What do you think?
Rate this book
Priče o samoći
Trideset godina nakon objavljivanja kultne zbirke priča Mali neobični ljudi (1989.), koja je imala čak pet izdanja, Miro Gavran izlazi pred čitatelje sa zbirkom PRIČE O SAMOĆI (2019.) u kojoj na još sugestivniji i koncizniji način portretira naše suvremenike, sudbinski određene samoćom – tom dominantnom temom našeg vremena. U knjizi je autor sabrao deset neobičnih priča čiji će vam se junaci krišom zavući pod kožu.
U njihovim tugama, razočaranjima, radostima i emocijama s lakoćom ćete pronaći i djeliće svoga života. Najprevođeniji hrvatski književnik ponovno je napisao knjigu za književne sladokusce koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
U njihovim tugama, razočaranjima, radostima i emocijama s lakoćom ćete pronaći i djeliće svoga života. Najprevođeniji hrvatski književnik ponovno je napisao knjigu za književne sladokusce koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
- GenresShort StoriesFiction
170 pages, Paperback
First published March 1, 2019
3 people are currently reading
52 people want to read
About the author
Miro Gavran
79 books103 followersMiro Gavran is a contemporary Croatian author, born in 1961. His works have been translated into 35 languages, and his books have come out in 150 different editions at home and abroad. His dramas and comedies have had more than 200 theatre first nights around the world and have been seen by more than two million theatre-goers.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 15 of 15 reviews
October 7, 2019
G. Gavranu ne mogu dati manje od 5⭐. Samo više.
November 7, 2019
http://bit.ly/priceosamoci
Kako sam došla do Priča o samoći? Preko Svijeta knjige. Iskreno, veselila sam se učlanjenju u klub, ali svaki put kad trebam kupiti knjigu, nikako ne nađem nešto za sebe. Od cijelog kataloga, najčešće bude samo jedna knjiga i to je to. A bude veliki katalog. Tako sam kupila i Priče o samoći.
Priče o samoći sastoje se od 10 apsolutno nepovezanih priča (nema kvake, stvarno nisu povezane) o različitim ljudima, mjestima, perspektivama. Ipak, svima je nešto zajedničko. Samoća.
Miro Gavran piše o samoći jer je to dominantna tema 21. stoljeća. Samoća je prije bila karakteristična za ljude starije životne dobi, ali je danas prisutna svuda i svugdje.
Zašto ne pričamo o samoći? Zato što skoro uopće nismo sami, a ipak se osjećamo tako usamljeno. Tijekom današnjeg prijepodneva, natipkala sam nekoliko mailova, poslala poruke preko Messengera, Instagrama i Whatsappa, a da se nisam s nikim vidjela. Nisam s nikim progovorila ni riječ. Jedino s kim sam razgovarala tijekom prijepodneva je bio poštar. Samo smo se pozdravili.
Sami smo. Sami smo u svojim razmišljanjima jer se zatvaramo o sebe. Pričamo o trivijalnim stvarima, održavamo površna prijateljstva i poznanstva, najčešće slušajući samo zvukove tipkovnice.
Nastojimo se prikazati savršenima, nosimo maske koje ne skidamo ni pred roditeljima, djeci, partnerima. Ne razgovaramo otvoreno. Pokušavamo sve nositi na sebi dokazujući da apsolutno sve možemo.
Gavran je stvorio likove sa slabostima karaktera, male gubitnike. Junaci koji su stvorili svoj oklop oko sebe, naučili svoje uloge u društvu sve do kriznih trenutaka, gdje naučeni obrasci padaju u vodu. Oni su mali ljudi u posebnim okolnostima njihovog života, puni tuge i topline.
Radi se o likovima koji su žive s nekim, ali žive jedno pokraj drugoga. Skoro pa žive neovisno jedni o drugima iako dijele iste prostorije. Nisu ostvarili pravu komunikaciju. Jednostavno su sami.
Jeste li čitali knjige o samoći?
Grickajmo knjige zajedno!
