Ivana's Reviews > Povijest pčela

Povijest pčela suočava nas sa kataklizmom koja počinje kolapsom pčelinjih zajednica, ali i s činjenicom da, bez obzira koliko voljeli svoju djecu, možda ipak ne znamo uvijek što je najbolje za njih…

Povijest pčela nije povijesni pregled nestanka ovog za poljoprivredu iznimno važnog kukca. I nipošto nije samo knjiga o pčelama. To je priča koje objedinjuje čitavu ljudsku prošlost, sadašnjost i budućnost u sprezi s prirodom koja nas okružuje. Priča o tome koliko iz prirode uzimamo i koliko joj i na koji način vraćamo. Priča o tome koliko smo spremni mijenjati tvrdoglava uvjerenja, pa i instinkte, kako bismo na ovom planetu dočekali budućnost koju tako mukotrpno svakodnevno gradimo.

Priča se sastoji od tri narativne linije (Tao, Sečuan, 2098; George, Ohio, 2007. i William, Engleska, 1852.) Njihovi su životi usko vezani uz pčele, a upravo su one okidač velikih tragedija koje će ih pogoditi svakoga ponaosob, kao i svijet u cjelini.

William (Engleska, 1852.) se bori s depresijom, no zbog jedne knjige o pčelama pomisli da je našao svoj životni poziv, nešto što će mu omogućiti da ostavi traga na ovom svijetu. Razvija prototip nove košnice, u nadi da će njegov sin krenuti njegovim stopama…

George, Ohio, 2007. George se bori za opstanak obiteljske farme, suočavajući se s propadanjem pčelarstva kakvo je do tada poznavao. Grčevito se drži farme vjerujući da stvara naslijeđe i sigurnost za svoga sina kojega, pak, takav život ne zanima previše…

Tao, Sečuan, 2098. Pčele su nestale još 2045. Hrana je luksuz za koji se krvavo radi. Stabla i usjevi se ručno oprašuju, a djeca već s osam godina postaju radna snaga. Tao za svog sina želi bolje, više, a kartu za bijeg vidi u obrazovanju.

…Pčele su ovdje nestale još 1980-ih, puno prije Kolapsa, pesticidi su ih istrijebili. Nekoliko godina poslije, kad se više nije prskalo, pčele su se vratile, no dotad je već počelo ručno oprašivanje. Rezultati su bili bolji, iako je za to bilo potrebno nevjerojatno mnogo ljudi, mnogo ruku. A onda, kada je došao Kolaps, moj je okrug već imao konkurentan profit. Isplatilo nam se to što smo bili najveći zagađivači. Bili smo vodeći zagađivači i zbog toga smo postali vodeći oprašivači. Paradoks nas je spasio.<7blockquote>

Kolaps o kojem Tao govori danas je poznat pod nazivom kolaps pčelinjih zajednica (engl. colony collapse disorder) koji se očituje u pomoru ili nestanku čitavih zajednica radilica koje napuštaju maticu i ličinke. Iako se polemizira o mnogim uzrocima (pesticidi, magnetska polja, paraziti itd.) točan uzrok nije identificiran, a time ni način kako spriječiti daljnje izumiranje pčela koje se odvija alarmantnom brzinom.

Posljedice ovog kolapsa u najmanju su ruku kataklizmične; ako nema pčela, nema ni oprašivanja, nema ni plodova iz cvijeta. Nema hrane. Alternativa s kojom nas Tao upoznaje mračna je distopijska budućnost u kojoj pojedinac za svaki zalogaj hrane mora odmalena raditi i gdje se hrana i resursi ne mogu “bacati” na nemoćne i bolesne. Pa ipak, onaj instinkt u svima nama da djeci ostavimo neko bolje sutra i u takvim će uvjetima uspjeti donijeti tračak nade (doduše, uz velike žrtve).

Čitala je o znanju, o postupanju protivno vlastitom instinktu, jer znamo bolje. Da bismo živjeli u prirodi, s prirodom, moramo se udaljiti od prirode u sebi. I o vrijednosti obrazovanja. Jer zapravo se radilo o obrazovanju, o prkošenju prirodi u sebi. Bez znanja nismo ništa. Bez znanja smo životinje.<7blockquote>

Ono što je posebno kod ove knjige (osim besprijekornog stila i savršene kompozicije) jest ogromna količine prisnosti. Čini se na mahove da vam je autorica najbolja prijateljica s kojom dijelite sve svoje strahove, a ta se prisutnost ogleda u kristalno jasnoj autentičnosti likova. Maja Lunde razumije da nam je, kao pojedincima, nemoguće sagledati razmjere globalnih katastrofa u cjelini i stoga ih često volimo ignorirati. Čak i kada nam doslovno gori pod petama, sve ono što je kilometrima daleko od nas kao da nas se ne tiče dok ne dođe pred naš prag.

Maja Lunde zna i da smo svakodnevno zaokupljeni vlastitim, intimnim katastrofama, tjerani instinktom da svojoj djeci pružimo sigurnost i stabilnu budućnost. Isto tako zna da je cijeli svijet, baš kao i pčelinja zajednica, sazdan od mnoštva pojedinaca od kojih svaki ima svoju svrhu i smisao. I tek kada se protrese naš mikrokozmos, u stanju smo pojmiti tuđu tragediju i na istu reagirati.

Povijest pčela moćna je i začuđujuće topla i utješna knjiga koja kolaps ne stavlja u sredšte priče, iako je njegov utjecaj itekako prisutan u životima glavnih likova. Kolaps pčelinjih zajednica, ali i kolaps obiteljskih veza, dvije su čvrsto isprepletene linije koje Povijest pčela čine odličnom knjigom kojoj ću se rado vratiti (a takvih nema mnogo).