Knjigom u glavu discussion

Vlastita soba
This topic is about Vlastita soba
53 views
2016 Oktobar/Listopad > Grupna knjiga: Vlastita soba

Comments Showing 1-5 of 5 (5 new)    post a comment »
dateDown arrow    newest »

message 1: by Salty13, Moderatorica (new) - rated it 5 stars

Salty13 | 1023 comments Mod
Grupno čitamo Vlastita soba Virginije Woolf. Pridružite nam se u raspravi bez obzira na to da li ste je već čitali ili krećete sa grupom, samo sakrijte spoilere (uputstvo kako u "some html is ok").

Za one koji već nemaju knjigu, prevod je besplatno dostupan na stranicama RŽF-a iz Srbije.


message 2: by Ivan (last edited Oct 09, 2016 02:12AM) (new) - rated it 4 stars

Ivan | 72 comments Za mene, najbolji pasus knige:

Pošto je tako teško doći do činjenica, dopustite da zamislim šta bi se dogodilo da je Šekspir imao čudesno nadarenu sestru, koja se, recimo, zvala Džudit. Sam Šekspir je, vrlo verovatno - pošto mu je majka nešto nasledila - išao u gimnaziju, gde je možda učio latinski - Ovidija, Vergilija i Horacija - kao i osnove gramatike i logike. Dobro je poznato da je bio neobuzdan momak; lovio je tuđe zečeve, možda je odstrelio ponekog jelena i morao je, prilično na brzinu, da se oženi jednom ženom iz susedstva koja mu je rodila dete, prilično pre pristojnog roka. Taj podvig ga je naterao da potraži sreću u Londonu. Izgleda da je imao sklonosti prema pozorištu; počeo je tako što je prihvatao konje na ulazu za glumce. Ubrzo se okušao na sceni, postao uspešan glumac i počeo da živi u središtu sveta; upoznao je sve koji su nešto značili, viđao se s njima, na pozornici je upražnjavao svoju umetnost, na ulici svoju duhovitost, dospeo je čak i na kraljičin dvor. Pretpostavimo da je njegova darovita sestra u to vreme još živela u roditeljskoj kući. A bila je jednako smela, jednako maštovita, jednako željna da vidi sveta kao i on. Ali nju nisu slali u školu. Nije imala prilike da uči gramatiku i logiku, a kamoli da čita Horacija i Vergilija. Povremeno bi dograbila neku knjigu, verovatno bratovljevu, i pročitala koju stranicu. Ali bi tada ušli roditelji i opomenuli je da okrpi čarape ili da pripazi na gulaš, umesto što se zaluđuje knjigama i papirima. Obraćali su joj se oštro, ali ljubazno. Bili su to trezveni ljudi koji su znali šta ženu očekuje u životu i koji su voleli svoju kćer - zapravo, sva je prilika da je ona bila zenica očevog oka. Možda je krišom naškrabala nekoliko stranica u ostavi za jabuke, ali je bila dovoljno oprezna da ih sakrije ili spali. Međutim, uskoro, mnogo pre no što je navršila dvadesetu, saopšteno joj je da treba da se veri za sina vunarskog trgovca iz susedstva. Kad je uzviknula da se grozi braka, dobila je batine od oca. Posle grdnji, usledila su njegova preklinjanja da mu ne nanosi bol i da ga ne bruka pred svetom. Pokloniće joj ogrlicu i lepu podsuknju, rekao je sa suzama u očima. Kako je mogla da mu se usprotivi? Kako je mogla da mu slomi srce? Na to ju je mogla nagnati samo snaga sopstvenog dara. Jedne letnje noći skupila je nešto svojih stvari u zavežljaj, spustila se niz konopac i zaputila ka Londonu. Imala je nepunih sedamnaest godina. Ni ptice što su pevale u žbunju nisu bile muzikalnije od nje. Imala je živu maštu i, kao i njen brat, dar za melodiju reči. Kao i on, bila je sklona pozorištu. Zastala je kod ulaza za glumce i izjavila kako želi da glumi. Nasmejali su joj se u lice. Vođa trupe - debeljko otromboljenih usana - zaurlao je kroz smeh nešto o pudlama koje plešu i ženama koje glume - nema te žene, rekao je, koja bi mogla da bude glumica. Natuknuo je - možete misliti šta. Ona ne bi mogla da se obučava u tom zanatu. Da li bi ikad mogla da naruči večeru u krčmi ili da luta ulicama u ponoć? Međutim, njen dar, po prirodi književni, snažno je žudeo da se nahrani životima muškaraca i žena i poznavanjem njihovog ponašanja. Najzad, bila je tako mlada, neobično slična pesniku Šekspiru, sa istim sivim očima i izvijenim obrvama - na kraju se Nik Grin, vođa glumačke trupe sažalio na nju; kad je otkrila da je zatrudnela s tim gospodinom - ko će izmeriti uzbuđenje i žestinu pesničkog srca zarobljenog i sputanog u ženskom telu? - ubila se jedne zimske noći; sahranjena je na raskršću, tamo gde staju autobusi ispred Elefanta i Kasla.

