City of Panic

by Paul Virilio, Julie Rose (Translation)

City of Panic takes the reader on a journey across the airy boulevards of Paris and into the crypt of its Metro. For Virilio, whose sense of cities was formed by earlier wars, Paris is both the City of Light and the City of Panic. Written in the shadow of war, City of Panic argues that cities everywhere have been the dedicated target of political and technological terror throughout the 20th century. The wanton erasure of the past, the construction of identikit places, the proliferation of gated-communities, the ever-widening net of surveillance, the privatisation of what was public ... Now every metropolis is a war zone and every metropolis is the same. In this globalized and militarized everywhere, all citizens are becoming one citizen - saturated, standardized and synchronized - ever-more reliant on a media fabricating a world of fear. For the panic of the 21st century is simply the final phase of the pincer movement. Place-less, media-fed, panic-struck - welcome to the desert of the real.

Genres: Philosophy, Architecture, Technology, Nonfiction, Theory, Politics

160 pages, Paperback

First published January 1, 2004

About the author

Paul Virilio was a cultural theorist and urbanist. He is best known for his writings about technology as it has developed in relation to speed and power, with diverse references to architecture, the arts, the city and the military.

Reviews

[Ⰰⱃⰿⰰⱀⰴ Ⱆⰾⰴⰵⱃⰻⰽⱁ Ⱅⰵⱄⰾⰰ · Rating 5 out of 5]

Udruga Bijeli val
Zagreb, 2011.
Prevela Maja Sevšek
Virilio je ovo izvorno objavio 2004.
Ovaj moj osvrt je prvi uopće osvrt (ne samo na hrvatskom već na bilo kojem jeziku) ove knjige na ovoj mreži. Tako da uživajte u prvenstvu moje vjerno i nebrojivo čitateljstvo!
Iznimno kvalitetni jezik. Stil podsjeća na Žižeka i Camusa (njegove teoretske tekstove). Dakle, ne nailazi se na postmodernističku bezličnost, miniranost citatima, dekonstruktivističke potleušice od pseudoleksema. Mjestimice tekst donosi kul humor. Snažan i zdrav glas autora koji putem jezika svjesno i otvoreno pokazuje dubine svog uma. Navedene dubine su razine koje mnogi ne mogu dostići.
Sadržajno ovo djelo se može predočiti kao kulturalna urbanistika.
Povezanost jezika i sadržaja se ogledava u kognitivnim oštricama od riječi, neologizmima samog autora: "metropolitika", "klaustropolis" (misli se na gated communities) i drugi.
Postoji jedna spenglerijanska crta u Virilijevoj spoznaji suvremenog svijeta. Njegov opis prebacivanja težišta metapolitike od geopolitike na metropolitiku je u biti već opisan kod Spenglera u sjajnoj "Propasti Zapada". Što je metropolitika?, sigurno se pitate, pa sada ću pokušati jezgrovito predočiti navedeni koncept. Metropolitika je konačan produkt globalizacije, nestanak nacionalnih država te pojava megalopolisa koji predstavljaju prave vladare svijeta, velike korporacije. Metropolitika je, marksistički rečeno, konkretizacija diktature kapitala, a spenglerijanski rečeno, metropolitika je prelazak neke civilizacije u svoje posljednje, felaško, doba. Felaško doba svake civilizacije je doba kada nastupa cezarizam. Trump i Putin su iskaz cezarizma, a time i posljednjeg trzaja, faustovske duše. Kozmopolitizam višemilijunskih gradova je dodirnica Spenglera i Virilija. Oba analiziraju istu medalju, svatko primjećuje sjaj jedne strane iste medalje.
A, koliko ljudi je čitalo i Spenglera i Virilija? Mislim da nije velik broj. Vidite koliko je bitno eklektičko čitanje. Pa ja bih zbilja trebao naplaćivati pristup svojim osvrtima. Koji drugi tekst izuzev ovog osvrta može za sebe reći da je kognitivno kopile Spenglera i Virilija?
Ova knjiga je za svakog sociologa, politologa, urbanista, za svakog tko shvaća da je znanje moć.
Pročitajte! Pročitajte!
Hasta luego!

[Jack · Rating 3 out of 5]

Interesting perspective and quotations. Discusses the city, global networks, and their technologies.