Knjigom u glavu discussion
This topic is about
Profesorova tašna
2020 IX-X
>
Knjiga dvomesečja: Profesorova tašna
date
newest »
newest »
Ako na vrijeme zavrsim onu drugu knjigu dvomjesecja, bacicu se i na ovu. :)Ako neko namjerava citati u elektronskom formatu, a ne moze pronaci knjigu, neka mi se javi pa cu proslijediti.
Procitala sam knjigu za dva dana. Atmosfera je lijepo opisana, brzo se udubi u Tsukikin zivot koji pratimo. Radnja se ne vrti oko odredjenog dogadjaja, puno je opisa japanske hrane, dijaloga i osjecaja. Meni se jako svidjela knjiga.
Danas uzeta iz knjižnice, valjda ju pročitam u sljedeča 6 tjedna
Osrednje zanimljiv, melankolični roman o čudnoj ljubavi, sudbinama, prijateljstvu, hrani i samoći. Dosta dijelova koji su pretpostavljam izgubljeni u prijevodu (za podignuti obrvu ako ne i obje).
Prvi put sudjelujem u zajedničkom čitanju i zabavila sam se čitajući Strange Weather in Tokyo/Profesorovu tašnu.Nadam se da ću nastaviti sudjelovati u budućim raspravama pošto sama ne čitam baš raznovrsno 😁
Jako je atmosferična knjiga, sviđalo mi se kako je dijalog između Tsukiko i Senseija ispresijecan opisima pića i hrane. Mogla sam se zamisliti u malom japanskom restorančiću u ulici kako sjedim zajedno s njima i pijem sake 😊
Nisam čitala puno japanskih romana, ali kod ovih koje jesam pročitala, velik je naglasak na emocijama koje likovi proživljavaju u odnosu na vanjske događaje.
Volim zaviriti u unutrašnji svijet likova pa mi se taj aspekt knjige svidio.
Nisam se uspjela povezati sa Tsukiko, i ona i Sensei su neobične osobe pa nikada nisam mogla predvidjeti kako će njihova veza napredovati. Tijekom čitanja knjige sam se ponašala više kao neutralni promatrač, nego netko tko suosjeća s likovima. Moguće da je do prijevoda (čitala sam na engleskom).
Najdraža scena mi je bila kada je (view spoiler)
Spoiler kraj (view spoiler)
Ivana wrote: "Jako je atmosferična knjiga, sviđalo mi se kako je dijalog između Tsukiko i Senseija ispresijecan opisima pića i hrane. Mogla sam se zamisliti u malom japanskom restorančiću u ulici kako sjedim zajedno s njima i pijem sake 😊"Takođe, pritom uopšte nisam ljubitelj morskih plodova i riba, ali bih rado probala njihove specijalitete.
Vrlo je dirljiv odnos između profesora i Cukiko, gde je svaka promena suptilna, a osećaš kao da su se pomerile planine. Zanima me doduše sledeće, obzirom da nisam čitala puno japanskih autora: da li je karakteristika njihove savremene književnosti da radnja zapravo i nije radnja već skup opisa?
Gorgona wrote: "Zanima me doduše sledeće, obzirom da nisam čitala puno japanskih autora: da li je karakteristika njihove savremene književnosti da radnja zapravo i nije radnja već skup opisa?"Nisam najkvalificiranija osoba za ovo pošto sam pročitala samo 10-ak japanskih knjiga, (a od toga je 50% Murakami) ali sam primjetila da u knjigama koje sam pročitala glavni likovi većinom ne pokreću radnju, već samo reagiraju na događaje. Također, ima puno opisa kroz njihove oči koji pridonose i opisu okoline i njihovim razmišljanjima i emocijama.
Naravno, to su samo probrane knjige koje su preveli na engleski. Možda su to knjige koje su primale nagrade baš zbog svoje dubine i/ili smatraju da ta vrsta knjiga odgovara globalnom tržištu.
Nadam se da će se javiti još netko iz grupe s više znanja da nam pomogne odgovoriti na pitanje 😁
Ivana wrote: "Gorgona wrote: "Zanima me doduše sledeće, obzirom da nisam čitala puno japanskih autora: da li je karakteristika njihove savremene književnosti da radnja zapravo i nije radnja već skup opisa?"Nis..."
