Knjigom u glavu discussion
2012 Sve knjige
>
We Need to Talk About Kevin - grupna knjiga
date
newest »
newest »
message 1:
by
Tazitazitazi
(new)
Nov 08, 2012 06:00AM
Nadam se da će nam se pridružiti još čitača.
reply
|
flag
Hej, pa kad ste ovo izabrali? Nisam vidjela.:(Baš me zanima kakva je ova knjiga.
Pogledala sam film koji je snimljen po ovoj knjizi prije nekih mjesec dana i od tad je želim pročitati. Film je izvrstan. Jedan od najboljih koje sam pogledala ove godine, pa ako i ne planirate čitati knjigu svakako pogledajte filma.Nabavila sam epub na engleskom i pročitala prvih 8 stranica. Nažalost taj engleski mi je jako težak. Treba mi riječnik skoro za svaku stranicu. Mogu shvatiti značenje riječi po kontekstu, ali to i nije neki gušt. Zna li netko gdje bi mogla nabaviti prijevod u elektroničkom obliku (na GRu sam našla samo srpsko papirnato izdanje)?
I ja sam prvo pogledala film i totalno ostala bez teksta. Mislim da je to najbolji film koji sam ove godine gledala. I Tilda i mali Ezra Abner su to besprijekorno odglumili.Zemira je bila oduševljena ovom knjigom i onda sam odlučila da je definitivno moram čitati.
Knjiga me ostavila bez teksta već nakon početnog citata: "A child needs your love most when he deserves it least."
— Erma Bombeck
Ja naime imam jako hiperaktivno dijete koje je sklono "nedaćama" i nakon 20% pročitane knjige sam se totalno ubedirala.
Postoji srpski prijevod koliko ja znam.
Ljudi moji, prošla sam 50% i totalno sam šokirana...*.*Neću spoilat dok još netko ne pročita.
Ja sam ovu knjigu čitala pre dve godine i baš me je potresla. Znam da sam završila sa čitanjem negde oko 3-4 ujutru i da sam morala da uzmem još nešto da čitam. Prosto nisam smela da odem odmah na spavanje.
Lijeno sam đubre i neću guglat :-) Jel to postoji na hrvatskom, ili moram krast s neta?
Moze li mi netko javiti gdje ima za ukrasti? U knjiznici je cekam vec godinu dana, nikak da naletim... Thx!
Pošalji mi mail adresu u inbox, pa ću ti poslati knjigu.U knjižnici čekaš primjerak na engleskom, hrvatskom, srpskom...?
Tazitazitazi, na kojem jeziku imaš ti knjigu koju ćeš poslati Maji?
uuu, super, hvala ti :)cekam sto prije uleti, procitala sam prvo poglavlje u Algoritmu, imaju samo engl izdanje pa mi je svejedno, samo da vec jednom na miru pocnem citati :)
Eyelash wrote: "Tazitazitazi, na kojem jeziku imaš ti knjigu koju ćeš poslati Maji?"Na engleskom. Nigdje nisam našla prijevod u elektroničkom obliku. Imaš ga ti možda?
Ne, nadala sam se da ga imaš ti. Šteta!
Pročitala sam je prije tjedan dana i bilo mi je potrebno par dana da "nadođem". Uglavnom, jako me šokirala. Ne bi vam sad spoilala pa ću čekati još nekoga da pročita.Sviđa mi se forma knjige pisana u pismima pripovjedačice mužu. Sviđa mi se pripovjedačica i njen inteligentni stil pisanja.
Knjiga me malo asocirala na
. Pa evo, ovu knjigu dajem kao preporuku onima kojima se svidi Kevin, iako mi je ova grupna knjiga daleko zrelija i pisana je baš za odraslu publiku.
Mod
Mislite li da se djeca radjaju vec odredjena, s osobnosti, dobra ako su dobra, zlocesta ako su zlocesta. Ili da se rode neodredjena, neispisana i onda ih zivot i odgoj dalje oblikuju?
Ah, tema za mene :) Ja imam teoriju na koju ljudi mrače jer misle da sam zla... Ali mislim da se ljudi rode već oblikovani i usmereni u nekom smeru, a onda više ili manje okolina utiče na njih. Baš na raspravi o Loliti sam pisala o tome - mrzim kada neko loš život ili odgoj ili detinjstvo koristi kao opravdanje za svoje loše ponašanje. Imala sam interakciju sa jednim petogodišnjakom koji je jednostavno debil u usponu i ne verujem da će ikada izrasti u dobru osobu. Ima sestru koju roditelji isto odgajaju i on i ona su nebo i zemlja. Dakle nema odgoj neke veze... Mali je zlo (i baš me briga što će sad 99% ljudi misliti da nisam normalna).
