Na Ta > Na's Quotes

Showing 1-23 of 23
sort by

  • #1
    Karl Ove Knausgård
    “For the heart, life is simple: it beats for as long as it can. Then it stops.”
    Karl Ove Knausgård, Min kamp 1

  • #2
    Tomaž Šalamun
    “I demand unconditional love and complete freedom. That is why I am terrible.”
    Tomaz Salamun

  • #3
    Julio Cortázar
    “Svaki nered se opravdava ako teži da izađe iz sebe, možda se kroz ludilo može dospjeti do razuma koji neće biti onaj razum čiji je nedostatak ludilo.”
    Julio Cortazar

  • #4
    Dario Džamonja
    “Najprije drmnem jednu ljutu! Ko će jest' na prazan stomak...”
    Dario Džamonja

  • #5
    Marguerite Duras
    “...as long as nothing happens between them, the memory is cursed with what hasn't happened.”
    Marguerite Duras, Blue Eyes, Black Hair

  • #6
    Janko Polić Kamov
    “Znao sam stajati na ulici i gledati u mnoštvo, kako se klanja, prolazi, kicoši i previja, i najodurniji mi postadoše ljudi uredni, lijepi i elegantni. "Sve je to pomada, karmin i parfem: parfem za naš njuh, karmin za naš vid, a pomada za opip..." Najantipatičniji mi postadoše mladići; ja sam zaljubljivanje protegao na mladost, glupost i brčiće. Koketiranje mi postade nešto slična karikiranom majmunu, ljubav karikirano koketiranje, a zabave, šetnje i plesovi karikature karikatura. Naprotiv sam zavolio bradate ljude, i sretajući ih pokadšto, ja bih se razmiljio i unježio, kao da sam našao srodnu i plemenitu dušu.
    Ne. Ja nijesam bio normalan.”
    Janko Polić Kamov, Pjesme i novele

  • #7
    Susan Sontag
    “My library is an archive of longings.”
    Susan Sontag, As Consciousness is Harnessed to Flesh: Journals and Notebooks, 1964-1980

  • #8
    Ivica Prtenjača
    “beskonačno
    kao kad grad posrne pa se nagnu
    razine tekućina u prijepodnevnim šalicama
    i umornom tijelu
    s kojeg otpadaju imena
    na ulici u mnoštvu trgovina
    naš je susret potrošen
    mi ne vrijedimo jer smo moderniji
    od benzina na kojeg se voze bogovi
    u otvorenim automobilima
    dugačkom cestom njenim mokrim širokim leđima
    na tvojem sam pupku spojio palčeve
    a onda je zasjalo sunce i ja sam izgubio kosu
    pa sam te volio i opet bio moderan
    na putu do lunaparka
    što blista u mom dalekom oku
    dok je nebo sivo
    dok je otok miran
    dobrim velikim dlanom
    razmazujem sol po tvom čelu”
    Ivica Prtenjača

  • #9
    Andrej Nikolaidis
    “Epska svijest je kao sifilis - ne možete je se osloboditi. Ona čovjeka čini erektiranim i usmjerava ga ka herojstvu, a herojstvo i jeste - erektiranost prema smrti. Ali ga, kao i u slučaju sifilisa, na koncu upravo ta erektiranost košta života.
    ...
    Erekcija je savršena metafora herojstva - mozak je tada stavljen van funkcije jer sva krv hita drugdje; i kao što se želi prodrijeti u ženu, hita se da se penetrira u smrt. Kasnije sve splasne - u miru utrobe mlohave i vlažne zemlje, tamo gdje smo se probili, kriknuli, prosuli sjeme i krv i napokon pali.”
    Andrej Nikolaidis, Mimesis

  • #10
    Andrej Nikolaidis
    “Od tada pokušavam da razumijem te ljude. Ali mi loše ide: oni se kreću u prostoru kolektivnog iracionalnog, a ako vas je Bog kaznio pa u vas usadio malo razuma, teško je probiti se kroz taj svijet džinovskih pečurki na čijim klobucima raste mahovina u obliku krsta i četiri slova 'S', svijet nadrkanih, bijelih zečeva koji predvode horde bivših opštinskih činovnika pretvorene u koljačke paravojske nalivene šljivovicom, svijet ludog šeširdžije koji se svakog božića preoblači u pravoslavnog patrijarha, vadi svoj časovnik i mahnitu zemlju iza izvrnutog zrcala, u kojem se ogleda Evropa, obaviještava da Hrist nije rođen 25. decembra, nego 7. januara, i da Nova godina ne počinje prvog, nego četrnaestog januara.”
    Andrej Nikolaidis, Mimesis

  • #11
    Thomas Mann
    “A writer is someone for whom writing is more difficult than it is for other people.”
    Thomas Mann, Essays of Three Decades

