Jump to ratings and reviews
Rate this book

Мртво море

Rate this book

105 pages, Hardcover

First published January 1, 1999

1 person is currently reading
71 people want to read

About the author

Radoje Domanović

72 books31 followers
Radoje Domanović was a Serbian writer and teacher, most famous for his satirical short stories.

Domanović was born in a village Ovsište which is located in Topola municipality, Šumadija District. He attended a gymnasium in Kragujevac. Some of his teachers were Pera Đorđević and Sreten Stojković, followers of Svetozar Marković, who were arrested for an attempt to take control of the local government and displaying a red flag. From 1890 to 1894, Domanović studied at the history and philology department of Belgrade's Grande Ecole (what soon became the University of Belgrade). He read some of his first works to the members of a student organization Pobratimstvo (Bloodbrothers).
In 1893, he published his first work, a short story Na mesečini (In the Moonlight), in a magazine Javor. Two years later, he got his first tenure as a lecturer in a gymnasium in Pirot. There he met Jaša Prodanović, who was transferred to that school as a punishment. At that time, Domanović joined Republikanska stranka (The Republican Party), and got married to Natalija Ristić. He took an active part to maintain the doctrine of republicanism during the time of the monarchy, was threatened repeatedly not to criticize The Establishment. After nine months, he was transferred, as a punishment on request of his political rivals, to a gymnasium in Vranje. On the same count, after a year in Vranje, he was transferred to Leskovac. Following a critical speech on the position of teachers in 1898, he was dismissed from his post, along with his wife. As a response, he wrote a short story Ukidanje strasti (The Tearing of Passion).
In 1899, he published two collections of short stories and his famous story Danga, perhaps an inspiration for Yevgeny Zamyatin's We (novel). The following year, he got a well-paying, government job as a clerk in the State's Archives. In 1902, after he published Stradija, he was again dismissed from his post. He started writing editorials for magazine Odjek (Echo). After the coup in 1903, Domanović returned to his post, and soon got a stipend to work on his stories. It was rumoured that the coup saved his life, since he was on a list for liquidation of the old government. In 1904, he started a magazine Stradija, that had 35 editions. The following year, he was appointed to the State press. He died in 1908 of tuberculosis survived by his wife and two children Zoran and Danica.

It can be said that Domanović is the diminutive Serbian Swift, if we lend ourselves to compare our writers with foreign ones. During his short literary career he succeeded in developing the great powers of the satirical novel, although some of his stories are distorted by pessimism and grime.
Domanović lived for only 35 years and did not publish much, leaving some work in manuscript form. Some of his most famous stories are:

"Danga" (Mark), a story about the author's dream of visiting an imaginary country where all people blindly follow their leaders in a dystopian society. After all of the citizens were branded on the forehead, without complaints, the story culminates when the narrator proclaims that he, as a Serb, is much braver then anybody and requests to be branded ten times.

"Ukidanje strasti" (Abolishing Passion), a satirical fiction about a legislation that outlawed passion, after which people stopped doing things like smoking, drinking, or taking political participation.

"Razmišljanje jednog običnog srpskog vola" (Reasoning of an Ordinary Serbian Ox), criticizes Serbian misuse of their history and tradition.

"Kraljević Marko po drugi put među Srbima" (Marko Kraljević Among Serbs For the Second Time), a story of a return of an epic Serbian hero.

"Mrtvo more" (Dead Sea), a story about resistance of masses against any kind of progress.

"Vođa" (The Leader), a story about people who chose a person they never saw before to lead them to a better place. After suffering through a long trip, they realized that their leader was blind.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
128 (60%)
4 stars
61 (28%)
3 stars
20 (9%)
2 stars
1 (<1%)
1 star
1 (<1%)
Displaying 1 - 10 of 10 reviews
Profile Image for StefanP.
149 reviews146 followers
January 11, 2019
description

Čovjeku prvo bog pamet uzme, poslije on sam sebi čini zlo.

Četiri satirične pripovijetke počevši od Stradija, Vođa, Mrtvo More i Danga predstavljaju jedan vid dubokog nezadovoljstva kako političkog tako i društvenog stanja u kakvom se pisac nalazio. Stvarnost kakvu je opažao i doživljavao umnogome se promijenila. Sve ono što je ranije zaticao, slušao i sagledavao, a što je valjalo, nekako se urušilo, kao da nije ni postojalo.