Kraj mi je previše melodramatičan, svjetovi umjesto bljeskom gotovo uvijek završavaju dugim zalazom u apatiju, ali predviđanje ionako više govori o predviđaču nego o subjektu predviđanja.


message 3: by Ivan (last edited Oct 09, 2016 05:22AM) (new) - rated it 4 stars

Ivan | 72 comments Za mene osnovna tema knjige su kulturološki pritisci koji oblikuju uloge koje ljudi igraju, stvaraju prihvaćene norme ponašanja ne samo za spolove, već i za mikro razine određenih situacija u kojima postupati kontra namjenjene uloge stvara odbojnost i osudu. Fascinantna mi je tema, ali ne želim govoriti o perspektivi žena - ne mogu tu biti objektivan ni točan, pa ću se fokusirati na jednu od ovih mikro situacija zbog toga što je princip sličan.

Radi se o košarci - Malcolm Gladwell je u svom podcastu(1) u epizodi The Big Man Can't Shoot govorio o tehnici izvođenja slobodnih bacanja. Danas svi igrači, muškarci i žene, izvode slobodna bacajući loptu iznad glave, ali tijekom 60-ih i 70-ih postojao je manji broj onih koji su izvodili slobodna bacanja odozdo - jedan takav bio je Rick Barry, jedan od najboljih izvođača slobodnih bacanja u povijesti lige. Njega je na promjenu izvođenja nagovorio otac, Rick se opirao zbog toga što je znao da će mu se rugati druga djeca, ali otac mu nije dao odustati tvrdeći kako mu se ne mogu rugati ako pogodi svako slobodno bacanje. Barry je poslije završetka karijere postao trener, tvrdi i ima provjerene dokaze kako bi svaki igrač mogao popraviti učinak šutiranja slobodnih za 10-15% ako bi promjenio tehniku i izvodio ih bacajući loptu odozdo iz jednostavnog razloga što je tako lakše pogoditi - za kontekst onima koji ne prate, u svakoj ligi trećina igrača loše izvodi slobodna, što ih čini beskorisnim u završnici zbog toga što će ih protivnik faulirati svaki napad. Za košarkaša loše izvođenje slobodnih je ogroman minus u njegovom profilu, zbog čega je odluka forsiranja teže tehnike potpuno nelogična. Zapravo, nevjerojatno je kako epiteti slabića i bakinih šuteva koji su povezani s izvođenjem odozdo imaju toliki utjecaj na igrače kad s druge strane imaju tako velik ulog pogođenog bacanja. Gladwell koristi i intervjue s poznatim košarkašima koji su bili loši u slobodnim bacanjima (Wilt Chamberlain, Shaquille O'Neal) koji su na treningu isprobavali promjenu, brzo uvidjeli poboljšanje, ali bi i dalje ostajali uz tradicionalan način izvođenja govoreći kako bi radije promašili sva bacanja nego imali reputaciju nekog tko šutira odozdo. Velika preporuka za epizodu i podcast u cijelosti.

