Knjigom u glavu discussion

43 views
Kreativni kutak > moj pjesnički uradak

Comments Showing 1-17 of 17 (17 new)    post a comment »
dateDown arrow    newest »

message 1: by Marijan (new)

Marijan Šiško (dorcavorbarra) | 310 comments vidim da se svi boje, pa ću ja krenuti prvi. Dvadesetak godina mi nije palo na pamet napisati pjesmu, dok nisam dobio inspiraciju prije par mjeseci. I tako...

kada bih mogao

kada bih mogao birati
istog trena bih se vratio
u onaj dan
kad sam te odlučio prestati voljeti
a nisam uspio

kada bih mogao
pregaziti vrijeme uzvodno
bio bih uz tebe
i dok nisi znala da me trebaš

kada bih mogao
savio bih nam gnijezdo iznad svijeta
gdje nas ne bi diralo ni vrijeme ni ljudi
kada bih samo mogao…


message 2: by Gordana (new)

Gordana | 54 comments Hej Marijane ovo je predivno :) Kada bih mogla dala bih ti čistu peticu :)


message 3: by Marijan (new)

Marijan Šiško (dorcavorbarra) | 310 comments :) hvala


message 4: by Iluzija, Moderatress (new)

Iluzija O. Istini | 1074 comments Mod
I meni se svidja.


message 5: by Dahlia (new)

Dahlia | 558 comments Ova druga strofa mi se posebno svidja. :)


message 6: by Voja (new)

Voja (carltonbloom) | 14 comments Da se i ja predstavim sa pesmom:

Poraženi pobednici

Ublaži pevanje crnih ptica, njihove
Odjeke, crnjom tečnoću zaspalih
Boraca koji su zbog svog svog znanja
Pali u neznanje, i svoje hrabrosti
Platili kukavičkim žigom besramnosti

Polje pobede nas u novi poraz zove
U boj poziva utihnulim zvukom
Večne spoznaje života, jedine smrti
Svoj poziv šalje svetlošću mraka
Kako bi koračali prema izgubljenoj
borbi kao prema cilju koji se u gubitku prepoznaje,
kao što se u spoznaji koja je samu sebe stvorila
Traži utihnula nagrada za konačni kraj


message 7: by Dahlia (new)

Dahlia | 558 comments Hvala što si podijelio s nama svoju pjesmu, Voja. :)


message 8: by Marijan (new)

Marijan Šiško (dorcavorbarra) | 310 comments sviđa mi se :)


message 9: by Zdravko (new)

Zdravko | 91 comments Obje su odlične :)


message 10: by Zdravko (new)

Zdravko | 91 comments Moja melankolija je tvoja melankolija
Brojimo latice cvijeta
Dok tužni piano odzvanja praznom sobom
I plešu sjenke zimske vatre

Moja melankolija je tvoja melankolija
Samotni hod i stiskanje tvoje ruke
Koja nije u mojoj ruci već
Stišće moju ruku koja nije u tvojoj

Žuto lišće i kapljice kiše
Ovratnik navučen i pogled spušten
Oči širom zatvorene u daljinu

Sjajna mjesečina, samotna klupa
Tamni, nježni poljubac bez zvuka
Ništa slađeg i ljupkijeg kao naša melankolija


message 11: by Gordana (new)

Gordana | 54 comments sviđaju mi se sve tri :) bravo društvo :)


message 12: by Marijan (new)

Marijan Šiško (dorcavorbarra) | 310 comments dobra mi je ova melankolija :)


message 13: by Dahlia (new)

Dahlia | 558 comments "I plešu sjenke zimske vatre" Jako lijepo oslikano. :)


message 14: by Aca (new)

Aca (barbanero) | 10 comments Zvezda Granda

Negde između ničeg i nekakvog nečeg,
Na magistrali svih promašenih šansi,
Na raskirnici iluzija i traganja,
Stajaše jedno zamišljeno Ti.
I to Ti, zatečeno u kaljuzi od lutanja,
Kao stari brest il' senka il' ćutnja,
Kao neka uspomena koje se više niko ne seća,
Čekalo je da se sasvim razdani na nebu od hiljadu sunaca.

Svetleće reklame otkrivale su nasmejana lica,
A ta su, ta neprirodno iskežena lica,
Kazivala čeljusti ovog sveta,
Spremna da proždru svakog ko nije Oni.
Znaj, Oni su, ako je verovati nebu, jedna usahla duša,
Spakovana u taj treperavi paket izobilja,
Pa deluju tako moćno, tako prokleto ubedljivo,
Al' su iznutra sasvim, baš sasvim prazni.

Negde na toj raskrsnici sretali su se pogledom,
NJihov je pogled bio težak, zbilja olovan,
A Ti, ovo Ti nije umelo da gleda mržnjom,
Samo je mirno kupalo oči kapima jutarnje rose.
Kada se zvezde rađaju, mislilo je Ti,
Ispod svojih nesagledivih nebeskih svodova,
One ne sijaju svojim punim sjajem,
Tek kad odrastu, nauče se svanućima.

Neko je pozvao a tmina se polako svlačila,
Rekli su da brinu za to jadno, malo Ti,
Ovo je veliki svet, rekli su, strašan svet,
A noći su preduge i ogrnute mrakom.
Ali se odvažno Ti nije bojalo, ne, nikako,
Jer već se jutarnji purpur dizao iza brda,
I tada je, u tom jednom trenu od večnosti,
To jedno malo Ti bilo tek zvezda koja se od sebe rađa.


message 15: by Marijan (new)

Marijan Šiško (dorcavorbarra) | 310 comments pjesma puna emocija, i stvari koje autoru očito puno znače, mada se u svim refleksijama ponekad lako izgubiti.


message 16: by Iluzija, Moderatress (new)

Iluzija O. Istini | 1074 comments Mod
Ocekivao bi covjek da ce biti lakse kad netko probije led, ali ovdje ima toliko talenta da je samo sve teze i teze objaviti nesto svoje... XD


message 17: by Dahlia (new)

Dahlia | 558 comments Ima puno talenata, ali je jedina razlika sto netko vjeruje u sebe a netko misli da nije dovoljno dobar (a jest). :) Samo objavi!


back to top