Otprilike jednako. Većinom je to Murakami i tocno to, likovi reagiraju na okolinu. Ishiguro je više Englez nego Japanac pa možda nije pravi primjer (kao klinac je odselio s roditeljima u Britaniju) iako i on veli da ima utjecaj japanske književnosti ali u Na kraju dana je npr glavni lik takav da sve što se događa oko njega utječe na njegov život, nije da baš on reagira nešto sam 😁
Uključujem se u čitanje.Jako me zaintrigirala knjiga.
Mene zivo interesuje kako su drugi dozivjeli ovu knjigu, jer se ja s japancima ocito ne razumijem bas najbolje. Ova knjiga je mozda kandidat za prvu online diskusiju ako bude zainteresovanih. :)
Mod
Utisci koje pamtim su, recimo, vrlo živo skicirani ti japanski bircuzi i meze, zatim vrlo infantilna i ne naročito bistra protagonostkinja u knjizi koja nije humoristična, i prvenstveno meni vrlo strano međuljudsko ophođenje i komunikacija.
Doduše, ovaj poslednji dojam imam često kod japanske književnosti i filmova i redovno se pitam da li je zaista do drugačijeg kulturnog kruga ili je jednostavno do mene osobno.
Ali evo, da ne detaljišem i ne spoilerišem drugima, ni ja ne razumem baš najbolje te vrlo čudno usmerene stepene bliskosti i otuđenosti i generalno odsustvo komunikacije.
Jelena wrote: "Ja sam relativno davno završila i sve mi nešto 'nako. Ne mogu reći da mi je nešto naročito smetalo, ali definitivno takođe nemam ništa bitno da kažem u prilog knjige. Utisci koje pamtim su, recimo..."
Jelena, odlično si to sažela i moj dojam je isti - likovi koji su toliko disonantni u međusobnom odnosu i nepostojećoj komunikaciji, da se nisam uspjela vezat ni za njih ni ideju njihove povezanosti.
Evo i ja da se zapljunem - pročitao pre par nedelja (ili meseci? osećaj za vreme poremećen a lenjost vazda vlada pa ostanimo na nedeljama) i jedini utisak koji je ostao od knjige su mentalne slike bircuza i hrane... i sveže obnovljena ljubav ka japanskoj kuhinji. Međuljudska otuđenost je stvarnost u Japanu ali način na koji je ta tema ovde obrađena meni nekako nije legao, sve mi je nekako površno ispalo i ni za šta nisam mogao da se uhvatim - niti smo dobili neki razvoj likova (okej, naracija u prvom licu i potpuno šupalj glavni lik, realno nije ni za očekivati), niti se bogzna šta dešava u "spoljnom" svetu kada se već ne dešava u unutrašnjem, niti te posete barovima i restoranima imaju ikakvu zanimljivu i osobenu atkosferu... Ne znam, evo, kriviću Murakamija što mi knjiga ne valja.
Ja sam japanka u duši.Pošto je pisano u prvom licu, očekivala bih da je roman kao dnevnik. Zar Tsukiko nema drugog života osim posla i Senseia? Možda joj život počeo kada je u njega ušao Sensei. Sensei je jedna stara duša. Njih dvoje, dve različite generacije, pristupajuči jedno drugom bez predrasuda, uspeli da stvore zajednički svet.
I meni se čini da je Tsukiko malo plitka, ali to se dešava kad ne razviješ svoju socijalnu inteligenciju.
Ne razmišlja o muškarcima kao jedna žena, i to slobodna.....
Mod
Volim priče u kojima se radnja dešava više unutra nego vani i godila mi je atmosfera knjige. Možda zbog načina na koji sada živim(o), opisi hrane i pića i restorana i barova su mi djelovali ništa manje nego magično i mogla sam se zamisliti u svakom od njih.
Odnos Tsukiko i Senseija jeste nekako pomaknut ali od te neke otuđenosti bilo mi je čudnije npr. kako je stalno tapše po glavi, šta je to :)
za IX i X mesec imamo dve knjige dvomesečja, a ovo je tema za:
Profesorova tašna
Da li planirate da čitate knjigu sa grupom ili ste je možda već čitali? Kakvu su vam dojmovi, i dobri i loši?
Molimo vas da zbog drugih članova obeležite spoilere i sve ono što neko ko nije čitao možda ne bi želeo da sazna. Uputstvo je u gornjem desnom uglu, pod "some html is ok".