  • #12
    Želimir Periš
    “O, jadna moja Marjeta, počela je odma plakati stara Marjetina mater, jer se Marjeta nije to jutro vratila s ispaše, a cijele je noći grmilo. Kad u nas grmi, ljudi se sklone pod koji zaklon i čekaju jutro pa se u selo vrate tek ujutro. A dogodilo se, ne jednom, da ih grom pokosi na tom našem brdu, pa se nikad ne vrate. Brda su ovdje kod nas gola, nema stabla, sve samo sitno grmlje, i kad hodaš tuda po oluji, grom nema koga nego tebe pogoditi. Zato se u ovom kraju uvijek puno vjerovalo u boga i imalo jedan poseban odnos s bogom. Pred bogom se ništa nije skrivalo i uvijek mu se glasno molilo. Jer nema puno mjesta gdje bog tako često i tako precizno pogađa sve koji su mu nevjerni.”
    Želimir Periš, Lapis Histriae 2012

  • #13
    Želimir Periš
    “...kako vrijeme odmiče sve je teže locirati pretke/
    tog mitskog perinog sina koji se prvi morao upisati u knjige zamišljam pripoprostim/napola hrvat, napola zbunjen...

    (iz pjesme "periš")”
    Želimir Periš, x

  • #14
    “isusove reinkarnacije se svadjaju oko toga ko je veci mučenik
    dok prave spiskove”
    Bojan Todorović, ČARLI

  • #15
    Raymond Carver
    “Dreams, you know, are what you wake up from.”
    Raymond Carver, The Bridle

  • #16
    Kim Addonizio
    “What Do Women Want?"

    I want a red dress.
    I want it flimsy and cheap,
    I want it too tight, I want to wear it
    until someone tears it off me.
    I want it sleeveless and backless,
    this dress, so no one has to guess
    what's underneath. I want to walk down
    the street past Thrifty's and the hardware store
    with all those keys glittering in the window,
    past Mr. and Mrs. Wong selling day-old
    donuts in their café, past the Guerra brothers
    slinging pigs from the truck and onto the dolly,
    hoisting the slick snouts over their shoulders.
    I want to walk like I'm the only
    woman on earth and I can have my pick.
    I want that red dress bad.
    I want it to confirm
    your worst fears about me,
    to show you how little I care about you
    or anything except what
    I want. When I find it, I'll pull that garment
    from its hanger like I'm choosing a body
    to carry me into this world, through
    the birth-cries and the love-cries too,
    and I'll wear it like bones, like skin,
    it'll be the goddamned
    dress they bury me in.”
    Kim Addonizio

  • #17
    Emil M. Cioran
    “Misli su se nakratko zaljubile u postojanje pa smo ponosni što jesmo. I naši koraci, lišeni sanjalačke stidljivosti, kaljaju sjene, gazeći ih samouvjereno i sigurno. Trenutak budnosti, samo trenutak, i mreže pri proste stvarnosti pucaju pa možemo vidjeti što smo: iluzije vlastite misli.”
    Emil Cioran, Breviario de los vencidos

  • #18
    Thomas Mann
    “Samo čovjek koji se baš nimalo ne razumije u ljubavne stvari mogao bi pomisliti da su takve dvojbe nauštrb ljubavi. Dapače, one su joj pravi začin. Tek one daju ljubavi žalac strasti tako da bi se strast mogla jednostavno definirati kao ljubav koja sumnja.”
    Thomas Mann, The Magic Mountain

  • #19
    Karl Ove Knausgård
    “I have always had a great need for solitude. I require huge swathes of loneliness and when I do not have it, which has been the case for the last five years, my frustration can sometimes become almost panicked, or aggressive.”
    Karl Ove Knausgård, My Struggle: Book 1

  • #20
    Woody Allen
    “To love is to suffer. To avoid suffering one must not love. But then one suffers from not loving. Therefore, to love is to suffer; not to love is to suffer; to suffer is to suffer. To be happy is to love. To be happy, then, is to suffer, but suffering makes one unhappy. Therefore, to be happy one must love or love to suffer or suffer from too much happiness.”
    Woody Allen

  • #21
    Pablo Neruda
    “I want
    To do with you what spring does with the cherry trees.”
    Pablo Neruda, Twenty Love Poems and a Song of Despair

  • #22
    Mario Vargas Llosa
    “One can't fight with oneself, for this battle has only one loser.”
    Mario Vargas Llosa, Aunt Julia and the Scriptwriter

  • #23
    Mario Vargas Llosa
    “Memory is a snare, pure and simple; it alters, it subtly rearranges the past to fit the present.”
    Mario Vargas Llosa



Rss