Želim početi s ovim, jer kulturološki pritisak mi je tako čudan i nevjerojatan element - teško je pronaći korjene zašto se od pojedinca traži određeno ponašanje, ali pritisak je stvaran. Za mene je čitanje Vlastite sobe s te strane bilo pozitivno iskustvo zbog toga što vidim promjene, a to mi daje nadu kako će i današnji kulturološki pritisci otići, bez obzira koliko fiksni djelovali i koliko ljudi ih se pridržavalo - egalitarijanizam može biti ideal kojeg nije moguće dostići, ali je i dalje smjer kojim društvo, barem ono na ovom prostoru, ide. Pozitivan trend.

Volio bi čuti preporuke za knjige, dokumentarce ili stranice na kojima se može pročitati više o pritisku kulture, po meni je tu odgovor za mnoga pitanja koja se povlače u razgovorima oko spolova. Primjerice oko studenata na tehničkim fakultetima - pola srednjoškolaca nema jasnu ideju što točno želi upisati, ali kod muških kroz osnovnu i srednju školu postoji pritisak razumijevanja u tehniku, svatko tko želi održati minimalnu razinu društvenog ugleda, onog nedefiniranog koncepta ''cool'' kojem teži većina tinejdžera i dobar dio odraslih, bez obzira koliko ga to zanimalo, znati će o autima i računalima, a s toga se poslije srednje škole lakše odlučiti za fakultet koji djeluje blisko, iako se bez pritiska kulture pojedinac, sam ne bi ni počeo zanimati se za npr. strojarstvo.

O postojanju sistemske neravnopravnosti ne mogu objektivno pisati, jer za mene je tu teško uvidjeti privilegije koje imam, gdje ih imam i ako ih imam, ali znam da egalitarijanizma ne može biti dok djeca u prvom osnovne u školi pišu rečenice tipa: ''Tata čita novine, a mama kuha ručak.''

(1) http://podbay.fm/show/1119389968

Citat koji bi izdvojio:
Pre toga sam zarađivala za život obavljajući sporedne poslove za novine, izveštavala sam čas sa izložbe magaraca, čas sa venčanja; zaradila sam nekoliko funti adresirajući, čitajući starim gospođama, praveći veštačko cveće, učeći slovima decu u obdaništima. To su bila glavna ženska zanimanja pre 1918. Mislim da nije potrebno detaljno opisivati tegobe tog posla, jer verovatno poznajete žene koje su ga radile; niti kako je teško preživeti od onoga što zaradiš, jer ste možda to iskusile. Ali ono što me je još teže pogodilo, i prema čemu ni danas nisam ravnodušna, jesu strah i gorčina kojima su me ti dani prosto otrovali. Prvo, stalno radiš posao koji ne voliš, i radiš ga kao rob, uz laskanje i ulagivanje koje možda nije uvek neophodno, ali tebi se čini i da jeste, jer je cena rizika previsoka; i drugo, pomisao da onaj dar čije skrivanje znači smrt - dar mali, ali dragocen onom ko ga poseduje - polako nestaje, a zajedno s njim i ja, moja duša; sve je to ličilo na rđu koja nagriza prolećni behar i razara srž drveta.



message 4: by Salty13, Moderatorica (new) - rated it 5 stars

Salty13 | 1023 comments Mod
Počela sam je za vikend, polako čitam jer je font ovog izdanja koje imam ubitačan, ali stil je divan.


Stefica | 114 comments ajoj ja sam na ovo skroz zaboravila. pocecu ovih dana, pa pisem.


back to top