"Stardija" je jedan primjer tog leproznog sistema gdje treba razumijeti i duh vremena o kojem je okačeno ono što kasnije nadolazi. U ovoj pripovijeci Domanović bez trunke nedvosmislenosti gađa političku garnituru tog vremena, parlamentarizam koji se tada uveo, kao i sam narod koji predstavlja farsu navedenog. U zebnji da sve to predstavi, najprije kreće od toga da ljudi počinju da dobijaju ordenje za sve one loše radnje što su učinili, a za koje bi trebalo da odgovaraju. Kako i sam kaže: "Jedan je odlikovan što se obogatio za nepuno pola godine liferujući državi loše žito i još vazda drugih stvari." Da bi dobio neku funkciju u državnoj službi potrebno je podnijeti uvjerenje da ne misliš, da si nestručan i da nisi ništa učio. Tu je prije svega mislio na ministarstvo razgovarajući s jednim od njih. Zatim uvođenje zakona i ako ne u interesu zemlje da se neprestano pišu depeše kako bi se izrazilo zadovoljstvo s postupcima vlade. Raspoređivanje budžetskih stavki i rasipanje novca u ništa. Tu on govori koliko se malo ulaže u kulturu i neke bitnije stvari. Povinovanje opozicije i njihova snishodljivost prema vladi. Sve su ovo neke od stvari kojima je Domanović pristupio na jedan satiričan, krajnje miran i nezlonamjeran način. Pišući municiozno ne bi li pokrio horizonte Stradije. Karakteristično je da je opisujući jednu zemlju tadšnju Stradiju-Srbiju, relevantno u većoj ili manjoj mjeri opisao skoro sve zemlje svijeta.


description

Kuda ćemo sad? - procijedi jedan grobnim glasom.
Ne znamo!

Nakon obrađivanja unutrašnjosti zemlje, njenih predstavnika i institiucija Domanović piše o glavnom predstavniku navedenog i njemu povinovanog naroda, "Vođa." Ova alegorično-satirična pripovijetka prikazuje mentalitet mnoštva koji treba nekud da krene, negdje gdje su bolji uslovi za život. Na tom putu potrebno je izabrati nekoga ko će ih odvesti do cilja, nekog ko je prošao mnoge puteve. Bijaše to neki sjedokosi, miran i ćutljiv. Zato ga narod i odabra i još ga nazivaše mudracem. Taj Vođa krči trnje ljudskim mesom, ne znajući kuda ide, ne gledajući iza sebe. Kao što se neki u plovidbi oslanjaju na brodove ne bi li potonuli, tako se ovdje oslanjaju na Vođu ne bi li propali. Potonuće je isto samo su talasi drugačiji.
Profile Image for Dana.
381 reviews23 followers
June 2, 2022
Ovo nije napisano skoro, molim??? Činjenica da "Mrtvo more" zapravo nije napisano u skorije/današnje vreme i da je pisac pored toga pisao o svom vremenu je zaista intrigantno.
Profile Image for Mina  Pejović.
68 reviews3 followers
October 26, 2017
Сјајне приче које описују, од речи до речи, ову нашу накарадно уређену државу и менталитет народа који се не мења. За сваку препоруку.
Profile Image for Maximus.
25 reviews3 followers
October 18, 2021
Да ли је само добро анализирао своје доба, па закључио и будућност, или је био заиста видовит? Мислим да никада нећемо сазнати.
Profile Image for David Mayer.
57 reviews5 followers
June 25, 2025
Moram priznati da sam razočaran. Očekivao sam nešto konciznije sa većim utiskom.

Knjiga Mrtvo more nije roman od 180 strana kako sam prvobitno mislio. U pitanju je zbirka kratkih pripovedaka (ima ih 9) jedna od tih pripovetki je i Mrtvo more. Većina ima svega par listova.

Stil pisanja Domanovića je čitljiv i moderan (mada ima dosta starinskih izraza i turcizama) i dosta dobro opisuje društvo i politiku onog doba i tu se zaista može videti da se ništa ni posle više od 100 godina nije promenilo.