Mod
Zanimljivo. Kako mislis da je odredjeno to kakvi su? Mislim, vjerujes li u dusu ili nesto slicno, ili mislis da je to kemijski zapisano u genima ili sto?
I da pojasnim malo svoj stav. Ja sam zagrizeni biolog (po struci i uvjerenju) i ateist. Generalno govoreci, ne mislim da postoji 'nesto' sto se radja sa djetetom, ali definitivno mislim da postoje genetski odredjene predispozicije za nesto. Sklonost nasilnom ponasanju ili ne. Primjer, poznata je greska u dijeljenju stanica u kojoj se dogodi da dijete ima veci broj (uglavnom dva) Y kromosoma i dokazano je da su takva djeca sklonija nasilju. Povecane kolicine testosterona utjecu tako. (Ne pokusavam ovde diskriminirat muskarce, ima vas divnih :*) Ali isto tako mislim da pravilan odgoj utjece na formiranje osobe. Ne samo odgoj nego i okolina u kojoj se odrasta, sva velika i mala iskustva u zivotu. Jer sklonost bilo cemu se ne mora ispoljit ako se odvija u okolini koja ne potice njegovo ispoljavanje. Tako da mislim da je zivot taj koji odreduje osobu puno vise nego tko su kad ispadnu iz majke. (i isto 99% ljudi kazu da nisam normalna :P a da se zamijenimo?)
Jos jedan primjer tome sam nasla medju svojim priateljima. Volim upoznavat ljude i volim pricat s njima i pritom sam primijetila da najbolji ljudi koje znam (najbolji kao dobri, najdobriji) su najcesce prosli kroz neki ozbiljni problem u zivotu, bilo da je to bolest (osobno njihova ili bliskog clana obitelji), bilo da su to teski razvodi, ali nesto sto nije samo proslo nego se s tim treba/lo nosit dugo vremena. Vjerujem da nas takve stvari oblikuju.
S druge strane, vecina ljudi mi govori da misle da se djeca rode s 'necim'. I da ako su takva ne postoji nista sto roditelj moze napravit. Kako se ova knjiga nosi upravo s takvom problematikom, bas su me zanimala tudja misljenja :)
Da, mislim prvenstveno na gene koji deluju na taj neki mentalni sklop čoveka. Ako si moralan nema šta da ti se desi u životu što te može naterati da npr.kao onaj lik nedavno u Srbiji ubiješ 12 ljudi... Očito si se rodio malo pomaknut, a samo si čekao okidač. Mislim da svi imamo tu neku nasilnu crtu u sebi, ali kod nekih je jače izražena. I mislim da je sve stvar tih okidača. Osobi koja je od rođenja takva možeš pružiti super odgoj, dosta je jednom da se nađe u većem redu u banci, iznervira i pukne. Ne verujem u one priče da su svi ljudi rođeni dobri, a da ih mi kvarimo. Pa koliko je studija samo dokazalo da je npr.samoubistvo isto genetsko. Zašto onda ne bi bila ta sklonost ka nasilju.
Isto tako ne verujem u to da su deca nevina. Nisu. Iskvarena su, samo što još nemaju dovoljno kapaciteta da pokažu svoj karakter. Kako objasniti decu koja odmalena lome noge životinjama ili pale bube... Nevini my ass...
U dušu ne znam da li verujem ili ne. Nisam religiozna, ali mislim da verovanje u dušu nema puno veze sa tim. Mislim da su svi ljudi u manjoj ili većoj meri govna, samo je pitanje koliko daleko odemo u lošem ponašanju.
Ili je možda ovaj ružan, jadan i predugačak dan kriv za moje pesimistično poimanje ljudi :)
Mod
Da, postoji i teorija da se svi radjamo zli, ali da s odrastanjem shvacamo vazost altruizma u zivotu u zajednici.
Novenda wrote: "Ili je možda ovaj ružan, jadan i predugačak dan kriv za moje pesimistično poimanje ljudi :)"
Zao mi je cuti za to. Nadam se da ce danasnji bit bolji ;)
Novenda wrote: "Ah, tema za mene :) Ja imam teoriju na koju ljudi mrače jer misle da sam zla... Ali mislim da se ljudi rode već oblikovani i usmereni u nekom smeru, a onda više ili manje okolina utiče na njih. Baš..."Odlična tema! I ovdje se moram složiti s Novendom. Ja sam učiteljica razredne nastave i imala sam se priliku susresti sa svakakvom djecom i roditeljima. Osim toga, imam kćerku koju su susjedi zvali "Kevin". Odgaja se u toplom domu i ima svu pažnju ovog svijeta, a opet je prvu godinu svog vrtića provela u "mirnom kutu" a njena mama (tj. ja) u suzama.
