za decu, ipak više za tinejdžere. I s obzirom na to da sam mu pristupila sa velikim očekivanjima, ovo je ujedno i prvi roman Ljiljane Šarac koji sam pročitala (čula sam samo reči hvale o ovom piscu), nisam baš impresionirana. Priča prati devojčicu koja vrlo mlada ostaje bez oba roditelja i brigu o njoj preuzimaju baba i deda. Falilo mi je dosta toga što bi moglo da upotpuni i ulepša ovu priču. Sviđa mi se stil pisanja koji koristi Ljiljanja, i u to nema sumnje jer je ona profesor srpskog jezika i književnosti tako da to neću dovoditi u pitanje. Možda će mi neka druga knjniga pomoći da popravim utisak. Daću joj i drugu šansu.
Jeste, zamaloh zaplakah na sudbinu roditelja i kapiram kako je ovo pisano, pa za tinejdžere, ali ne razumem toliku hajku oko spisateljice. Vrlo se brzo čita, ali ne ostavlja utiske, ne ostavlja on wow i nekakve impresije. Razumem kako je prvenac u pitanju, ali mrzim kada me hajke oko pisca nateraju na čitanje i na kraju to bude razočarenje... Iz poštovanja, i bez predrasuda, imam još jednu knjigu od iste spisateljice na listi - tek onda sz donosi odluka da li vredi ili ne pribaviti ostala dela.
Divan roman da omaldince, ali i odrasle. Pročitala sam ga u dahu i požailila što je nije duži. Ima toliko lepih stvari i pravih moralnih vrednosti da nas podseti da treba omladina da ga čita u što većem broju. Naročito u današnje vreme kada ih je nemoguće naterati da nešto čitaju. Najveće priznanje je bilo pitanje jedne četrnaestogodišnjakinje"Imate li još ovakvih dela da mi preporučite".
Ja sam citala ovu knigu u 2 nedelje. Vrlo je interesantna i najvise mi se svideo pocetak. Posle sto su umrli roditelji malo mi je bila tuzna i pomalo sam bila razocarena. Ali sve u svemu vrlo dobra knjiga.
This entire review has been hidden because of spoilers.