Kako sam došla do Priča o samoći? Preko Svijeta knjige. Iskreno, veselila sam se učlanjenju u klub, ali svaki put kad trebam kupiti knjigu, nikako ne nađem nešto za sebe. Od cijelog kataloga, najčešće bude samo jedna knjiga i to je to. A bude veliki katalog. Tako sam kupila i Priče o samoći.
Priče o samoći sastoje se od 10 apsolutno nepovezanih priča (nema kvake, stvarno nisu povezane) o različitim ljudima, mjestima, perspektivama. Ipak, svima je nešto zajedničko. Samoća.
Miro Gavran piše o samoći jer je to dominantna tema 21. stoljeća. Samoća je prije bila karakteristična za ljude starije životne dobi, ali je danas prisutna svuda i svugdje.
Zašto ne pričamo o samoći? Zato što skoro uopće nismo sami, a ipak se osjećamo tako usamljeno. Tijekom današnjeg prijepodneva, natipkala sam nekoliko mailova, poslala poruke preko Messengera, Instagrama i Whatsappa, a da se nisam s nikim vidjela. Nisam s nikim progovorila ni riječ. Jedino s kim sam razgovarala tijekom prijepodneva je bio poštar. Samo smo se pozdravili.
Sami smo. Sami smo u svojim razmišljanjima jer se zatvaramo o sebe. Pričamo o trivijalnim stvarima, održavamo površna prijateljstva i poznanstva, najčešće slušajući samo zvukove tipkovnice.
Nastojimo se prikazati savršenima, nosimo maske koje ne skidamo ni pred roditeljima, djeci, partnerima. Ne razgovaramo otvoreno. Pokušavamo sve nositi na sebi dokazujući da apsolutno sve možemo.
Gavran je stvorio likove sa slabostima karaktera, male gubitnike. Junaci koji su stvorili svoj oklop oko sebe, naučili svoje uloge u društvu sve do kriznih trenutaka, gdje naučeni obrasci padaju u vodu. Oni su mali ljudi u posebnim okolnostima njihovog života, puni tuge i topline.
Radi se o likovima koji su žive s nekim, ali žive jedno pokraj drugoga. Skoro pa žive neovisno jedni o drugima iako dijele iste prostorije. Nisu ostvarili pravu komunikaciju. Jednostavno su sami.
Jeste li čitali knjige o samoći?
Grickajmo knjige zajedno!
October 12, 2019
"priče o samoći" jest zbirka od deset priča, ranije napisanih i objavljenih u novinama ili časopisima (1993.-2018., "večernji list", "vijenac"), dakle nije nešto što bi bilo pisano za format knjige, već stare priče skupljene na kup.
za svaku od tih deset priča rekla bih da je polazišna ideja dobra, zanimljiva i potentna, ali izvedba je neuspjela... dijalozi su kvrgavi i neuvjerljivi (podsjećaju me na dijaloge u hrvatskim filmovima koje gledaš pa si misliš: hej, pa nitko se tako ne razgovara zapravo... kakvim to jezikom ovi pričaju..?), situacije u koje likovi upadaju realne su i dobro zamišljene, ali uglavnom ostaje banalno i površno. djeluje nedorađeno... a možda je to i posljedica ograničenog prostora koji je bio predviđen za objavljivanje priče u novinama. istina je da se sve priče vrte oko osjećaja samoće i osamljenosti -a to smatram vrlo zahvalnom tematikom- i nadala sam se nekoj dubljoj/široj perspektivi, ali to je izostalo. kako god... ovdje prestaje moje druženje s gavranom.
za svaku od tih deset priča rekla bih da je polazišna ideja dobra, zanimljiva i potentna, ali izvedba je neuspjela... dijalozi su kvrgavi i neuvjerljivi (podsjećaju me na dijaloge u hrvatskim filmovima koje gledaš pa si misliš: hej, pa nitko se tako ne razgovara zapravo... kakvim to jezikom ovi pričaju..?), situacije u koje likovi upadaju realne su i dobro zamišljene, ali uglavnom ostaje banalno i površno. djeluje nedorađeno... a možda je to i posljedica ograničenog prostora koji je bio predviđen za objavljivanje priče u novinama. istina je da se sve priče vrte oko osjećaja samoće i osamljenosti -a to smatram vrlo zahvalnom tematikom- i nadala sam se nekoj dubljoj/široj perspektivi, ali to je izostalo. kako god... ovdje prestaje moje druženje s gavranom.
