The Rolling Stones: It's Only Rock N Roll : Song by Song

by Steve; The Rolling Stones; Mick Jagger;

Coffee table book. The Rolling Stones Song by Song.

Genres: Music

256 pages, Paperback

Published January 1, 1997

Reviews

[Ron · Rating 4 out of 5]

Decent trip through the Rolling Stones' self-penned catalog. Plenty of tidbits, like Mick Jagger erasing the original vocal master of "Jumpin' Jack Flash" while working on the soundtrack for the Whoopi Goldberg movie of the same name. Lots of background on what people like Nicky Hopkins, Jack Nietzsche, Ian Stewart and Billy Preston contributed. It's gotten me listening to various albums on headphones, looking for those subtle acoustic guitar and piano bits adding much to various songs.

[John De Marchi · Rating 3 out of 5]

It is reference for all the songs that Keith Richards and Mick Jagger wrote from their depute album in 1964 to Voodoo Lounge in 1993.

[Saša Romić · Rating 1 out of 5]

Autor je prevario čitatelja tako što je podvalio krivi naslov knjige, Priče o pjesmama. Kroz knjigu postoji određen broj priča o pjesmama u kojima se može pronaći korisne informacije o nastanku pjesama, motivaciji, kreativnom procesu, ljudima koji su sudjelovali na snimanjima, atmosferi i pogledima autora na pjesme. Međutim, nema ih tako puno i nije pokriven dobar dio pjesama. Glavni problem je što se te rijetke korisne priče utapaju u moru suvišnih rečenica. Odvratno mi je kada autor patetično opisuje što bi slušatelj trebao čuti u pjesmi, umjesto da navede korisne informacije i ostavi slušatelju slušanje pjesme i subjektivnu procjenu. Jedan od stotinu sličnih primjera iz knjige, pjesma Parachute Woman: „Stare blues metafore zacrtane su u ovaj kipući izraz mladenačke požude kroz teško disanje Micka Jaggera. On odašilje svoju poruku s jednim lascivnim veseljem, kotrljajući jezikom kroz stihove grube seksualne aluzije koja teško da bi prošla pored takozvanih cenzora, da je kojim slučajem objavljena danas.“ Knjiga je u biti kolekcija njegovih patetičnih recenzija, suvišnih opisa, a i nije baš točna. Danas je moguće izdati što god, može se psovati do mile volje i opet pjesma može ugledati svjetlo dana. Prije je postojala puno veća kontrola i cenzuriranje materijala zbog običnih aluzija na drogu ili seks. Ne sviđa mi se ovaj stil pisanja biografije ili opisa pjesama, samo kako bi se povećao broj stranica. Korisni materijal iz knjige stane na 100 stranica, a ne 350 stranica.

Izdavačka kuća je katastrofalno obradila originalno izdanje. Toliko pogrešaka nisam u životu vidio. Gotovo na svakoj stranici pročitam barem jednu glupost ili krivi prijevod. Lindsey Buckingham nije žensko, već kovrčavi gitarist Fleetwood Maca. Altamont nije u blizini Liverpoola, nego u blizini San Francisca. Meredith Hunter, tinejdžer kojeg su izboli Hell's Angelsi na koncertu u Altamontu nije djevojka. k.d. Lang nije muško, nego žensko. Brian Jones nije umro u 25. godini, nego u 27. godini (Club 27). "Minor chord" prevodi se kao mol, a ne kao mali akord. Glazbeni žanr drum'n' bass obično se ne prevodi u bubanj i bas. Ry Cooder nije zapravo Ray Cooder. Cover pjesme nije pokrivanje pjesme, nego obrada. To je samo nekoliko primjera, ima ih puno više. U originalnoj knjizi nalaze se pretpostavljam i neke slike između autorovih opisa, jer na puno mjesta, usred nekog teksta, visi jedna rečenica u zraku koja nema veze s onim prije, kao ni s onim poslije, a izgleda kao da opisuje neku sliku. Mogli su obrisati opise, ako već nisu stavili prave slike. U sredini knjige postoji desetak stranica slika, ali te slike ne odgovaraju spomenutim opisima.

Nakon svega mogu reći kako je knjiga jako loša i kako mi je žao što sam potrošio novac na to. Izbjegavati u širokom krugu.

[Mumbler · Rating 2 out of 5]

A few good stories, but not consistently interesting. Skimmed and browsed the less interesting years.