Mislim da okolina utječe i pojedine predispozicije može izmijeniti ili barem utjecati na njih, ali da je veliki nositelj i ona urođena crta karaktera.
Novenda wrote: "Isto tako ne verujem u to da su deca nevina. Nisu. Iskvarena su, samo što još nemaju dovoljno kapaciteta da pokažu svoj karakter. Kako objasniti decu koja odmalena lome noge životinjama ili pale bube... Nevini my ass... "A ja mislila da ja ne volim decu :D
A sta mislite o Kevinu? Da li je ikakvog uticaja na njega imala njegova majka ili bi sve bilo isto u kakvoj god porodici da se rodio?
Mod
Jos nisam zavrsila s knjigom, ali do sada (uz moje misljenje da dogadjaji oblikuju djecu) mislim da je Kevin cijelo vrijeme bio impresioniran svojom majkom i da je na njega njena razocaranost i neimpresioniranost svijetom ostavila velikog traga. Ona se s time nosi bjezeci od jednog mjesta do drugog, on drasticnim postupcima nebi li promijenio okolinu oko sebe.
Ipak knjiga mi ima nekih detalja koji mi malo bune pricu. (view spoiler)
Ja mislim da je on to imao u sebi jer se od fetusa osjećao neželjenim. Uostalom, njegova porodica nije bila loša. Od oca je primao toliko topline i ljubavi i sve je to iskorištavao da napakosti majci, a majka se odnosila stoički. Koliko samo djece odraste u puno nepovoljnijim uvjetima, pa ispadu dobri. Iskreno, ja se toj majci divim. Iako nije pokazivala emocije, imala je živce kao konj. Opet, da je više puta eksplodirala, možda bi posljedice bile manje jer on je sve ipak činio da kod nje izazove reakciju.@Iluzija, što se tiče one reakcije kad je bio bolestan, mislim da je samo bio preslab da bi prkosio pa se predao. No opet, i taj trenutak slabosti je iskoristio samo kao bacanje mrvica siromahu. Pročitaj knjigu do kraja, neke će se stvari razjasniti u posljednjim poglavljima.
Magdalena wrote: "Novenda wrote: "Isto tako ne verujem u to da su deca nevina. Nisu. Iskvarena su, samo što još nemaju dovoljno kapaciteta da pokažu svoj karakter. Kako objasniti decu koja odmalena lome noge životin..."Aaaa nemam vremena ovih dana ni za šta pa vas samo škicam. Moram se braniti pa reći nije da ne volim već nemam razvijene osećaje prema njima, gledam ih objektivno kao male ljude koji mogu biti dobri ili zli. Generalno kad vidim decu reakcija je: meh. I ne želim ih imati nikada (naravno ne kažem da se to neće promeniti). A inače sam mazna i dosta osećajna pa nije sad da je taj nedostatak sklonosti prema deci rezultat neke moje emocionalne zatupljenosti. Jednostavno ih ignorišem :D
I da, nisam čitala još ovu knjigu, a dugo se teram. Valjda će doći na red kad nađem vremena ;(
Mislim da se ljudi rađaju s predispozicijama, ali uzalud predisapozicija ako te život (tj. odgoj, okolina) odnese u nekom drugom pravcu. Tako da mislim da je okolina presudna, samo što je nekog lakše, a nekog teže odgojiti. A nekog puno teže.Recimo, Kevin (ali ne zaboravimo da govorimo o fiktivnom liku) je najbolje reagirao na batine. Onaj jedan put kad je mama pukla, taj put je ostvarila najbolji kontakt s njim :-)))
Nisam ni vidla da ima rasprava na knjigu, upravo gledam film pa ću pogledat u knjižnici za knjigu
Zoran wrote:"Tako da mislim da je okolina presudna, samo što je nekog lakše, a nekog teže odgojiti. A nekog puno teže.Recimo, Kevin (ali ne zaboravimo da govorimo o fiktivnom liku) je najbolje reagirao na batine. Onaj jedan put kad je mama pukla, taj put je ostvarila najbolji kontakt s njim :-))) "
S ovim se apsolutno slažem!
Nikad se ne slažem sa batinama kao vaspitnim sredstvom. Čak ni kad su fiktivni likovi u pitanju :DTada je ostvarila najbolji kontakt s njim zato što je reagovala iskrenije nego inače. Nikako nije mogla da se poveže s njim što je on verovatno osećao. Mislim da se svi njegovi postupci mogu protumačiti kao pokušaj izazivanja neke prave emocije kod nje, pa makar to bila i mržnja.
Ni ja se ne slažem s fizičkim kažnjavanjem, no ona je u ovom slučaju očigledno time postigla nekakvu reakciju.