September 11, 2019
Čini mi se da me niti jedan pisac nije toliko pomerio i promenio mi život i svet, te pogled na isti, sa toliko malo reči kao što je Gavran.
Sa svakom pričom otkriva nešto novo o sebi, o ljudima a čitaoci otkrivaju koliko su povređeni, koliko ne znaju, koliko vole. Sebe, druge, Gavranovu književnosti.
Nakon svake priče ostajete bez teksta.
Iako ga smatraju majstorom drame, Miri Gavranu treba pridodati i epitet veliki majstor kratke priče.
Sa svakom pričom otkriva nešto novo o sebi, o ljudima a čitaoci otkrivaju koliko su povređeni, koliko ne znaju, koliko vole. Sebe, druge, Gavranovu književnosti.
Nakon svake priče ostajete bez teksta.
Iako ga smatraju majstorom drame, Miri Gavranu treba pridodati i epitet veliki majstor kratke priče.
January 13, 2021
Dati ocjenu manju od 5 Miri Gavranu bio bi grijeh. Užitak za čitanje.
November 19, 2019
Priče o samoći zbirka je deset pomalo neobičnih priča Mire Gavrana, a donosi nam ju Mozaik knjiga. Svaka priča upoznaje nas s novim likovima, njihovim životima, navikama, razmišljanjima, odlukama i na prvu nam se čini da oni nemaju ništa zajedničko. No kada malo dublje promislimo o onome što Miro piše, uviđamo da sve likove veže nešto jako. Veže ih jedan veoma snažan osjećaj, samoća. Junaci svih priča bore se samoćom i njenim posljedicama na svoj način.
Bilo da se radi o djevojci koja laže svom dečku da odlazi prijateljici, ženi kojoj dolazak bivšeg muža uzburka ionako narušene odnose u novom braku ili starcu na samrti koji shvaća kako nema nikog i bliske osobe su tu samo zbog njegova novca, svi oni se bore sa samoćom. Iako su okruženi ljudima i žive s nekim, oni su zapravo sami. Svi skrivaju svoje misli, osjećaje i svoje pravo lice od ljudi kojima su okruženi, povlače se u sebe i na kraju shvaćaju da im je lakše da se sami bore sa svojim nedaćama, nego da se nekom otvore i povjere.
Gavran je rekao da je odlučio pisati o ovoj temi jer smatra da je ona česta pojava i problem današnjice. Isto tako kaže da se samoća javlja i kod veoma mladih ljudi, što me natjeralo na razmišljanje. Pitam se koliko se ljudi, bilo mladih ili starih, koji se nalaze u mojoj okolini bore s tim osjećajem. Jesu li sami i kada im je loše i kada bi zapravo trebali biti okruženi ljudima punima podrške? Jesam li mogla nekome pomoći, ali nisam znala da je moja pomoć uopće potrebna? Jesu li usamljeni, tužni… Toliko pitanja na koja je teško pronaći odgovor jer kako pomoći nekome kada taj netko i ne želi pomoć….
Priče su veoma kratke i lako se čitaju. Iako je iz radnje jasna poruka koju nam priče šalju, meni osobno nedostaje još malo dubine, malo više detalja o tim ljudima, njihovim životima, nedostaje mi malo „mesa“. Volim kada imam potpuni uvid u pozadinu priče pa mi taj dio nedostaje, no pretpostavljam da kratkoća ima veze i s time što je Miro izdavao priče u novinama. U svakom slučaju, vrijedilo je pročitati ovu knjigu i preporučila bih i vama isto.
