“Sasvim jasno sagledah majke starog rejona. Bile su razdražljive, pomirene sa sudbinom. Ćutale su stisnutih zuba i pogurenih ramena i vikale užasavajuće uvrede deci koja su im zadavala muke. Vukle su se omršavele, upalih obraza i očiju, ili velikih zadnjica, oteklih gležnjeva, teških grudi, sa kesama iz kupovine i sitnom decom koja su im se kačila o skute, tražeći da budu nošena, A, blagi bože, bile su deset, u krajnjem slučaju dvadeset godina starije od mene. Pa ipak, činilo se da su izgubile ženstvena obeležja do kojih smo mi devojke toliko držale i koja smo isticale odećom i šminkom. Kao da su ih progutala tela sopstvenih muževa, očeva, braće, na koje su svakim danom sve više ličile, da li zbog teškog rada, dolaska starosti, bolesti. Kada je počinjao taj preobražaj? S kućnim poslovima? S trudnoćama? S batinama?”


Elena Ferante
Read more quotes from Elena Ferante


Share this quote:
Twitter icon

Friends Who Liked This Quote


To see what your friends thought of this quote, please sign up!

0 likes
All Members Who Liked This Quote

None yet!



Browse By Tag