Ipak pripovetke su ili prekratke ili im nedostaje poentiranje i jak zaključak.

Jedine dve pripovetke koje su mi se svidele su Marko Kraljević drugi put među Srbima i Mrtvo more.

Pripovetka o Marku Kraljeviću govori na jedan komičan način o lažnim patriotama i rodoljubima koji pevaju o Kosovu i prizivaju rat i Marka da povede. Marko od Boga traži da ga vrati među Srbe da oslobodi Kosovo. Ipak dolazi do nesporazuma sa ovim novim Srbima i Marko biva razočaran. Tako i danas .

Mrtvo More govori o Srbiji u kojoj niko ne sme da štrči i da bude inovativan i drugačiji jer ga masa odmah uguši i vrati u žabokrečinu.

Pripovetka Stradija takođe nije loša. Početak zanimljiv posle je Radoje počeo malo više u širinu i nepotrebne dijaloge.

San jednog ministra je takođe solidna priča.

Sve u svemu 3/5 Da je u pitanju jedan tematski roman ili duza pripovetka možda bi ocena bila bolja.
Profile Image for Niki Sven.
87 reviews20 followers
July 24, 2023
E, moj Domanoviću...da li je moguće da je ova knjiga napisana pre 100+ godina, a da se apsolutno ništa promenilo nije? Posle jednog veka ratova i revolucija, rušenja i ponovnog izdizanja iz pepela, ova zbirka pripovedaka nas zatiče na istom mestu, u mrtvoj tački - niti smo uspeli da promenimo način na koji se vodi država, niti smo uspeli da promenimo naš mentalitet, tako sklon osuđivanju svega što je iole drugačije i što ima potencijal da donese boljitak.

Favorit mi je "Stradija", pripovetka koja absurdistički karikira srpsko državno uređenje i ljude navikle da budu odlikovani praktično samo zato što postoje (uviđam vrlo jaku paralelu sa današnjim sistemom, u kome se može dobiti sertifikat za bukvalno svaku glupost koja vam padne na pamet - samo uđite na LinkedIn, pogledajte prosek postova i biće vam jasno o čemu govorim). "Danga" i "Vođa" su, naravno, klasici, "Kraljević Marko po drugi put među Srbima" me uvek nasmeje (a malo i rasplače) zbog toga koliko se Marko loše provede po povratku (mogu da ga zamislim da se vrati međ Srbe u 2023. godini - našao bi korporativni posao i vrlo brzo bio primoran da učestvuje u nekom timbildingu), a "Mrtvo more", naslovna pripovetka, uvek me dokusuri čuvenim pasusom:

Na mirnoj površini ustojale, smrdljive vodene mase, po kojoj se uhvatilo zelenilo, pojavilo se, iskočilo nekoliko talasića, žudeći da se otmu, da polete nekud više, ali se brzo vratiše masi, zelenilo opet sve pokri, i mirnu površinu ništa više ne uzdrma, nikakav se talas više ne podiže.

Uh, kako se oseća zadah ustajale vode, koja se ne miče! Davi, guši. Vetra daj, da krene nepomičnu trulu masu!

Nigde vetrića...
Profile Image for Sr. R0S4.
15 reviews
February 4, 2022
На мирној површини устајале, смрдљиве водене масе,
по којој се ухватило зеленило, појавило се, искочило
неколико таласића, жудећи да се отму, да полете некуд
више, али се брзо вратише маси; зеленило опет све
покри, а мирну површину ништа више не уздрма,
никакав се талас више не подиже.

Ух, како се осећа задах устајале воде која се не миче!
Дави, гуши. Ветра дај, да крене непомичну трулу масу!

Нигде ветрића…
This entire review has been hidden because of spoilers.
Profile Image for Bojana Paunovic.
38 reviews
July 7, 2021
Друштвена мртвилост и малограђанштина.
Народу се не може угодити.
Profile Image for Aleksa.
28 reviews2 followers
August 28, 2015
Prava knjiga za prvu godinu fakulteta politickih nauka.
Displaying 1 - 10 of 10 reviews

Can't find what you're looking for?

Get help and learn more about the design.