Bilo da se radi o djevojci koja laže svom dečku da odlazi prijateljici, ženi kojoj dolazak bivšeg muža uzburka ionako narušene odnose u novom braku ili starcu na samrti koji shvaća kako nema nikog i bliske osobe su tu samo zbog njegova novca, svi oni se bore sa samoćom. Iako su okruženi ljudima i žive s nekim, oni su zapravo sami. Svi skrivaju svoje misli, osjećaje i svoje pravo lice od ljudi kojima su okruženi, povlače se u sebe i na kraju shvaćaju da im je lakše da se sami bore sa svojim nedaćama, nego da se nekom otvore i povjere.
Gavran je rekao da je odlučio pisati o ovoj temi jer smatra da je ona česta pojava i problem današnjice. Isto tako kaže da se samoća javlja i kod veoma mladih ljudi, što me natjeralo na razmišljanje. Pitam se koliko se ljudi, bilo mladih ili starih, koji se nalaze u mojoj okolini bore s tim osjećajem. Jesu li sami i kada im je loše i kada bi zapravo trebali biti okruženi ljudima punima podrške? Jesam li mogla nekome pomoći, ali nisam znala da je moja pomoć uopće potrebna? Jesu li usamljeni, tužni… Toliko pitanja na koja je teško pronaći odgovor jer kako pomoći nekome kada taj netko i ne želi pomoć….
Priče su veoma kratke i lako se čitaju. Iako je iz radnje jasna poruka koju nam priče šalju, meni osobno nedostaje još malo dubine, malo više detalja o tim ljudima, njihovim životima, nedostaje mi malo „mesa“. Volim kada imam potpuni uvid u pozadinu priče pa mi taj dio nedostaje, no pretpostavljam da kratkoća ima veze i s time što je Miro izdavao priče u novinama. U svakom slučaju, vrijedilo je pročitati ovu knjigu i preporučila bih i vama isto.
December 21, 2020
Omiljen pisac oduvijek, ali zaista ne znam kako mi je do sada ova zbirka promakla.
Prekrasne sudbine, kompleksni likovi i situacije na relativno malo stranica sto je istovremeno iznimno katarzicno i frustrirajuce.
Samo rijetki znaju obuhvatiti citave svemire na tako malo stranica ❤
Prekrasne sudbine, kompleksni likovi i situacije na relativno malo stranica sto je istovremeno iznimno katarzicno i frustrirajuce.
Samo rijetki znaju obuhvatiti citave svemire na tako malo stranica ❤
December 22, 2020
Knjiga se proguta u jednoj večeri. Prikazuje razne likove i njihove priče. Na trenutke tužna, a mrvu kasnije navodi na smijeh. Kako je i sam Gavran rekao "pišem o životu onakvom kakav on jest" jer je zaista obojan i crnim i bijelim tonom.
August 10, 2019
Odlična.
July 21, 2021
Knjiga puna puna emocija, zivota, sudbine razlicitih ljudi.
October 28, 2022
Posebno me "oduševila" priča o bosanskom medvjedu. Ne znam jel bih se smijala ili plakala. Lijepa knjiga ♥️
January 6, 2024
Bljutavo
June 20, 2025
Ne razumijem visoke ocjene, priče su vrlo mediokritetne.
November 4, 2025
Kao netko tko je dosad pročitao nekoliko Gavranovih knjiga i tko zapravo voli njegov stil pisanja, malo su me razočarale priče iz ove zbirke jer mi se čini kako nisu u Gavranovom rangu. Imala sam dojam kao da čitam priče koje je napisao pisac početnik, koji se tek probija na scenu. Bilo je nekoliko priča koje su mi se doduše čak svidjele i stvarno u meni izazvale određene emocije, ali velik dio njih mi se činio poprilično nedorečen, čak bih rekla i nedovršen. Iskrena ocjena koju bih dala je 3,5/5.
January 19, 2021
Gospodin Miro je jednostavno genijalan u svojoj genijalnoj jednostavnosti... Treba mu dati milijun zvjezdica.
Displaying 1 - 15 of 15 reviews