The Annals of Imperial Rome Quotes

Rate this book
Clear rating
The Annals of Imperial Rome The Annals of Imperial Rome by Tacitus
7,182 ratings, 3.97 average rating, 160 reviews
Open Preview
The Annals of Imperial Rome Quotes Showing 1-7 of 7
“The more corrupt the state, the more numerous the laws.”
Tacitus, The Annals of Imperial Rome
“Crime, once exposed, has no refuge but in audacity.”
Cornelius Tacitus, Annals
“So obscure are the greatest events, as some take for granted any hearsay, whatever its source, others turn truth into falsehood, and both errors find encouragement with posterity.”
Tacitus, The Annals of Imperial Rome
“[Asiaticus responds] Ask your sons, Suillius. They will testify to my masculinity.”
Tacitus, Publius, Cornelius, The Annals of Imperial Rome
“For he would twist a word or a look into a crime and treasure it up in his memory.”
Tacitus, The Annals of Imperial Rome
“It seems to me a historian’s foremost duty to ensure that merit is recorded, and to confront evil words and deeds with the fear of posterity’s denunciations.”
Tacitus, The Annals of Imperial Rome
“...Ili da navedemo još jedan primer, koji je utoliko instruktivniji što je tu junakinja obična žena iz naroda, koja kako kaže Tacit, "Dotada nije pokazivala nimalo sklonosti za čast i pravdu (15, 51). Prišavši Pisonovoj zaveri ova je žena, po imenu Epiharida, uhapšena i bačena na muke ne bi li priznala optužbe i odala zaverenike za koje je znala. "Ali ni bičevanje, ni vatra, ni bes dželata, utoliko žešći što su se plašili da će im se podsmehnuti jedna žena, nisu slomili Epiharidu: uporno je poricala sve optužbe. Prvi dan istrage ništa nije priznala. Sutradan, dok su je nosili ponovo na mučenje, u nosiljci, jer smrskani udovi nisu mogli da drže telo, otrgne povez sa grudi, načini omču, okači je o naslon od stolice, protne glavu, obesi se svom težinom i ispusti, već slabašnu dušu. Jedna žena, jedna oslobođenica, pružila je divan primer hrabrosti, na najvećim mukama, ne bi li zaštitila tuđe, gotovo nepoznate ljude, dok su slobodni ljudi i muškarci, vitezovi i senatori rimski, još ne okusivši muka, izdavali svoje najmilije i najdraže." Ovakvih i sličnih primera puni su "Anali". I svuda gde su ljudska hrabrost i dostojanstvo odnosili moralnu pobedu nad tiranijom, nasiljem i izopačenošću, imao je Tacit budna čula da to zapazi i istakne, a njegov pesnički talenat davao je ovim scenama tragičku uzvišenost.”
Tacitus, Publius, Cornelius, The Annals of Imperial Rome